a) PINUS SILVESTRIS L. — bijeli bor

Sinonimi: Pinus rubra Mili.

Narodni nazivi: beli bor — bor — borika — borove — čam — divlji bor — gozdni bor — lučevina — obični bor — smrok — smrč — šumska bor.
Opis biljke: stablo bora može narasti preko 10 m visine, a njegov stupasti korijen prodire duboko u tlo. Deblo i grane pokrivene su u mladosti smeđe-crvenkastom korom, a kasnije sivo-smeđom. Grane se vremenom šire u obliku kišobrana. Sivo-zelene iglice, duge 5 do 6 cm, sastavljene su u čupercima po dvije zajedno. Cvjetovi su jednodomni te se iz ženskih cvjetova oblikuju male šišarice, u početku crvenkaste, a kasnije smeđe i drvenaste.


Miris i okus: smolast i poput terpentina.

Vrijeme cvatnje: svibanj, a vrijeme sazrijevanja sjemena u listopadu druge godine.

Stanište: bijeli bor je vrlo rasprostranjen u čitavoj Evropi te raste u nizinskim i u brdskim područjima sve do visokih planinskih područja.

Ljekoviti dijelovi biljke i ljekovito djelovanje: isto je kao i kod smreke (br. 103), samo što je ljekovitost pojedinih biljnih dijelova nešto jača. Borovi se od davnine smatraju ljekovitim biljkama. Borovi s Himalaje bili su već prije 5000 godina poznati po svojoj ljekovitosti u pučkoj medicini Dalekog istoka. U Kini se bor zvao kao i danas "sung" te su iglice bora upotrebljavane za dimIjenje prostorija u kojima je netko umro. Prema starom kineskom shvaćanju fini miris borove smole primamljuje duh pokojnika u njegovu kuću te on ostaje i boravi među preživjelim rođacima. Iz smole bora, miješane s biljem, pripremale su se mnoge ljekovite masti. Iz zelenih malih šišarica pripravljen je laganim kuhanjem čaj za čišćenje krvi te je i ovdje primijenjeno tisućugodišnje tumačenje puno poezije: "Krv mora mirisati (tj. mora biti čista) da bi se pobudio duh."

Ljekovite i djelotvorne tvari: kao i kod svih četinjara eterično ulje je najvrednija ljekovita tvar, koja se kod bijelog, a posebno kod planinskog bora, može dobiti u najizdašnijim količinama. Ulje bora sadrži felandren, kadinen i pinen. U iglicama su dokazane znatne količine vitamina C, a količina vitamina C je vrlo ovisna o vrsti bora, njegovom staništu, starosti, godišnjem dobu kada se sabiru iglice i o stupnju usitnjenosti iglice. Iglice sabirane u proljeće (travanj) imaju vrlo visok postotak vitamina C, iglice izrezane neposredno prije pripreme čaja imaju i do 60 posto, a sitnije izrezane i do 80 posto više vitamina nego neusitnjene iglice.

Iglice bora, kao i sve iglice četinjara, treba upotrijebiti po mogućnosti neposredno nakon branja, jer se vitamin C najvećim dijelom gubi procesom sušenja, te su iglice, čuvane više od jedne godine, potpuno bezvrijedne.

Recepti iz pučke medicine: mlade izdanke bora treba brati početkom proljeća. Od toga se priprema oparak i to u omjeru 1 dio iglica za 10 dijelova vode, a upotrebljava se ili kao čaj zaslađen medom kod zastarjelih katara dišnih puteva, promuklosti, kašlja, laganijeg bronhitisa ili za inhalacije (sredstva za udisanje).

