Sinonimi: Chimaphyla corymbosa Pursh. — Chimaphyla umbellata DC.

Narodni nazivi: hrušec — vrišt — zelenčić.


Opis biljke: 20 do 30 cm visok polugrm s bijelim puzavim podankom te uspravnom, drvenastom i bridastom stabljikom. Kožnati trajno zeleni listovi s gornje su strane tamnozeleni, s donje strane blijedozeleni, linearnog do jajolikog oblika, a od sredine lista prema vrhu oštro nazupčeni. Cvjetna stabljika je visoka 10 cm s pognutim i plitko zvonastim cvjetovima, blijedoružičaste boje, skupljenim u grozdaste cvjetove.


Miris i okus: svježa biljka ima ugodan i nježan miris dok je osušena bez mirisa. Okus je najprije malo sladak, a nakon toga gorak i veoma trpak.

Vrijeme cvatnje: lipanj - kolovoz.

Stanište: kruščica se susreće gotovo svugdje u Evropi, a naročito se pojavljuje u skupinama u borovim šumama na suhim i pjeskovitim zemljištima od ravnice sve do planinskih područja do 3000 m nadmorske visine. U mješovitim i čistim bjelogoričnim šumama rijetko se susreće. Kruščica je, osim u Evropi, udomaćena i u Sjevernoj Americi i sjevernoj Aziji.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Pirolae ili Herba Chimaphylae), odnosno, sami listovi (Polia Pirolae ili Folia Chimaphylae). U kupljenoj drogi rijetko se nalaze cvjetovi, najviše ima drvenastih dijelova stabljike. Ubrana biljka suši se u hladu na prozračnom mjestu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: od ljekovitih tvari utvrđeni su glikozidi erikolin i arbutin, gorke tvari, kimafilin i urson, nadalje tanin, smola, škrob, mast, guma i šećer.

Ljekovito djelovanje: kruščica nije, kao što se katkada čita, ljekovita biljka, otkrivena u Americi jer je više puta opisana u bilinarskim knjigama srednjeg vijeka. To dokazuju tekstovi Paracelsusa (1530) i Mattiolija (1570). Zasluga je američkih liječnika u tome, što je ova potpuno zaboravljena biljka ponovo istražena, potvrđeni su stari načini liječenja tom biljkom i utvrđena njena ljekovita djelovanja.

Ako se piju dnevno 2 šalice čaja od listova kruščice (1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka) nezaslađeno i u gutljajima, djelovat će na izlučivanje mokraće, a kod dulje upotrebe i na rastvaranje mokraćnih kamenaca. Čaj se također preporuča kod skrofuloze i reume. Američki liječnici, koji zastupaju prirodno liječenje, smatraju kruščicu najboljim biljnim lijekom protiv skrofuloze. Soules upotrebljava kruščicu s dobrim uspjehom kod šećerne bolesti i tvrdi da je nakon višemjesečne čajne kure nestao šećer u mokraći.

Kod daljnje primjene u liječenju kruščicom treba spomenuti vrlo dobre uspjehe kod vodene bolesti, bolnog izlučivanja mokraće, bjelančevine u mokraći, krvi u mokraći, kod kroničnih bubrežnih bolesti i kapavca. Kod svih tih oboljenja neophodno je potrebna točna liječnička dijagnoza i stalna liječnička kontrola. Vanjska primjena kruščice putem stalnog kupanja i obloga donosi uspjeh u liječenju zloćudnih oteklina i čireva. Konačno, treba još navesti oboljenja prostate koja se mogu liječiti kruščicom.

Primjena u pučkoj medicini: čaj od kruščice, 1 do 2 šalice prema potrebi, rado se primjenjuje kao sredstvo za otvaranje.

Kod epileptičnih napadaja čaj od kruščice kao i alkoholni ekstrakt (Extractum Pirolae umbellatae fluidum), donosi umirenje.

Čajni oblozi od kruščice oduvijek su se u pučkoj medicini upotrebljavali za čišćenje i liječenje rana.

Kod smetnji radi češćeg pritiska na mokrenje za vrijeme spavanja, pučka medicina preporuča uzimanje čaja prije spavanja. Kod najtežih bolesti mjehura postoje, prema shvaćanju pučke medicine, izgledi za ozdravljenje pomoću višekratnih čajnih kura s kruščicom. Naročito se preporuča uzimanje nezaslađenog toplog čaja sastavljenog od jednakih dijelova kruščice i poljske preslice (br. 55). Ta se čajna mješavina preporuča i kao stalna kupelj za liječenje kožnih čireva nalik na rak.