Croatian English French German Italian Portuguese Russian Serbian Spanish

Marulja - MARRUBIUM VULGARE L.

Sinonimi: Marrubium album Gilib. — Marrubium germanicum Schrk — Marrubium lanatum Kth.

Narodni nazivi: bela meta — beli tetrljan — beljušina — bijeli tetrljan — dobra kadulja — gorčika — jetrena trava — jetrenjača — macina trava — marula — mrtva kopriva — slanovitak — smrduša — tetrljan — totrljan.

Marulja

Opis biljke: marulja je oko 30 do 40 cm visoka trajna biljka koja raste iz vretenastog korijena, od osnove razgranata, tupo četvorokutasta, dlakava kao i listovi, a u prvim fazama razvoja obrasla bijelim, paučinastim dlakama. Listovi na stabljici imaju peteljku, nesimetrično su nazubljeni, gotovo uvijek jako naborani, u početku gusto, a kasnije rjeđe obrasli dlakama. Gornja površina lista gotovo je uvijek gola. Cvjetovi su s kratkom peteljkom, mnogocvjetni, sjedeći i poredani u prirodni pršljen. Cvjetna čaška je cjevasta sa 8-10 zubaca, krunica je bijela, pahuljasto dlakava.

Marulja

Miris biljke je slab, osebujan, a okus aromatičan, pomalo oštar, balzamičan, gorak i slan.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna,

Stanište: prvobitna domovina marulje bila je centralna Azija i Sredozemlje, no već je od srednjeg vijeka udomaćena u srednjoj i sjevernoj Evropi. Uspijeva na mršavim livadama, suhim pašnjacima i pustim zemljištima, a raste rado uzduž seoskih putova i na bunjištima. Čini se da joj odgovaraju pregnojena mjesta i mjesta gdje se zadržava stoka.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba Marrubii albi) i to najbolje od srpnja do sredine rujna, a suši se u hladu. Kod sabiranja ne treba biljku rezati sasvim pri zemlji jer odrvenjeli dijelovi kvare izgled i kakvoću sabrane biljke.

Ljekovite i djelotvorne tvari: biljka u cvatu sadrži gorku tvar marrubin, eterično ulje, tanin, smolu, mnogo soli, masti, vosak i biljnu sluz. Pretpostavlja se da sadrži još dvije vrste gorkih tvari.

Ljekovito djelovanje: marulja se ubraja u najstarije ljekovito bilje pa je osobito cijenjena već u starom Egiptu. Kod Rimljana je bila hvaljena za liječenje malaričnih oboljenja. Sok marulje pomiješan s medom slovio je kao glasovito sredstvo kod plućnih bolesti. Paracelsus, Mattioli, Hufeland i Kneipp bili su veliki zagovornici marulje, koja je unatoč tome gotovo potpuno pala u zaborav, no pomoću slavnih liječnika i biologa sadašnjice (Flamm, Seel, Leclerc) marulja je opet postala poznata i cijenjena.

Marulja je prije svega dobro sredstvo za liječenje pluća, a upotrebljava se kod starih, suhih katara, kod hripavca, bronhitisa kao i za liječenje tuberkuloznih plućnih katara (Flamm, Eckstein). Marulja se upotrebljava i u liječenju kroničnog grčevitog kašlja, osobito kod starijih osoba, kod tipičnog staračkog kašljucanja, dugotrajne bolesti ždrijela, slabokrvnosti i opće tjelesne slabosti. Gorka tvar u marulji ne samo da povećava tek nego nastupa i bolja sekrecija jetre, bolje izlučivanje žuči, tako da se marulja preporučuje kod žutice i kod otečene jetre. Osim toga, pospješuje bolje pražnjenje crijeva i dovodi do normaliziranja stolice.

Marulja normalizira menstruaciju, naročito kod slabunjavih i anemičnih žena. Konačno, mora se reći da se marulji u posljednje vrijeme pripisuju i druga područja liječenja. Marulja se može bez predomišljanja upotrijebiti kao ljekovita biljka i u liječenju srca i to kod smetnji srčanog ritma (nepravilni otkucaji srca - aritmija srca). Tinktura i ekstrakti marulje djeluju primjetno umirujuće na nemiran i nervozan rad srca.

Marulja se upotrebljava najčešče kao čaj. Jedna čajna žlica kao preljev za 1 šalicu, uzimano 2-3 šalice dnevno i zaslađeno medom kao plućni ili srčani čaj, inače nezaslađen, a pije se polako u gutljajima.

Nezaslađeni čaj upotrebljava se izvana za kupanje i ispiranje kod kožnih bolesti.

Primjena u pučkoj medicini: svježi sok marulje pomiješan s medom, uziman čajnom žlicom, olakšava iskašljavanje, a svježi sok u razrijeđenom stanju iskušano je sredstvo kod natečene slezene.

Napomena: na području Sredozemlja i u našem kršu gotovo na kamenitoj podlozi raste marulji srodna vrsta:

Marrubium peregrinum (Marrubium creticum Mili)

Narodni nazivi: bila smradačica — gorčika — očajnica — smrduša — totrljan.

Očajnica

Ona je vrlo dlakava, a cvjetna čaška ima samo 5 zubaca. Čitava ta biljka zbog guste dlakavosti ima bijelu boju i nema karakterističan miris i gorčinu kao marulja. Ta se biljka vrlo često u sabiranju zamjenjuje s maruljom.


VAŽNA NAPOMENA: Opisi bolesti i mogući načini liječenja namijenjeni su isključivo informiranju i zdravstvenom prosvjećivanju opće populacije, te nipošto ne zamjenjuju liječničku dijagnozu ili liječenje. Za sve dodatne informacije vezane uz Vaše zdravlje obratite se svojem liječniku. Ovdje navedene informacije sakupljene su iz raznih izvora, stručnih knjiga, interneta, kao i ljudi koji se profesionalno bave liječenjem. Ne odgovaramo za nikakve eventualne posljedice Vašeg liječenja - Vi sami ste odgovorni za svoje zdravlje!!!