Recept za tzv. šumski sirup: 2 kg svježih borovih izdanaka prokuha se sa 9 litara vode i ostavi pokriveno 2 dana da odstoji. Dobivena se masa nakon toga kroz platneni rubac procijedi i istiješti. Tekućina se zatim uz dodatak 1 kg šećera i 0,5 kg meda lagano prokuha i još topla napuni u staklene posude (ne u boce) koje se dobro zatvore dvostrukim pergament-papirom ili celofanom. Treba paziti da se mladi izdanci sabiru samo po sunčanom vremenu. Pravim ekstraktom borovih iglica trljaju se lišajem napadnuta mjesta na koži te se ostavi da se ekstrakt osuši na koži. Tek drugi dan ispere se naslaga koja je poput glazure. Oboljele od reumatizma i gihta treba u proljeće kroz nekoliko dana podvrći slijedećoj kuri: dnevno se sabere 30 g svježih borovih izdanaka koji se popare s 1 litrom vrućeg mlijeka. Nakon stajanja od 1 i sata procijedi se i ta količina pije tokom dana u gutljajima. Kod grčeva izazvanih žučnim kamencima uzme se 5 g svježe, upravo istekle borove smole, rastopi u 20 g etera i to se dnevno uzima jedanput 5 do 10 kapi na kocki šećera.

Napomena: Daljnje vrste borova kao

1) Pinus nigra Arnold — crni bor

2) Pinus austriaca Hoess. — (Sinonimi: Pinus laricio Poir. var. austriaca Host — Pinus nigricans Host) — bor, gluhi bor, lučika, crnobor — primjenjuju se isto kao i bijeli bor.

b) PINUS MONTANA MILL. — planinski bor

Sinonimi: Pinus mughus Scop. — Pinus pumilio Haen. — Pinus uncinata Ram.

Narodni nazivi: bor klekovina — borić — gorski borove — klek — klekasti bor — krivi bor — krivulj — malič — ruš.


Opis biljke: planinski bor raste u širokom evropskom planinskom pojasu i to najviše u gornjem šumskom pojasu. Taj bor rijetko ima oblik drva. Najčešće raste nepravilno razgranjen i prilegao uz podlogu.


Ulje planinskog bora i njegovih odlika naročito je djelotvorno kao sredstvo za inhalaciju kod svih upalnih stanja dišnih putova kao i kod oboljenja pluća. Ako malo dijete boluje od rahitisa i ima poteškoća s hodanjem, pripremaju se dnevno kroz 2-3 mjeseca kupelji od iglica planinskog bora, u kojima se dijete kupa oko 15 minuta.

Priprema kupelji: 4-5 šaka narezanih suhih iglica stavi se u 5 litara vruće ali ne i kipuće vode, pa se taj oparak od iglica ostavi na vrućem štednjaku oko pola sata. Oparak ne smije kuhati, ali treba ostati po mogućnosti što topliji. Nakon toga se oparak procijedi i ulije u kupelj.

Ova je kupka korisna i za odrasle osobe koje su oslabile nakon dugotrajne bolesti. Osobe koje naginju gihtu ili reumatizmu trebaju naročito često upotrebljavati te kupelji. Kod pripreme kupelji za odrasle uzima se dvostruka količina iglica jer je potrebno i više vode za kupanje.

Kod pacijenata koji boluju od katara pluća ili bronhija treba radi poboljšanja i dezinfekcije sobnog zraka raspršiti esenciju od crnog bora jer to djeluje na pospješenje iskašljavanja i olakšava disanje.

Ulje od crnog bora i njegovih suvrsta (Oleum Pini pumilionis) najbolje je nabavljati samo u ljekarnama.

Napomena:

PINUS CEMBRA L. —


Narodni nazivi: cemprin — gladki bor — limba — pažulek — pinj — planinski bor.


Od ovog se bora upotrebljavaju u pučkoj medicini protiv bolesti pluća tzv. pinjoli, odnosno, vrlo masne i hranjive sjemenke koje se nalaze u šišarkama bora, a ukusne su i dobre za jelo. Četiri dijela pinjola sitno se izrežu, pomiješaju sa 3 dijela korijena čička (br. 19) i popare ključalim kozjim mlijekom. Uzima se tokom dana u 1 do 2 obroka.