Sinonimi: Origanum majorana L.

Narodni nazivi: babina duša — mažuran — majeran — majeron — majoran — majuran — mezurana — mirišljavak — samseg — senžeg.


Opis biljke: mažuran je najčešće jednogodišnja biljka, oblika malog grma, visokog 20-40 cm. Mali su listovi s kratkom peteljkom, cijeloga ruba, eliptični i sivo pustenasti. Blijedocrveni ili bijeli cvjetovi razvijaju se u pršljenastim cvatovima. U vrlo toplim krajevima, kao npr. u području Sredozemlja, biljka traje dvije, pa i više godina.


Miris i okus biljke - karakteristično je jako aromatičan i nešto gorak.

Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.

Stanište: prvotno je mažuran bio rasprostranjen u sjevernoj Africi, a kasnije se proširio i na ostali dio Sredozemlja i južne Evrope. Mažuran se potpuno udomaćio u povrtnjacima, ali je vrlo osjetljiv na mraz i zahtijeva dobio gnojenu vrtnu zemlju, ali ne podnosi neposredno gnojenje. Najbolje ga je saditi u gredice, koje su prethodne jeseni dobro pognojene i gdje je gnoj preko zime istrunuo.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu, odnosno listovi i gornji cvatući dijelovi biljke.

Ljekovite i djelotvorne tvari: biljka u cvatu sadrži eterično ulje, terpene, terpinole, odnosno seskviterpene, tanin, gorke tvari, mineralne soli, kamfor.

Ljekovito djelovanje: biljka mažurana je ranije bila u službenoj upotrebi pod imenom Herba Majoranae. Iz svježe biljke u cvatu dobiva se destilacijom eterično ulje (Oleum Majoranae), a katkada se priprema i mažuranova mast (Unguentum Majoranae). Mast se priprema tako da se osušen i u prah stučen mažuran zajedno sa u prah stučenom paprenom metvicom (br. 92) i kaduljom (br. 132) pomiješa sa svinjskom mašću, ugrije i protlači. Ta mast ublažuje glavobolju i smatra se kao mast za oživljavanje živaca. Arapska medicina preporučuje mažuran za liječenje pijanstva.

Primjena u pučkoj medicini: mažuran je u pučkoj medicini vrlo obljubljena biljka.

Prašak od osušene biljke upotrebljava se kao prašak za kihanje, za čišćenje nosa od tvrde sluzi.

Mažuran se mnogo upotrebljava kao sredstvo protiv grčeva i to kod grčeva svake vrste: grčeva mišića, grčeva u želucu, grčevitog kašlja pa čak i protiv grčevitih trzanja kod padavice.

Mažuran je sredstvo za pobuđivanje živaca te pokazuje uspjehe kod živčane klonulosti, stanja potištenosti, slabosti živaca, glavobolje, migrene, napadaja vrtoglavice i kod nervoze želuca.

Lagani čajni oparak od mažurana vrlo dobro pomaže u liječenju crijevnih grčeva kod djece.

Odrasli uzimaju nešto jači čajni oparak kod vodene bolesti u početku, kod žutice, teškoća s jetrima, kod sluzi u prsima, nadutosti i pokvarenog želuca. Uvarak od mažurana primjenjuje se u pučkoj medicini kao voda za pranje kod ispadanja kose. Kod jake hunjavice ili začepljenosti nosa priprema se mast: 5 do 6 g soka svježe biljke dobro se izmiješa sa 20 g nezasoljenog maslaca. Tom se mašću maže unutrašnjost nosa.

Za vanjsku upotrebu upotrebljava se ili iz svježih biljaka u cvatu destilirano eterično ulje ili se za kućnu upotrebu svježe biljke mažurana stavljaju na močenje u maslinovo ulje. To se močenje vrši na suncu kroz 2-3 tjedna. Tim se uljem mažu proširene vene koje se potom omotaju zavojem, ili se ulje potrebljava za masažu kod gihta, reumatizma, ukočenih zglobova nakon dulje bolesti, kod napornog pješačenja, kod otvrdnuća žlijezda ili kod kvržica na prsima.

Čaj od mažurana rado uzimaju žene za pospješenje menstruacije kao i za ublaživanje grčeva maternice.

Kod bolova i pritiska u želucu iznenađujuće pomaže stavljanje toplog obloga na želudac pripremljenog od mažurana u cvatu, gusto ukuhanog u bijelom vinu. Isti oblog smanjuje ugrušanu krv i ublažuje bolove kod iščašenja udova.

Kupelj, kojoj je dodan uvarak mažurana, djeluje na oživljavanje živaca i jačanje tijela.

Koliko god je mažuran uspješan, prevelike količine mogu prouzročiti omamIjenost i glavobolju. Kao normalna količina uzima se 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, a pije se nezaslađeno i u gutljajima 1 do 2 šalice dnevno, prema potrebi.