Trputac - PLANTAGO LANCEOLATA L.

Narodni nazivi: bokvica — bukvica — duga bokva — dugi trputac — konjsko rebro — krepotec — mala bokvica — mali trpotec — muška bokvica — treputac — triputac — trpotec — ženska bokvica.

Trputac

Opis biljke: trputac je trajna biljka s prizemnim, suličastim, uskim, žilavim i golim listovima na kojima se ističe 3 do 5 provodnih žila. Cvjetna stapka je bez listova, uspravna, kutasta te završava smeđkastim cvjetnim klasom. Plod je dvosjemeni tobolac.

Trputac

Miris i okus: listovi i korijen su gotovo bez mirisa, nalik na miris trave te imaju slankast i trpak okus.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do početka rujna.

Stanište: trputac je vrlo česta livadna biljka te se pojavljuje na svim livadama, u poljskim međama, uz rubove puteva, u grabama, jarcima i na vlažnim neplodnim tlima. Vrlo se često pojavljuje u djetelištima. Uspijeva u čitavoj Evropi, sjevernoj, srednjoj i istočnoj Aziji, praktično gotovo u čitavom svijetu, od ravnica do planinskih pašnjaka. U brdskim i šumskim predjelima može se list trpuca zamijeniti s otrovnim listovima žućkaste i rđaste pustikare (Digitalis ambigua Murray i Digitalis ferruginea L.) i to prije njihove cvatnje, jer su listovi vrlo slični.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi (Folia ili Herba Plantaginis lanceolatae s. angustifoliae) od početka svibnja do kraja kolovoza dok se biljka nalazi u cvatu i dok još nije zrelo sjeme. Listovi se moraju neposredno nakon branja raširiti u posve tankom sloju i sušiti na prozračnom mjestu u hladu. Češćim diranjem i okretanjem listova za vrijeme sušenja listovi mogu lako pocrnjeti, no za pripremu čaja mogu se samo upotrijebiti posve suhi listovi koji su ostali nakon sušenja sasvim zeleni. Korijen (Radix Plantaginis) se kopa od sredine kolovoza sve do kraja listopada. Nakon što se korijen dobro očisti, najbolje ga je, ako se radi o manjim količinama, nanizati na konac i osušiti na prozračnom mjestu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: uz glikozide, saponine i gorke tvari, biljka sadrži supstance slične taninu, šećer, eterično ulje, vrlo vrijedan klorofil, velike količine sluznih tvari (ksilin), vitamine A, C i K, željezo, kalcij, fosfornu kiselinu i sirišni enzim koji se nalazi i u želučanom soku sisavaca i ljudi. Taj sirišni enzim u zajednici s kiselinama uzrokuje grušanje mlijeka u crijevima. Na zemljištima koja sadrže cink, trputac je u stanju upijati cinkov karbonat, a s obzirom na stanište na kojem raste, trputac sadrži manje ili znatnije količine kalijevih soli i kremične kiseline.

Ljekovito djelovanje: listovi trpuca u službenoj su upotrebi te se nalaze u popisu lijekova nekih zemalja. Ipak, korijen trpuca nije u službenoj upotrebi iako nije od manjeg ljekovitog djelovanja. Trputac je prastara ljekovita biljka i oduvijek je uživao najveći ugled.

Mnoge tvari koje trputac sadrži daju mu kao ljekovitoj biljci sposobnost protiv svih oboljenja organa za disanje, naročito kod više ili manje nakupine sluznog sekreta. Trputac je odličan prirodni lijek kod kašlja, hripavca, plućne astme, upale plućnih vrškova, pa čak i kod tuberkuloze pluća.

Vrlo se preporuča slijedeća mješavina za plućne bolesti:

200 g listova trpuca
100 g listova koprive (br. 150)
100 g biljke plućnjaka (br. 118)
50 g listova i cvjetova podbijela (br. 149)
50 g stolisnika (br. 1).

Od te mješavine uzimaju se 2 čajne žlice za 1 šalicu čajnog oparka i nakon što se čaj malo ohladio, dodaje se 1 čajna žlica meda, a piju se 2 do 3 šalice dnevno.

