Sinonimi: Anthemis vulgaris L. — Leucanthemum chamaemelum Lam. — Matricaria suaveolens L. — Chrysanthemum chamomilla Bernh.

Narodni nazivi: bela rada — bela sasa — blažena bela — buvlja trava — carev cvet — gamelica — gamilica — gomilica — gorčak — jarmen — kamilava — kamomiIa — komomilja — lepa kata — ljutić — mala titrica — maternjak — prstenjak — raman — ramenak — ramunika — rman — tetrica — titrica — zdravić — žablja trava — žabljak.
Opis biljke: kamilica je jednogodišnja biljka s razgranjenom stabljikom, visokom 20-50 cm. Listovi su dvostruko prstasto rascijepljeni s uskim i končastim listićima. Cvjetna stabljika je brazdasta i na vrhu šuplja. Cvjetište je čunjasta oblika i iznutra šuplje. Cvjetne glavice nose obodne bijele cvjetove koji se noću ili za kišnog vremena, odnosno nakon oplodnje, povinu prema dolje, dok su cjevasti cvjetovi žute boje.


Miris i okus: miris kamilice je karakterističan, mirisan, balzamičan i eteričan, kakav je i okus, samo malo nagorak.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, često čak i u rujnu.

Stanište: vrlo je raširena i opće poznata biljka koja se kao korov nalazi uz putove i jarke u blizini naselja, te na neplodnim zemljištima gdje često dolazi u velikom mnoštvu. Kamilica raste rado u zajednici sa žitaricama kao korov te ju poljoprivrednici nerado gledaju u svojim žitnim poljima iako se danas sve manje susreće među žitaricama zbog umjetnog gnojiva, a potiskuje je i stalna borba protiv korova kemijskim sredstvima (hebricidi). Kamilica je upravo na te kemijske tvari vrlo osjetljiva. Ako se i unatoč kemijskoj obrani protiv korova uspije zadržati neko vrijeme na takvim poljima, ona s takvih polja nije pogodna za ljekovite svrhe iako još izgleda svježe i mirisna je.

Ljekoviti dijelovi biljke: kao droga sabiru se potpuno razvijene cvjetne glavice bez stapke (Flores Chamomillae), a sabiranje se vrši samo po lijepom i sunčanom vremenu. Kod oblačnog ili vlažnog vremena kamilica ne sadrži toliko eteričnog ulja kao ona sabrana po sunčanom vremenu te tako sabrana nije prikladna za čuvanje. Ukoliko se sabiranje vrši na mjestima gdje se kamilica ne pojavljuje u većim količinama, tada se cvjetne glavice sabiru rukom. Na mjestima gdje se kamilica pojavljuje u velikom mnoštvu, sabiranje se vrši posebno izrađenim češljevima te je na takvim područjima sabiranje kamilice jedno od sezonskih zarada tamošnjeg stanovništva.

Sušenje sabranih cvjetnih glavica vrši se u hladu u vrlo tankom sloju, obično na tavanu, no tavan se prethodno mora dobro očistiti, a samu kamilicu najbolje je rasprostrti na papir ili ponjavu. U krajevima gdje kamilica raste u velikom mnoštvu sušenje se obavlja u za tu svrhu posebno priređenim sušionicama, kod temperature najviše do 35° C. S obzirom da se u tim krajevima kamilica ne bere rukom nego mehaničkim putem, češljevima, to se prije stavljanja na sušenje čisti da bi se iz kamilice odstranile razne primjese i trave. Iza sušenja kamilica se prosije zbog uklanjanja orunjenih cvjetova nastalih prilikom manipulacije. I ti orunjeni cvjetovi (Pulvis Chamomillae) upotrebljavaju se ili za destilaciju i dobivanje vrlo skupog eteričnog ulja (Oleum Chamomillae) ili se upotrebljava kao kamilica za kupke. Kamilica se poslije sušenja ne smije mnogo dirati jer se u suhom stanju lako raspada. Ako je kamilica dobro prosušena, mora se radi čuvanja ponovo staviti na suho mjesto gdje ne može prodirati atmosferska ili druga vlaga. Suha kamilica vrlo lako navlači vlagu pa može postati pljesniva, a takva je kamilica potpuno bezvrijedna.

