Sinonimi: Melissa cordifolia Pers. — Melissa graveolens Host. — Thymus melissa E. H. L. Krause

Narodni nazivi: arbaroža — čelina trava — čelinjak — limun — limunka — majčina ljubica — maternjak — matičnik — medenka — melisa — nana — pitoma metvica — pčelarica — pčelinja ljubica — pčelinja meta — pčelinja metvica — pčelinja trava — pčelinjak — rojevnica.


Opis biljke: matičnjak je trajna biljka s jako razgranjenom i četvorokutastom stabljikom, visine 30 do 70 cm. Listovi su nasuprotni, s dugom peteljkom, pri dnu jajolika oblika, nikada srcoliki, po rubu narovašeni i slabo dlakavi. Cvjetovi su bijelo-žuti ili posve bijeli, smješteni u pršljenastim cvatovima u pazuhu gornjih listova. Listovi mačje metvice (Nepeta cataria L.) vrlo su nalik listovima matičnjaka te se tu i tamo nađu primiješani u listovima matičnjaka kod uvoza te droge. Razlika među listovima jasno se poznaje po dnu lisne ploške jer su listovi matičnjaka pri dnu zaokruženi, dok su kod mačje metvice srcolika oblika.


Miris i okus: čitava biljka ima vrlo ugodan miris, sličan mirisu limuna, dok je okus aromatičan.

Vrijeme cvatnje: katkada počinje cvasti već u drugoj polovini lipnja, a u pravilu cvate od srpnja do kraja kolovoza.

Stanište: domovina matičnjaka je područje Sredozemlja, gdje dolazi slobodno u prirodi. Matičnjak su najprije kultivirali Arapi u Španjolskoj, a kasnije je putem samostana biljka uvedena u srednju Evropu. Karlo Veliki je naredio u svojim Kapitularima uzgoj matičnjaka. U našim područjima biljka je rasprostranjena i kao samonikla, odnosno, kao poludivlja uz naselja, uz ograde i živice, na sjenovitim mjestima među grmljem i drugdje. Kao kultivirana biljka često se nalazi u vrtovima, a mnogo se uzgaja i na oraničnim površinama, gdje godišnje daje više berbi. U uzgoju matičnjak zahtijeva ne presuho zemljište te sunčane i vjetrom zaštićene položaje. Biljka traži dosta topline, pa najbolje uspijeva u klimi koja odgovara i vinogradima.

Ljekoviti dijelovi biljke: u vrtnom ili oraničnom uzgoju, a i kod sabiranja samonikle biljke, reže se čitava biljka neposredno nad zemljom i to većinom dva puta, u lipnju i rujnu. Sa sabrane biljke skidaju se ili samo listovi (Folia Melissae) ili gornji dio biljke u cvatu (Herba Melissae, Folia Melissae cum floribus). Neki farmakološki nazivi, koji su još tu i tamo u upotrebi, glase Folia Citronella ili Folia Melissae citratae.

Sušenje se mora obaviti vrlo pažljivo u hladu i sa što manje diranja i prevrtanja, droga ne smije doći u dodir s metalima, a ne smije se čuvati u limenim posudama.

Ljekovite i djelotvorne tvari: uz gorku tvar, mineralne soli i tanin, biljka prije svega sadrži vrlo hlapijivo eterično ulje (Oleum Melissae). To eterično ulje je jedan osobiti geraniol aldehid, citral i tzv. oitronelal koji uzrokuje taj fini miris nalik limunu. Pretpostavlja se da biljka sadrži još jedan pobliže neistražen glikozid i jedan saponin, no te su pretpostavke djelomično sporne. U najnovije vrijeme dokazana je u biljci jantarna kiselina. Vrlo hlapivo eterično ulje teško je dobiti u čistom i prirodnom stanju te je njegova proizvodnja vrlo skupa jer se ulje u biljci nalazi u skromnim količinama, jedva 0,01-0,02 %, pa i matičnjakovo ulje, koje se nalazi u trgovini, nije dobiveno isključivo od biljke matičnjaka nego je to destilat limunovog ulja (Oleum citri) provedenog preko biljke matičnjaka. Ispravan bi naziv tog ulja u trgovini trebao biti citrat matičnjakovog ulja. Mnogobrojni su pokusi utvrdili i najpovoljnije vrijeme sabiranja listova, odnosno, gornjih cvatućih izdanaka. Tako se vrijeme sabiranja preporuča neposredno prije ili neposredno poslije cvatnje, a uvijek samo u prvim poslijepodnevnim satima i to u prosjeku od sredine lipnja do sredine kolovoza. Druga berba u rujnu nije više tako bogata. Po mišljenju autora drugu berbu nebi trebalo provesti, no ona se ipak provodi zbog velike potrebe za matičnjakom.