Vrlo je obljubljena upotreba svježe istiještenog soka biljke u cvatu zajedno s korijenom za liječenje kroničnih katara: katara crijeva, probavnih smetnji, želučanih bolesti, crijevnih parazita i krvarenja. Svježi sok uzima se više puta dnevno i to 1 puna jedaća žlica soka pomiješana s pola jedaće žlice ugrijane vode. Kneipp preporuča trputac za čišćenje krvi, naročito kod kroničnih kožnih oboljenja.

Trputac djeluje na stezanje, te se s uspjehom upotrebljava kao biljka za rane. Listovi trpuca smiruju krvarenje rana, a liječe i opekotine; listovi se zgnječe, premažu bjelanjkom i stave na opekotine.

O liječenju rana piše Kneipp iz svog iskustva slijedeće: "Rana se brzo ispere, nekoliko se listova zgnječi i njihov sok nakaplje na ranu. Rana se nakon toga stisne i na nju se stave listovi trpuca i tako se rana brzo liječi!"

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: svježe istiješteni sok sa svojim svojstvom da suši, steže i čisti krv, liječi sve nečiste čireve i one koji cure i koji izjedaju tkivo, nadalje stare rane, ugrize životinja, opekotine, a i otečene žlijezde i hemeroide.

Oblozi sa sokom od trpuca liječe česte glavobolje, sok listova kapan u uho, liječi bolove uha. Razrijeđeni sok kapan u oči, hladi i smanjuje upalu. Svježe istiješteni sok pečen u rakiji, uzima se kao sredstvo za masiranje radi umirenja bolova kod podagre (giht).

Trputac u obliku sirupa vrlo se preporuča svim onim bolesnicima, koji boluju od plućnih bolesti, plućne tuberkuloze, onima koji teško dišu, kašljucaju i u prsima imaju prekomjerni sluzavi sekret.

Iskušani kućni recept za pripremu trpučeva sirupa: uzme se boca za konzerviranje sa širokim grlom, volumena 5 litara, te se na njezino dno stavi 2 do 3 cm dobro pritisnutih svježe ubranih listova trpuca. Na to se naspe oko 1 cm debelo šećera, a na to opet sloj dobro pritisnutih listova. Tako se nastavi izmjenično, slojevima šećera i listova dok boca ne bude napunjena. Boca se preko noći ostavi pokrivena, te se drugi dan na isti način nadopuni, jer se sadržaj boce preko noći slegne. To se ponavlja tako dugo dok boca bude potpuno ispunjena. Sada se u vrtu, na zaštićenom mjestu, iskopa jama, grlo se boce zatvori trostrukim slojem pargament-papira ili celofana, boca se stavi u iskopanu jamu, pokrije daščicom i još optereti kamenom ili opekom. U visini kamena ili opeke gornji se dio jame proširi i na to stavi jača daska. Daska bi trebala biti na dubini 20 - 30 cm ispod površine zemlje. Konačno se ostatak jame zatrpa zemljom i kraj toga zabode daščica radi oznake mjesta.

Boca sada ostaje 3 mjeseca u zemlji, sadržaj boce vrije u ravnomjernoj toplini zemlje, a iz listova se pomoću šećera izluči sok u obliku sirupa. Nakon isteka toga vremena boca se oprezno izvadi iz zemlje i cijeli sadržaj boce dobro istiješti u voćnom tijesku i tako dobiveni sirup od trpuca jednom se prokuha. Tiještenje kroz tkaninu, kako se to češće radi, nije preporučljivo, jer takvim nepotpunim tiještenjem ostaje previše neiskorištenog ostatka. Dobiveni sirup napuni se u boce i dobro začepi. Taj sirup je najbolji kućni lijek protiv svih plućnih bolesti. Onaj tko nema vlastitog vrta i ne može provesti ovu vrstu vrenja putem ravnomjerne topline zemlje, neka stavi bocu na stalno toplo mjesto, najbolje u blizini štednjaka. Što je toplina ravnomjernija, to je i vrenje povoljnije. Prekidanjem procesa vrenja hlađenjem, nastaje manje vrijedan, ako ne i pokvaren sirup. U slučaju potrebe, djeca uzimaju sirup više puta dnevno čajnom žlicom, a odrasli jedaćom žlicom.

Napomena: iz porodice trpuci (Plantaginaceae) upotrebljava se u ljekovite svrhe i

PLANTAGO MAJOR L. — veliki trputac

Narodni nazivi: bokvica — bela bokvica — marina bokva — muška bokvica — paskvica — pitoma bokvica — široki trputac — tarpotac — terput — trputac obični — velika bokvica — veliki trpotec.

