Srčenica - LEONURUS CARDIACA L.

Sinonimi: Cardiaca vulgaris Moench. — Leonurus campestris Andrz. — Leonurus discolor Koch.

Narodni nazivi: kopriva od srca — koprivina — kraknica — srdaljka — srdačica — srčanik — srčanica — srčnik — trava od kraknica.

Srčenica

Opis biljke: trajna je biljka kojoj iz gusto ožiljenog korijena izraste više stabljika četverokutastih, šupljih, uzdužno prugastih i često crvenkasto-ljubičaste boje. Listovi su na dugim peteljkama, malo srcolikog oblika, grubo krpasto nazubljeni i proviđeni mekim dlakama. Mnogobrojni cvjetovi gusto su smješteni u prividnom pršIjenu. Cvjetovi su sjedeći s ljevkastom čaškom, cvjetna krunica je mesnato crvene do ružičaste boje s čupavim dlakama.

Srčenica

Miris i okus: biljka je oštra neugodna mirisa, a isto je takva i okusa.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna, ovisno o staništu biljke.

Stanište: srčenica uspijeva na rubovima seoskih putova, uz ograde, u šikarama, a dolazi i na obroncima i neobrađenim zemljištima. U većem mnoštvu pojavljuje se u zajednici s panonskom florom. Srčenica se nekada nalazila kao vrlo cijenjena ljekovita biljka u seljačkim vrtovima.

Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba Leonuri). Ranije je pod tim imenom bila ne samo u službenoj upotrebi, nego i kao vrlo obljubljeni kućni lijek koji nije nikada manjkao u seljačkim domaćinstvima. Biljka se suši u hladu i čuva po uobičajenim pravilima za droge biljnog porijekla.

Ljekovite i djelotvorne tvari: do sada je utvrđena jabučna, vinska i citronska kiselina i gorka tvar leonurin. Srčenica nadalje sadrži fosfornu kiselinu, kalij, kalcij, smolu i jednu, pobliže neoznačenu taninsku materiju. Čitava biljka iziskuje još temeljitije farmaceutsko ispitivanje.

Ljekovito djelovanje: zanimljivo je da su Teofrast i Dioskurid hvalili srčenicu samo kao lijek za želudac. Kao lijek za srce hvali se ta biljka tek u srednjovjekovnoj knjizi "Vrt i zdravlje" i kasnije kod Fuchsa i Mattiolija. Srčenica dijeli s mnogim ljekovitim biljem istu sudbinu jer je i ona pala gotovo posve u zaborav. Tek je u novije vrijeme vrijednost te bil|ke, kao ljekovite biljke, ponovo priznata i to zahvaljujući engleskim liječnicima.

Srčenica je dobar lijek kod neuroze srca, kod slabosti srca uvjetovanog neurozom i kod lupanja srca, ako je to uvjetovano nadutošću trbuha, pa se treba složiti sa shvaćanjem antičkih liječnika da je srčenica lijek za želudac, jer se upravo nadutost želuca i grčevi želuca liječe tom ljekovitom biljkom.

No na kraju treba još spomenuti da srčenica daje dobre uspjehe kod teškog disanja i kod prekomjerne sluzi organa za disanje. Što se tiče ljekovitosti u pogledu smirenja grčeva, kao i umirenja živaca, srčenica ima stanovito slično djelovanje kao i odoljen.

Za doziranje preporuča se uzimanje 2 šalice čaja dnevno, priređeno u obliku oparka, a pije se nezaslađeno i u gutljajima. Za 1 šalicu uzima se 1 čajna žlica sitno izrezane droge.

Primjena u pučkoj medicini: čaj od srčenice mnogo se hvali u pučkoj medicini kod želučanih teškoća i kod gušavosti.

Kao prikladna ljekovita biljka spominje se srčenica kod histerije, općenitih teškoća neuroze i razdražljivosti, nemira, nervoznog osjećaja straha i nesanice, kao i kod ludila alkoholičara povezanog s nemirom i drhtavicom (delirium tremens).

Napomena: srodnik srčenice je i vrsta Leonurus lanatus (L.) Sprengel (Ballota lanata L.) čija se staništa nalaze na području Rusije i Azije. U Rusiji, a ponegdje i u Evropi, uzgaja se kao ljekovita biljka. U ljekovite svrhe sabire se čitava biljka (Herba Ballotae lanatae) koja uz gorke tvari sadrži eterično ulje, vosak, tanin, gumu i dr. Biljka nalazi primjenu u liječenju gihta i reumatizma, kao sredstvo za izlučivanje mokraće, kod vodene bolesti i dr.