Ljekovito djelovanje: osim niza liječnika i prirodoslovaca starog vijeka, matičnjak su jako hvalili naročito Dioskurid i Plinije Sekund. Plinije je preporučao smjesu soka matičnjaka s medom te je mislio da je to najbolje sredstvo za liječenje i jačanje očiju, da ono sprečava "zamračenje" oka; pod tim je izrazom vjerojatno mislio sivu mrenu (katarakta). Hildegarda je nazivala ljekovitu biljku "binsuga" (= mrtva kopriva) i time je sasvim sigurno mislila na matičnjak. Ta bilinarka ovako misli o biljci matičnjaku: "Tko je jede, rado će se smijati, jer njezina toplina zahvaća slezenu i srce time postaje radosno." Paracelsus, među ostalim kaže za matičnjak "od svih stvari koje proističu iz zemlje, matičnjak je najbolja biljka za srce", a možda najbolji poznavalac matičnjaka, Mattioli, hvali ga riječima: "Matičnjak ima izvanredno dobro svojstvo da jača i oživljava srce, naročito onome tko se u noći boji i kome srce lupa i smeta miru, on čisti krv, otklanja neraspoloženje i žalost, služi hladnom želucu i gotovo svim unutarnjim organima." Matičnjak je i po nauci o signaturi vrijedio kao ljekovita biljka za srce, jer po njoj "matičnjak ima signaturu i anatomiju srca i plemenita je biljka za sve srčane bolesti, bez obzira o kojima se radi". (Johann Franck, 1618. g.) Matičnjak je postao vrlo poznat i po tzv. "melisa špiritu", odnosno, "karmelićanskom špiritu" koji je 1611. godine uveo u Parizu red "bosonogih karmelićanki" u početku kao tajno sredstvo. Tzv. "melisa špirit - redovnica" ("Klosterfrau - Melissengeist") utemeljila je 1775. god. redovnica Marija Klementina Martin, te se još danas može nabaviti u svojem prvotnom originalnom omotu.

Ovaj melisa-špirit ili u ljekarni nabavljen u jednostavnijem obliku ili pripravljen kod kuće djeluje izvana kao sredstvo za masažu, ili se pije kao pripravak i to: 1 čajna žlica toga špirita pomiješana sa 1-2 žličice vode, uzima se po potrebi 1 do 3 puta dnevno, osvježuje i oživljava kod tjelesnog ili duševnog umora, kod prenapregnutosti ili umora od rada. Matičnjak pobuđuje apetit, pogotovo kod rekonvalescenata nakon duže bolesti. Matičnjak se preporuča kod histerije, hipohondrije, menstruacionih smetnji, grčeva, naročito ako se pojavljuju s menstruacijom, kod nadutosti, grčeva u crijevima, proljeva i želučanih teškoća, te povraćanja na nervnoj podlozi, kod određenih oblika astme, kroničnog bronhalnog katara, kod svih depresivnih stanja i onih pojava čiji su uzroci nervna slabost ili premorenost. Matičnjak je cijenjeno sredstvo u liječenju migrene, zubobolje, glavobolje i osjećaja vrtoglavice kod trudnica. Kod nesanice, izazvane premorenošću, ili živčane slabosti, djeluje vrlo povoljno čaj od matičnjaka zaslađen medom ili čajna mješavina od jednakih dijelova hmelja (br. 69) i odoljena (br. 153).

Tom prirodnom sredstvu treba dati prednost pred svim sintetskim sredstvima za spavanje.

Čajna mješavina, i to 1 čajna žlica na 1 šalicu, ne smije se kuhati, nego samo popariti vrućom vodom. Kod teške nesanice je preporučljivo uzimanje melisa-špirita ili melisa-ekstrakta, koji se nabavlja u ljekarni i to oko 20 kapi razrijeđeno s malo vode prije spavanja. Kod neuroznih srčanih smetnji, neuroznog lupanja srca i stezanja u području srca, ipak je bezuvjetno potrebno zatražiti liječnički savjet jer, iako matičnjak donosi osjetno olakšanje i stišava bolove, ipak tim srčanim teškoćama može biti uzrok organsko oboljenje pa je potreban temeljiti liječnički pregled i liječnička kontrola. Melisa-špirit je izvanredno sredstvo za masažu kod reume ili zgnječenja tkiva (kontuzija). Vanjska primjena u obliku mokrih ili vlažnih obloga preporuča se i kod kontuzija, oteklina, čireva, uboda insekata, izljeva krvi, upale živaca i zadebljanja dojki kod dojilja.

Primjena u pučkoj medicini: budući da ove mnogostrane mogućnosti primjene matičnjaka proističu gotovo isključivo iz pučke medicine, suvišno je svako ponovo nabrajanje. Pučka medicina služi se vrlo dobrim receptima čajnih mješavina, tako među ostalim: kod nadimanja miješaju se jednaki dijelovi matičnjaka, kamilice (br. 89) i paprene metvice (br. 92) i od toga se priprema čajni oparak i to 1 čajna žlica mješavine za 1 šalicu čaja. Čaj se pije nezaslađen i polako u gutljajima, a dojenčadi se može kod nadimanja davati taj čaj žličicom. Za jačanje živaca glave priprema se čajna mješavina od jednakih dijelova matičnjaka i mažurana (br. 86); od toga se uzima 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, a pije se redovito neko vrijeme 2 do 3 šalice dnevno, zaslađeno medom.

Kod laganih žučnih bolova pije se čajna mješavina pripremljena od jednakih dijelova matičnjaka, kore krkavine (br. 122), rosopasa (br. 45) i turice (br. 4). Za čajni oparak uzima se 1 čajna žlica za 1 šalicu, a piju se dnevno 2-3 šalice polako i nezaslađeno.

Kod nervne slabosti pije se kroz dulje vrijeme mješavina jednakih dijelova matičnjaka i gospine trave (br. 70), pripremljena kao čajni oparak od 1 čajne žlice mješavine za 1 šalicu, a piju se 2-3 šalice tokom dana, zaslađene medom. Osobe slabijih živaca neka izbjegavaju nikotin, alkohol i kavu.

Primjena u liječenju životinja: čaj od matičnjaka zdrav je za pčele pa se pred pčelinjake stavljaju plitke zdjelice s čajem.

Još je pred oko 2000. god. rimski pjesnik i ljubitelj pčela, Publije Ovidije Nazon, savjetovao da će se pčele privući košnici time što će se unutrašnjost pčelinjaka, okvira i pribora prati čajem od matičnjaka. Ove mjere čine pčele zdravijima pa ne naginju tako lako pčelinjoj griži i drugim bolestima.