Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Bor - PINUS

a) PINUS SILVESTRIS L. — bijeli bor

Sinonimi: Pinus rubra Mili.

Narodni nazivi: beli bor — bor — borika — borove — ?am — divlji bor — gozdni bor — lu?evina — obi?ni bor — smrok — smr? — šumska bor.

Bijeli bor

Opis biljke: stablo bora može narasti preko 10 m visine, a njegov stupasti korijen prodire duboko u tlo. Deblo i grane pokrivene su u mladosti sme?e-crvenkastom korom, a kasnije sivo-sme?om. Grane se vremenom šire u obliku kišobrana. Sivo-zelene iglice, duge 5 do 6 cm, sastavljene su u ?upercima po dvije zajedno. Cvjetovi su jednodomni te se iz ženskih cvjetova oblikuju male šišarice, u po?etku crvenkaste, a kasnije sme?e i drvenaste.

Bijeli bor

Miris i okus: smolast i poput terpentina.

Vrijeme cvatnje: svibanj, a vrijeme sazrijevanja sjemena u listopadu druge godine.

Stanište: bijeli bor je vrlo rasprostranjen u ?itavoj Evropi te raste u nizinskim i u brdskim podru?jima sve do visokih planinskih podru?ja.

Ljekoviti dijelovi biljke i ljekovito djelovanje: isto je kao i kod smreke (br. 103), samo što je ljekovitost pojedinih biljnih dijelova nešto ja?a. Borovi se od davnine smatraju ljekovitim biljkama. Borovi s Himalaje bili su ve? prije 5000 godina poznati po svojoj ljekovitosti u pu?koj medicini Dalekog istoka. U Kini se bor zvao kao i danas "sung" te su iglice bora upotrebljavane za dimIjenje prostorija u kojima je netko umro. Prema starom kineskom shva?anju fini miris borove smole primamljuje duh pokojnika u njegovu ku?u te on ostaje i boravi me?u preživjelim ro?acima. Iz smole bora, miješane s biljem, pripremale su se mnoge ljekovite masti. Iz zelenih malih šišarica pripravljen je laganim kuhanjem ?aj za ?iš?enje krvi te je i ovdje primijenjeno tisu?ugodišnje tuma?enje puno poezije: "Krv mora mirisati (tj. mora biti ?ista) da bi se pobudio duh."

Ljekovite i djelotvorne tvari: kao i kod svih ?etinjara eteri?no ulje je najvrednija ljekovita tvar, koja se kod bijelog, a posebno kod planinskog bora, može dobiti u najizdašnijim koli?inama. Ulje bora sadrži felandren, kadinen i pinen. U iglicama su dokazane znatne koli?ine vitamina C, a koli?ina vitamina C je vrlo ovisna o vrsti bora, njegovom staništu, starosti, godišnjem dobu kada se sabiru iglice i o stupnju usitnjenosti iglice. Iglice sabirane u prolje?e (travanj) imaju vrlo visok postotak vitamina C, iglice izrezane neposredno prije pripreme ?aja imaju i do 60 posto, a sitnije izrezane i do 80 posto više vitamina nego neusitnjene iglice.

Iglice bora, kao i sve iglice ?etinjara, treba upotrijebiti po mogu?nosti neposredno nakon branja, jer se vitamin C najve?im dijelom gubi procesom sušenja, te su iglice, ?uvane više od jedne godine, potpuno bezvrijedne.

Recepti iz pu?ke medicine: mlade izdanke bora treba brati po?etkom prolje?a. Od toga se priprema oparak i to u omjeru 1 dio iglica za 10 dijelova vode, a upotrebljava se ili kao ?aj zasla?en medom kod zastarjelih katara dišnih puteva, promuklosti, kašlja, laganijeg bronhitisa ili za inhalacije (sredstva za udisanje).