Ljekovite i djelotvorne tvari: kao najvažnije u kamilici treba nabrojiti eterično ulje, smolu, gumu, gorku tvar, vosak, mast, soli fosforne kiseline i čitav niz organskih kiselina. Svježe dobiveno poznato i cijenjeno ulje kamilice je u njoj najvažnija ljekovita tvar, a plavu boju ulju daje ugljikovodikov spoj - azulen. Što je obilnijoj mjeri u biljci zastupljeno eterično ulje u zajednici sa azulenom, to je veće ljekovito djelovanje kamilice protiv upala. Osim navedenih ljekovitih i djelotvornih tvari, u kamilici se može još utvrditi: glikozid, nedovoljno istražen, gorke supstance, mješavina cerotina, stearina, palmitina i linolne kiseline, holin, triakotan, fitosterol, salicilna kiselina, metil-eter umbeliferona i sam umbeliferon, dioksikumarin, i konačno, soli jabučne kiseline, sumpor i kalcij.

Ljekovito djelovanje: o ljekovitoj vrijednosti kamilice zna se odavno. Već je 1570. g. glasoviti bilinar Hieronymus Bock rekao: "Bez toga cvijeta, te sasvim obične kamilice, ne može se ništa postići, jer nema korisnije biljke kao lijeka što je upravo cvijet od kamilice koji se upotrebljava gotovo za sve bolesti!" Uz bazgu je kamilica ne samo najpoznatija nego i najobljubljenija ljekovita biljka u narodu. Ona je znanstveno najviše istražena i iskušana ljekovita biljka. Ljekovito djelovanje protiv upala ima u prvom redu veliko značenje za liječenje svih upala na koži i na sluznici. Radi toga se preporučuju topli oblozi ili kupke kod svih rana s pojavom upale i drugih bolesnih pojava na koži, bilo da se radi o oteklinama, potkožnim čirevima, apscesima, čirevima na goljenici ili gnojenjima ispod nokata. Kod upalnih ekcema kao i kod poznatih staračkih ekcema ili kod drugih stalno vlažnih i vrlo teško zacjeljivih ekcema i krasta, zabilježeni su najbolji uspjesi liječenja kamilicom. Kod upale sluznice, katara ždrijela i upale pokosnice ispiranje toplim čajem kamilice pospješuje ozdravljenje. Upala mrežnice oka i upale uha liječe se vlažnim i toplim oblozima od kamilice, a gutljaj čaja kamilice, držan neko vrijeme u ustima, pomaže kod jake zubobolje.

Kamilica je jedno od najboljih sredstava za žene i djecu. Njezino je svojstvo da umiruje te da stišava bolove i grčeve, otklanja jake grčeve s gubitkom svijesti od kojih pate i žene u drugom stanju, rodilje (eclampsia gravidarum) i mala djeca ("fras" - zahlipi, dječja strava). Ta svojstva čine kamilicu neophodnom kod svih nervoznih pojava: razdražljivosti, preosjetljivosti, kod neuralgije, neuralgije ličnog živca, kod reume, bolova kičme, unutarnjeg nemira, nesanice, duševne klonulosti, premorenosti i dr.

Nadalje se kamilica ne može mimoići kod liječenja svih oboljenja želuca i crijeva, tako kod grčeva u želucu, upale debelog crijeva, proljeva, crijevnog katara (enteritis), katara želuca, odnosno upale želuca (gastritis), nadutosti želuca, kod prejake želučane kiseline (hiperaciditet), otklanjanja plinova procesa vrenja, i konačno, u bolestima bubrega, jetre i žuči. Kod zadnje tri bolesti, ako dođe do grčeva, preporuča se uz upotrebu čaja i vrući i vlažni oblozi od kamilice. Nabrajanje ljekovitosti kamilice kod oboljenja želuca i crijeva ne bi bilo potpuno ako se ne bi spomenulo ljekovito djelovanje na čir na želucu i dvanaestercu (univ. doc. dr med. Hans Seel, Berlin). U ovim slučajevima ponavljano uzimanje čaja od kamilice u gutljajima, djeluje ne samo na smirenje bolova nego i liječi. Vlažni i topli oblozi od kamilice uz čaj, liječe bolove i grčeve u mjehuru i bolno mokrenje.

