Sinonimi: Cardiaca vulgaris Moench. — Leonurus campestris Andrz. — Leonurus discolor Koch.

Narodni nazivi: kopriva od srca — koprivina — kraknica — srdaljka — srda?ica — sr?anik — sr?anica — sr?nik — trava od kraknica.


Opis biljke: trajna je biljka kojoj iz gusto ožiljenog korijena izraste više stabljika ?etverokutastih, šupljih, uzdužno prugastih i ?esto crvenkasto-ljubi?aste boje. Listovi su na dugim peteljkama, malo srcolikog oblika, grubo krpasto nazubljeni i provi?eni mekim dlakama. Mnogobrojni cvjetovi gusto su smješteni u prividnom pršIjenu. Cvjetovi su sjede?i s ljevkastom ?aškom, cvjetna krunica je mesnato crvene do ruži?aste boje s ?upavim dlakama.


Miris i okus: biljka je oštra neugodna mirisa, a isto je takva i okusa.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna, ovisno o staništu biljke.

Stanište: sr?enica uspijeva na rubovima seoskih putova, uz ograde, u šikarama, a dolazi i na obroncima i neobra?enim zemljištima. U ve?em mnoštvu pojavljuje se u zajednici s panonskom florom. Sr?enica se nekada nalazila kao vrlo cijenjena ljekovita biljka u selja?kim vrtovima.

Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba Leonuri). Ranije je pod tim imenom bila ne samo u službenoj upotrebi, nego i kao vrlo obljubljeni ku?ni lijek koji nije nikada manjkao u selja?kim doma?instvima. Biljka se suši u hladu i ?uva po uobi?ajenim pravilima za droge biljnog porijekla.

Ljekovite i djelotvorne tvari: do sada je utvr?ena jabu?na, vinska i citronska kiselina i gorka tvar leonurin. Sr?enica nadalje sadrži fosfornu kiselinu, kalij, kalcij, smolu i jednu, pobliže neozna?enu taninsku materiju. ?itava biljka iziskuje još temeljitije farmaceutsko ispitivanje.

Ljekovito djelovanje: zanimljivo je da su Teofrast i Dioskurid hvalili sr?enicu samo kao lijek za želudac. Kao lijek za srce hvali se ta biljka tek u srednjovjekovnoj knjizi "Vrt i zdravlje" i kasnije kod Fuchsa i Mattiolija. Sr?enica dijeli s mnogim ljekovitim biljem istu sudbinu jer je i ona pala gotovo posve u zaborav. Tek je u novije vrijeme vrijednost te bil|ke, kao ljekovite biljke, ponovo priznata i to zahvaljuju?i engleskim lije?nicima.

Sr?enica je dobar lijek kod neuroze srca, kod slabosti srca uvjetovanog neurozom i kod lupanja srca, ako je to uvjetovano nadutoš?u trbuha, pa se treba složiti sa shva?anjem anti?kih lije?nika da je sr?enica lijek za želudac, jer se upravo nadutost želuca i gr?evi želuca lije?e tom ljekovitom biljkom.

No na kraju treba još spomenuti da sr?enica daje dobre uspjehe kod teškog disanja i kod prekomjerne sluzi organa za disanje. Što se ti?e ljekovitosti u pogledu smirenja gr?eva, kao i umirenja živaca, sr?enica ima stanovito sli?no djelovanje kao i odoljen.

Za doziranje preporu?a se uzimanje 2 šalice ?aja dnevno, prire?eno u obliku oparka, a pije se nezasla?eno i u gutljajima. Za 1 šalicu uzima se 1 ?ajna žlica sitno izrezane droge.

Primjena u pu?koj medicini: ?aj od sr?enice mnogo se hvali u pu?koj medicini kod želu?anih teško?a i kod gušavosti.

Kao prikladna ljekovita biljka spominje se sr?enica kod histerije, op?enitih teško?a neuroze i razdražljivosti, nemira, nervoznog osje?aja straha i nesanice, kao i kod ludila alkoholi?ara povezanog s nemirom i drhtavicom (delirium tremens).

Napomena: srodnik sr?enice je i vrsta Leonurus lanatus (L.) Sprengel (Ballota lanata L.) ?ija se staništa nalaze na podru?ju Rusije i Azije. U Rusiji, a ponegdje i u Evropi, uzgaja se kao ljekovita biljka. U ljekovite svrhe sabire se ?itava biljka (Herba Ballotae lanatae) koja uz gorke tvari sadrži eteri?no ulje, vosak, tanin, gumu i dr. Biljka nalazi primjenu u lije?enju gihta i reumatizma, kao sredstvo za izlu?ivanje mokra?e, kod vodene bolesti i dr.