Recept za tzv. šumski sirup: 2 kg svježih borovih izdanaka prokuha se sa 9 litara vode i ostavi pokriveno 2 dana da odstoji. Dobivena se masa nakon toga kroz platneni rubac procijedi i istiješti. Teku?ina se zatim uz dodatak 1 kg še?era i 0,5 kg meda lagano prokuha i još topla napuni u staklene posude (ne u boce) koje se dobro zatvore dvostrukim pergament-papirom ili celofanom. Treba paziti da se mladi izdanci sabiru samo po sun?anom vremenu. Pravim ekstraktom borovih iglica trljaju se lišajem napadnuta mjesta na koži te se ostavi da se ekstrakt osuši na koži. Tek drugi dan ispere se naslaga koja je poput glazure. Oboljele od reumatizma i gihta treba u prolje?e kroz nekoliko dana podvr?i slijede?oj kuri: dnevno se sabere 30 g svježih borovih izdanaka koji se popare s 1 litrom vru?eg mlijeka. Nakon stajanja od 1 i sata procijedi se i ta koli?ina pije tokom dana u gutljajima. Kod gr?eva izazvanih žu?nim kamencima uzme se 5 g svježe, upravo istekle borove smole, rastopi u 20 g etera i to se dnevno uzima jedanput 5 do 10 kapi na kocki še?era.

Napomena: Daljnje vrste borova kao

1) Pinus nigra Arnold — crni bor

2) Pinus austriaca Hoess. — (Sinonimi: Pinus laricio Poir. var. austriaca Host — Pinus nigricans Host) — bor, gluhi bor, lu?ika, crnobor — primjenjuju se isto kao i bijeli bor.

b) PINUS MONTANA MILL. — planinski bor

Sinonimi: Pinus mughus Scop. — Pinus pumilio Haen. — Pinus uncinata Ram.

Narodni nazivi: bor klekovina — bori? — gorski borove — klek — klekasti bor — krivi bor — krivulj — mali? — ruš.

Planinski bor

Opis biljke: planinski bor raste u širokom evropskom planinskom pojasu i to najviše u gornjem šumskom pojasu. Taj bor rijetko ima oblik drva. Naj?eš?e raste nepravilno razgranjen i prilegao uz podlogu.

Planinski bor

Ulje planinskog bora i njegovih odlika naro?ito je djelotvorno kao sredstvo za inhalaciju kod svih upalnih stanja dišnih putova kao i kod oboljenja plu?a. Ako malo dijete boluje od rahitisa i ima poteško?a s hodanjem, pripremaju se dnevno kroz 2-3 mjeseca kupelji od iglica planinskog bora, u kojima se dijete kupa oko 15 minuta.

Priprema kupelji: 4-5 šaka narezanih suhih iglica stavi se u 5 litara vru?e ali ne i kipu?e vode, pa se taj oparak od iglica ostavi na vru?em štednjaku oko pola sata. Oparak ne smije kuhati, ali treba ostati po mogu?nosti što topliji. Nakon toga se oparak procijedi i ulije u kupelj.

Ova je kupka korisna i za odrasle osobe koje su oslabile nakon dugotrajne bolesti. Osobe koje naginju gihtu ili reumatizmu trebaju naro?ito ?esto upotrebljavati te kupelji. Kod pripreme kupelji za odrasle uzima se dvostruka koli?ina iglica jer je potrebno i više vode za kupanje.

Kod pacijenata koji boluju od katara plu?a ili bronhija treba radi poboljšanja i dezinfekcije sobnog zraka raspršiti esenciju od crnog bora jer to djeluje na pospješenje iskašljavanja i olakšava disanje.

Ulje od crnog bora i njegovih suvrsta (Oleum Pini pumilionis) najbolje je nabavljati samo u ljekarnama.

Napomena:

PINUS CEMBRA L. —

Planinski bor

Narodni nazivi: cemprin — gladki bor — limba — pažulek — pinj — planinski bor.

Planinski bor

Od ovog se bora upotrebljavaju u pu?koj medicini protiv bolesti plu?a tzv. pinjoli, odnosno, vrlo masne i hranjive sjemenke koje se nalaze u šišarkama bora, a ukusne su i dobre za jelo. ?etiri dijela pinjola sitno se izrežu, pomiješaju sa 3 dijela korijena ?i?ka (br. 19) i popare klju?alim kozjim mlijekom. Uzima se tokom dana u 1 do 2 obroka.


VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogu?i na?ini lije?enja namijenjeni su isklju?ivo informiranju i zdravstvenom prosvje?ivanju op?e populacije, te nipošto ne zamjenjuju lije?ni?ku dijagnozu ili lije?enje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem lije?niku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stru?nih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave lije?enjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg lije?enja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!