Magareći trn - ONOPORDON ACANTHIUM L.

Sinonimi: Acanos spina Scop.

Narodni nazivi: bela sikavica — bodljača — češlja — čkalj — magareći čkalj — modri repuh — ošlji obad — planinski strljivac — repuh — repušina — sjekavac — trnak — trnovka.

Magareći trn

Opis biljke: dvogodišnji je grm koji može narasti i do 2 m visoko, s dugim i vretenastim korijenom. Listovi su proviđeni trnjem, sivi pustenasto dlakavi i sjede na stabljici ovijajući je svojom površinom. Cvjetna podnica izbušena je poput saća od pčela, a u svakom se udubljenju nalazi crveni cvjet.

Magareći trn

Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.

Stanište: biljka je raširena gotovo po čitavoj Evropi pa je se susreće uzduž poljskih putova i na bunjištima. Jako se rasprostranjuje na dobro gnojenim oranicama.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu i korijen. U početku cvatnje biljka se neposredno nad zemljom prireže i osuši u hladu. Nakon sušenja odstrane se debeli dijelovi glavne stabljike i na sitno se izrežu samo listovi i gornji dijelovi biljke. Korijen se kopa rano u proljeće, nakon iskapanja se odmah očisti, naniže na špagu i objesi na sušenje u hladu na prozračnom mjestu. Od slučaja do slučaja sabire se i sjeme koje se suši u hladu i sprema u tamne staklene posude.

Ljekovito djelovanje: još u starom vijeku bio je magareći trn cijenjen kao ljekovita biljka, a u srednjem vijeku su je preporučivali pučki liječnici, dok je u početku novog doba potpuno pala u zaborav, te joj je ostalo još samo ime dosadnog korova. Usprkos dobrim uspjesima u liječenju, ona se danas upotrebljava samo još u pučkoj medicini te nije farmakološki istražena ni klinički ispitana. Od ljekovitih tvari poznato je samo masno ulje u plodovima i da cvjetovi i listovi sadrže inulin.

Već sam njemački narodni naziv "Krebsdistel", što bi se moglo prevesti kao "rakov čkalj", dokazuje da se u pučkoj medicini primjenjuje kao ljekovita biljka protiv raznih vrsta raka. Tako sok, istiješten iz svježe biljke u cvatu i odmah nanesen, liječi rak na licu i druge kožne karcinome. Kod mnogih ispitivanja u raznim područjima, magareći trn je uvijek spominjan s pohvalom, ali je uz to uvijek objašnjeno da se istovremeno biljka mora primijeniti i uzimanjem iznutra i da se svježi sok iz zelene biljke mora odmah nanijeti na bolesno mjesto. Pusti li se da sok stoji samo preko noći, on je gotovo bez djelovanja. Isto tako je uzimanje svježeg soka mnogo djelotvornije nego upotreba čaja priređenog iz suhe biljke. Sušenje biljnih dijelova magarećeg trna vrši se samo za zimske mjesece, tj. kada ne stoji na raspolaganju svježa biljka. Ne manje ljekovita je vanjska i istovremeno unutarnja upotreba svježeg soka kod skrofuloze, oteklina i čireva svake vrste, kao i kod kožne tuberkuloze (lupus).

Od istiještenog soka uzimaju se dnevno 2 jedaće žlice, razdijeljene na 3 do 4 obroka.

Čaj se priprema kao oparak: 1 čajna žlica biljke za 1 šalicu čaja, a piju se 2-3 šalice dnevno bez šećera i u gutljajima. Korijen i mladi izdanci biljke mogu se u proljeće jesti kao vrlo prijatno povrće. Ovo jelo služi i kao sredstvo za čišćenje krvi.