Vrlo su se uspješnim pokazali vlažni i topli oblozi kod hemeroida koji naginju ozljedama i upalama čmara. Klinička su promatranja utvrdila da kamilica djeluje tako snažno na zaustavljanje i uništavanje klica da se povlače gnojna izlučivanja čak i kod raku sličnih deformacija, a nestaje loš zadah dijelova tkiva koja se raspadaju (univ. prof. dr Franz Eckstein, Freiburg). Uza sve to kamilica još i čisti krv. Djeci, koja pokazuju jasne znakove zaraze slinavkom i šapom, treba odmah ispirati usta uvarkom od kamilice i to čitav dan, svakih četvrt sata. Primjena kamilice dovodi do potpunog izlječenja (prim. dr med. H. Brenner).

Na kraju treba spomenuti ljekovitost kamilice u obliku kupke. Isto tako dobro čine, umanjuju bolove i grčeve te osvježuju i jačaju potpune kupke kojima se dolije uvarak od kamilice. Uvarak se priprema tako da se 0,5 kg kamilice uzavre u 5 litara vode, pokrije 10 minuta da odstoji, procijedi i doda kupelji ili se kamilica stavi u platnenu vrećicu i objesi u kadu za kupanje. Na isti način, samo s manjom količinom kamilice, pripremaju se sjedeće kupelji koje dobro djeluju u bolesti mjehura, upalama spolnih organa kod žena i grčeva maternice. Kod znojenja nogu ili ruku, kod češće ponovljenih kupelji, neče izostati željeno djelovanje.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: kamilica je jako ljekovita biljka da se naučno-medicinska upotreba i upotreba u pučkoj medicini najvećim dijelom pokrivaju. Jedva da se može naći metoda liječenja potekla iz naroda koja nije gotovo u cijelosti potvrđena u medicinskoj nauci. Ukratko ćemo navesti nekoliko pučko-medicinskih recepata koji su uzeti iz starih bilinarskih knjiga.

Udove oboljele od gihta treba trljati uljem od kamilice, pomiješanim s rakijom. Na trljana mjesta stavite toplu tkaninu.

Kamilica, pripremljena kao uvarak, odlično je sredstvo za klistiranje jer omekšava i najtvrđu stolicu i smanjuje napetost u utrobi. Na rane i čireve može se staviti i svježa biljka kamilice, ali je treba prethodno stucati ili izvaljati.

Primjena u kozmetici i kućanstvu: malo je poznata vrijednost kamilice za odstranjivanje neugodnih mirisa (dezodorans).

Ta dezodorizaciona moć kamilice nema neznatno značenje jer se neugodan zadah tijela može otkloniti pranjem i ispiranjem čajem od kamilice. Ako se neugodno isparavanje tijela češće pojavljuje, treba se savjetovati s liječnikom. Ovo će svojstvo kamilice poslužiti u kućanstvu. U toplo godišnje doba može se ukloniti neugodan zadah mesa za ishranu pranjem i ispiranjem hladnim čajem od kamilice. Tako se mogu ukloniti raznovrsni neugodni mirisi posuđa, pribora za jelo i kuhanje, kuhinjskih krpa - čak i bolesničkog rublja.

Primjena u liječenju životinja: svojstvo kamilice da smekšava, umiruje grčeve, otklanja nadutost, ubija bakcile i liječi upale, koristi dobro i bolesnim domaćim životinjama (u obliku čaja, klistira ili izvana za čišćenje čireva i rana).

Napomena: srodnici kamilice:

1) ANTHEMIS NOBILIS L. — rimska kamilica

Narodni nazivi: bela rada — jarmen — kamomila — pitomi raman — raman — rman — roman — romanika.


Opis biljke: rimska kamilica je trajna biljka, visoka obično do 40 cm. Listovi su dvostruko perasto rascijepani, pahuljasti do gotovo goli. Cvjetište je produženo i kuglastog oblika, cvijetne glavice su pojedinačne, ispunjene, obodni cvjetovi su srebrno-bijeli i više široki, a cjevasti cvjetovi su žuti.

Miris i okus: biljka ima prodoran miris, a okusa je aromatična i malo nagorka.

Vrijeme cvatnje: lipanj, srpanj, a tada se vrši i sabiranje biljke.

Stanište: većinom dolazi u seljačkim vrtovima, te se jedva nalazi slobodno u prirodi i to samo u neposrednoj blizini vrtova ili kultura, odakle često podivlja.

Ljekoviti dio biljke: cvjetne glavice (Flores Chamomillae romanae ili Flores Leucanthemi romani). Sadrži eterično ulje (Oleum Chamomillae romanae) i gorku tvar koja se može kristalizirati, a ostale su tvari iste kao i kod prave kamilice.

