Sinonimi: Angelica levislicum Ali. — Levislicum levisticum Karst. — Levisticum vulgare Hill — Ligusticum levisticum L. — Ligusticum officinale Pilg.

Narodni nazivi: jubček — lubčac — lustik — luštrek — Ijubačac — ljubčec — miloduh — selen — selin — trojevac — veleštika.


Opis biljke: debeli kratki podanak smeđe do svijetlosive boje ima razgranjeno 30-40 cm dugo korijenje iz kojeg izrasle cjevasta, okrugla i uspravna stabljika. Stabljika je visoka i do 2 m i u gornjem je dijelu razgranjena. Donji su listovi veliki, na dugoj su peteljci i imaju široku lisnu plojku. Gornji su listovi, naprotiv, s kraćom peteljkom. Razlikuju se i najgornji listovi koji su bez peteljke, tj. sjedeći. Te tri vrste listova razlikuju se po obliku, jer su najdonji listovi 2 do 3 puta perasto razdijeljeni, gornji su manje razdijeljeni, a najgornji su jednostavni i sjedeći. Cvjetni štici proviđeni su suličastim ovojnim listićima. Mali cvjetovi su žute boje, a krunični su listovi proviđeni finim dlakama i prema vrhu uvijeni.


Miris i okus: miris je osebujan, oštar, aromatičan, nalik celeru. Ako se biljka i u malim količinama daje stoci u krmu, miris poprima i mlijeko, a i meso. Okus je u početku slatkast, kasnije oštar, mirisan i nešto gorak.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza.

Vrijeme sazrijevanja sjemena: od sredine kolovoza do kraja rujna.

Stanište: ova se biljka ne nalazi slobodno u prirodi, a ako se i slučajno nađe, tada je u prirodu pobjegla iz seljačkih vrtova, naročito u planinskom području gdje je rado uzgajaju. Veće kulture te biljke postoje u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj.

Ljekoviti dijelovi biljke: u prvom redu sabire se korijen (Radix Levistici ili Radix Ligustici), koji se kopa u proljeće ili kasnoj jeseni. U pučkoj medicini sabiru se i mladi ogranci s listovima (Herba Levistici), a upotrebljava se i sjeme. Svi biljni dijelovi suše se u hladu, a spremaju se nakon sušenja u tamne staklene posude.

Ljekovite i djelotvorne tvari: korijen sadrži eterično ulje, invertni šećer, saharozu, škrob, tanin, gumu, mast, smolu, jabučnu i angelika kiselinu. I u zelenim biljnim dijelovima ima eteričnog ulja, smole i dr.

Ljekovito djelovanje: već su kod Dioskurida i Plinija bili opisani korijen i sjeme kao vrlo ljekoviti. Biljka prije svega vrijedi kao vrlo dobro sredstvo za želudac kod probavnih teškoća, slabosti želuca i prekomjerne sluzi u želucu. O Ijupčacu je puna hvale i monahinja Hildegarda, a i u Kapitularima je preporučen njegov uzgoj. Njemački naziv biljke "Liebstockel" nema ništa zajedničkog s ljubavi, nego je naziv potekao od staronjemačke riječi koja je zapravo izvedena unakaženjem latinskog naziva za tu biljku. Kao jako aromatična biljka bila je u srednjem vijeku upotrebljavana u ljubavne svrhe pri snubljenju, a to tim više jer je na to ukazivalo i krivo tumačenje samog imena biljke. Ljupčac je sredstvo za izlučivanje vode i pomaže kod vodene bolesti, naročito kod otečenih nogu uslijed te bolesti (dr. Madaus), kod katara mokraćnog mjehura, upale bubrežne nakapnice (pyelitis) i uopće kod bubrežnih oboljenja, poteškoća s mokrenjem, kod bjelančevine u mokraći, a jako se preporuča kod migrene, uzrokovane lošom funkcijom bubrega. Ljupčac je dobro sredstvo za žene za pospješivanje slabe menstruacije. Žene u drugom stanju ne smiju upotrebljavati ljupčac, a općenito se ljupčac ne smije uzimati kod povišenih tjelesnih temperatura.

Vrlo dobri uspjesi u liječenju postižu se nadalje pri nastajanju kamenaca, kod teškoća uslijed reumatizma i gihta, kod izbijanja neugodnog i jakog znoja, i konačno, kod opće živčane slabosti.

Za sve navedene bolesti i teškoće upotrebljava se svježi ili sušeni korijen, usitnjen i pripremljen kao čajni oparak. Kod upotrebe svježeg korijena uzima se pola čajne žlice, a kod osušenog korijena cijela čajna žlica za 1 šalicu čaja, a piju se 2 šalice dnevno, bez šećera i polagano. Može se uzimati i u prah stučeni korijen i to 1-3 vrha noža sa malo vode.

Skuhani korijen jako se preporuča kao dodatak kupeljima za jačanje ženskih organa.

Kupelji, odnosno oblozi, od skuhanog korijena pospješuju ozdravljenje starih i zagnojenih rana.

Primjena u pučkoj medicini: sve navedene primjene liječenja Ijupčacom potekle su prvobitno iz pučke medicine te ih je potvrdila i znanstvena medicina današnjice.

Pučka medicina ima i daljnje mogućnosti primjene te biljke. Jetrene pjege odstranjuje uvarak u prah stučenog korijena. Ako se korijen stavi na močenje u rakiju, taj će pripravak pomoći kod želučanih grčeva, grčeva u crijevima, pospješit će probavu i apetit.

Uvarak od korijena preporuča se u pučkoj medicini kod žutice. Često se i sjeme smatra najdjelotvornijim dijelom biljke. Ako se sjeme ljupčaca zdrobi i jedna jedaća žlica tako zdrobljenog sjemena stavi na močenje u pola litre bijelog vina, i ako se od toga dnevno ujutro i na tašte pije 1 mala čašica, to poboljšava funkciju jetre i slezene. Prema shvaćanju pučke medicine tako pripremljeni ljupčac, pospješit će i izlučivanje kamenaca i pijeska iz bubrega. Iz sjemena ljupčaca se ponegdje tiješti i ulje, te se pije 5-8 kapi toga ulja u gutljaju toplog bijelog vina kod trbobolje i grčeva u trbuhu.