Sinonimi: Apium petroselinum L. — Carum petroselinum Benth. Hock — Carum vulgare Druce — Petroselinum sativum Hoffm. — Petroselinum vulgare Hili.

Narodni nazivi: ač — ak — majdonos — petrusin — peršin — peteršilj — petresimul — petrusilj — petrusim — petrusimul — petršilj — petržil — vrtlenski petrusin — vrtnja zelen — zelen — zeleni ak.


Opis biljke: peršin je dvogodišnja biljka s bijelim tankim i repastim korijenom. Stabljika je malo žljebasta, gola i kutasta, a listovi su različitog oblika. Krunični listovi su žućkasto-zelene boje. Pobliži opis biljke, a naročito plodova, te mogućnosti zamjene sa srodnim biljem anišem (br. 104), koprom (br. 14), komoračem (br. 57), kimom (br. 42) i trbuljom (br. 96), s otrovnim vrstama kukutom i trubeljikom (br. 168) treba pogledati kod "usporednog pregleda" koji je opisan kod vodene trbulje (br. 96).


Miris i okus: miris biljke je svojstven, aromatičan, korijen je ugodna okusa, a sjeme je pomalo oštra mirisa i okusa.

Vrijeme cvatnje: svibanj do lipnja, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.

Stanište: peršun raste kao samonikla biljka u južnoj Evropi. Kao začinska biljka sije se gotovo u svim povrtnjacima na području Evrope. Nerijetko i ptice raznose sjeme, pa se peršun često u poludivljem stanju pojavljuje na pašnjacima, zapuštenim mjestima i uz rubove putova. U povrtnjacima najbolje uspijeva na dubokim i rahlim zemljištima, bogatim hranjivim tvarima ali ne i na svježe gnojenim zemljištima.

Ljekoviti dijelovi biljke: iskapa se korijen (Radix Petroselini) u proljeće (travanj) ili jesen (listopad, studeni). Sabire se i biljka u cvatu (Herba Petroselini), a i samo sjeme (Fructus ili Semen Petroselini). Sjeme se sabire tako da se neposredno prije potpunog sazrijevanja odrežu štitovi koji se povežu i stave u platnenu vrećicu kako kod ispadanja sjemena u potpunoj zriobi nebi došlo do gubitka sjemena.

Ljekovite i djelotvorne tvari: od ljekovitih tvari peršin prije svega sadrži eterično ulje (Oleum Petroselini) u kojem ima apiola. Najveći sadržaj apiola ima peršinov plod. U plodu se uz eterično ulje nalazi glikozid apiin i niz mineralnih tvari. Korijenje uz eterično ulje sadrži sluzne tvari, šećer i apiin. Biljka uz eterično ulje sadrži glikozid apiin, tragove hlapivog alkaloida, inozit, sumpor i mineralne soli. Već te mnoge i obilne tvari uzdižu biljku iznad omiljenog "kuhinjskog začina" i čine je vrlo djelotvornom ljekovitom biljkom.

Ljekovito djelovanje: korijen i plodovi peršina u službenoj su upotrebi, dok se biljka u cvatu prerađuje uglavnom za homeopatsku primjenu.

Poput aniša (br. 104), komorača (br. 57) i kima (br, 42) i peršin se ubraja u ljekovite biljke koje sprečavaju nadimanje, umiruju grčeve i djeluju protiv vrenja u crijevima. Važno je da se peršin uzima u određenim količinama i da ne postoje upalni procesi bubrega, što utvrđuje liječnik.

Već male količine mogu pobuditi probavne procese, odvojiti nakupljanje vode u nogama, osrčju, te prsnoj i trbušnoj šupljini, izazvane vodenom bolešću, te lagano pospješuje menstruaciju. Kod navedenih bolesti peršin je često puta pomogao kada su drugi lijekovi zakazali.

Kod vrlo slabih i osjetljivih osoba dovoljno je u juhi ukuhati samo nekoliko ploški korijena da bi se postiglo ljekovito djelovanje. Jače osobe mogu piti dnevno 1 do 2 šalice čajnog oparka od plodova peršina; dovoljna je jedna ne vrhom napunjena čajna žlica za 1 šalicu čaja. Peršin se ubraja u ljekovito bilje koje otvara, no peršin nije sasvim nedužna ljekovita biljka. Kao lijek za bubrege ne smije se ni u kom slučaju upotrijebiti bez odobrenja liječnika. Naročito se peršinovo ulje (Oleum Petroselini) smije uzeti iznutra samo po liječničkom propisu. To ulje dobro djeluje u slučajevima mokrenja krvi te kod kamenaca u bubregu i mjehuru. Izvana se ulje primjenjuje kao zaštitno sredstvo protiv uboda komaraca i drugih insekata te protiv ušiju na glavi.

Primjena u pučkoj medicini: primjena je identična s već navedenim izlaganjima. Majke dojilje stavljaju na prsa listove peršina kad žele prestati dojiti. Uvarak sjemena i korijena peršina služi kao sredstvo za porast kose. Među seljačkim stanovništvom na neodgovoran se način upotrebljava zdrobljeno sjeme peršina kao sredstvo za nasilni pobačaj, što je vrlo često prouzročilo smrtne slučajeve.

Primjena u liječenju životinja: plodovi nisu samo dobro sredstvo protiv crijevnih parazita kod pasa, nego se i svinjama oboljelim od svinjskog vrbanca daju plodovi stučeni u prah.