Ljekovito djelovanje: primjenjuje se kao i prava kamilica i to uglavnom kao lijek za smirenje grčeva i bolova te za jačanje želuca.

Primjena u pučkoj medicini: rimska kamilica u pučkoj medicini je vrlo obljubljeni "ženski" lijek koji se upotrebljava kod menstruacijskih grčeva i kod pomanjkanja ili neredovite menstruacije.

Primjena u kozmetici: rimsku kamilicu upotrebljavaju žene kao sredstvo za pranje kose da bi posvijetlile inače svijetlu ali vremenom potamnjelu kosu.

2) MATRICARIA DISCOIDEA DC —žuta titrica

Sinonimi: Matricaria suaveolens (Bucli) A. et G. — Chamomilla discoidea Gay. — Chrysanthemum suaveolens Asch. — Pyrethrum defloratum Berol. — Santolina suaveolens Pursh.


Narodni nazivi: kao pučko ime za tu biljku upotrebljava se većinom samo ime lažna kamilica.

Opis biljke: ta vrsta kamilice jačeg je, zbitog i mnogo nižeg rasta. Doduše, cvjetište joj je također šuplje, a cvjetovi su karakteristični po tome što im nedostaju zrakasti cvjetovi. Nadalje su žućkasto-zeleni cvjetovi cjevastog oblika i sa četiri zupca dok su, naprotiv, kod prave kamilice peterozubni i zlatno-žute boje.

Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a tada se i sabiru cvjetne glavice.

Stanište: pradomovina te biljke bijaše sjeverozapadna Azija i sjevernija područja Sjeverne Amerike. Ona je udomaćena u Evropi sredinom prošlog stoljeća i sada je raširena od Sredozemlja sve do sredine Norveške. Za razliku od prave kamilice ova se vrlo rijetko nalazi u žitnim poljima i uspijeva uglavnom na zapuštenim mjestima, na ruševinama i kamenitim obroncima, a često i uz rubove puteva i cesta.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se također cvjetne glavice (Flores Matricariae discoideae). Eterično ulje je, nasuprot nametljivom mirisu čitave biljke, bez mirisa, slično ulju prave kamilice, posve je žute boje jer ovo ulje ne sadrži plavu boju azulen, koja je glavni sastavni dio eteričnog ulja prave kamilice.

Ljekovito djelovanje: ono se u usporedbi sa ljekovitošću prave kamilice, radi pomanjkanja azulena, uopće ne može usporediti. Unatoč tome ta vrsta kamilice ima također vrijedno ljekovito svojstvo te se može umjesto inozemnih droga uspješno primijeniti kao vrlo dobro sredstvo protiv crijevnih parazita. Čitav niz crijevnih parazita, kao Ascaris lumbricoides (oblika gliste, sivkaste boje do 40 cm dužine), Oxyuris vermicularis (oblika kratkog končića, do 1 cm dužine), Trichocephalus dispar (oblika končića 3-5 cm dužine) mogu se tom biljkom uništiti i odvesti iz tijela. Kod stroge dijete kroz nekoliko dana pije se čajni oparak te biljke i to dnevno 2-3 šalice, nezaslađeno i u gutljajima. Mješavina od jednakih dijelova s komoračem (br. 57) i listovima matičnjaka (br. 91) ne samo da povisuje djelovanje, nego i poboljšava okus čaja. Od te mješavine uzima se za pripremu 1 čajna žlica za 1 šalicu čaja.

3) Od mnogih ostalih vrsta kamilice treba spomenuti još slijedeće:

a)    Anthemis cotula L. — smrdušica ili žablja trava

b)    Anthemis arvensis L. — raven, jarmen, bijela rada

c)    Matricaria inodora L. (Chrysanthemum inodorum L.)

Ni jedna od navedenih vrsta nema šuplju cvjetnu glavicu. Smrdušica ili žablja trava karakteristična je po napadno malim cvjetovima, dok obje ostale vrste karakterizira oznaka "smrdljiv", odnosno, "bez mirisa".

Slijedeća slika prikazuje šuplju i punu cvjetnu glavicu:


Za takozvani pokus s palcem, uzme se cvijet između kažiprsta i palca i noktom kažiprsta pritisne do sredine cvijeta tako da se cvijet raspolovi. Odmah se opazi razlika: cvjetna plodnica je ili šuplja ili ispunjena.