Veliki trputac

Opis biljke: prizemni listovi složeni su u obliku rozete, široko su jajolikog oblika, po rubu cijeli ili slabo nazubljeni, a na golim listovima ističe se obično oko 7 žila provodne nervature lista. Cvjetna stapka je uspravna i okrugla, a cvjetni klasić je duguljasto-valjkast.

Veliki trputac

Vrijeme cvatnje: od svibnja do rujna.

Stanište: veliki trputac susreće se na lošim livadama, pustim zemljištima, na stazama i putovima, ali i u vlažnim grabama od ravnica do visokih planinskih područja.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se samo Iistovi (Folia ili Herba Plantaginis majorts) koji se suše na isti način kao i uskolisni trputac.

Ljekovito djelovanje: dok se veliki trputac primjenjuje samo u pučkoj medicini, u Španjolskoj i Portugalu, naprotiv, vrlo je cijenjena ljekovita biljka koja se nalazi u službenoj upotrebi, pa se tamo upotrebljava na isti način kao i uskolisni trputac.

Primjena u pučkoj medicini: veliki trputac upotrebljava se u pučkoj medicini kao lijek protiv kašlja za rastvaranje sluzi iako se često daje prednost uskolisnom trpucu, jer je za te svrhe prijatniji i ugodniji.

Veliki trputac je vrlo hvaljen u pučkoj medicini kao sredstvo za liječenje rana jer suzbija upale. Svježi su listovi prikladni kao oblozi kod reakcije na cijepljenje, za liječenje čira na rožnici, upale očiju, čira potkoljenice i raka na usnama. Za liječenje tih bolesti pripremaju se vlažni i topli oblozi od čajnog oparka od svježih ili osušenih listova. Obloge treba obnavljati svakih pola sata, a tkanina se uvijek mora promijeniti.

Unutarnja primjena uobičajena je u pučkoj medicini protiv bolesti mjehura, te kod čireva na želucu i crijevima.

Iz svježih ili osušenih listova priprema se čajni oparak i to 1 čajna žlica za 1 šalicu čaja, a piju se 2 do 3 šalice dnevno, nezaslađeno i u gutljajima. Vrlo je uspješna primjena svježe istiještenog soka od listova za sve navedene bolesti i teškoće.

Iz povijesti trpuca: vrste trpuca uživale su u starokineskoj medicini najveći ugled. Veliki trputac, che-chien tze, bio je kod kineskog cara Shin-nonga u većoj cijeni nego uskolisni che-chien-yeh. Shin-nong ga je hvalio radi njegova djelovanja na izlučivanje mokraće; on umiruje kašalj i daje očima jaki sjaj, povećava spolnu snagu muškaraca i sterilne žene čini plodnima. Navedene Ijekovite moći trpuca nisu spomenute ni u jednom evropskom djelu o ljekovitom bilju. Da se ovdje, bez sumnje, prema opisu i slikama radi o velikom trpucu, trebalo bi se raditi i o djelotvornim tvarima biljke, koje su uvjetovane drugim staništem. Jedna prastara kineska tajna droga protiv pojave krvi u mokraći i protiv bijelog cvijeta sastavljena je najvećim dijelom iz soka azijske vrste trpuca.

U medicini starih Grka i Rimljana bili su trpuci vrlo obljubljene ljekovite biljke. Plinije tvrdi da je svježi sok uskolisnog trpuca pouzdano sredstvo protiv posljedica ugriza divljih životinja i uboda škorpiona. U starogermanskoj medicini bio je trputac kao ljekovita biljka cijenjen i poznat još prije no što su Rimljani došli u Germaniju, a isto tako i u Engleskoj. Sve knjige o ljekovitom bilju srednjeg vijeka pune su hvale o obje vrste trpuca, a jedva da bi se mogao nazrijeti kraj svim oblicima liječenja trpucem, tim više što je i sadašnjost o toj ljekovitoj biljci donijela nove zanimljive zaključke. Tako je dr. Madaus dokazao da svježi sok trpuca sprečava grušanje krvi pa, dok se normalno gruša za 3 do 5 minute, dotle se krv pomiješana sa sokom od trpuca zgrušala tek nakon 24 sata.