Sinonimi: Lavandula angustifolia Ehrh. — Lavandula spica v. angustilolia All. — Lavandula vera DC.

Narodni nazivi: lavanda — lavandula — lavendl — lafendel — levanda — mirisni despik — ženski dešpik.


Opis biljke: to je niski višegodišnji grm, visine 50 do 80 cm, s mnogo uspravnih izdanaka, gusto prekrivenih duguljastim i uskim sivo-zelenim listovima. Modri cvjetovi nalaze se na vrhu ogranaka skupljeni u cvatove koji nalikuju klasu.


Miris i okus: cvjetovi, kao i čitava biljka, imaju karakterističan, balzamičan miris, dok je okus biljke pomalo gorak.

Vrijeme cvatnje: srpanj do kolovoza.

Stanište: domovina despika su sunčani obronci oko Sredozemnog mora, a uzgaja se i u vrtovima sjevernih područja. Što se biljka kultivira sjevernije, to više gubi svoj karakterističan miris i bude sterilna. Kultura despika nije osjetljiva na zemljište te uspijeva i na kamenitom i mršavom zemljištu, ali zato voli sunčane i zaklonjene položaje. Iz uzgoja često izađe u slobodnu prirodu, gdje dalje raste kao poludivlja biljka.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetovi, listovi i čitava biljka u cvatu. Za proizvodnju ulja sabiru se cvjetni klasovi sa stapkama, koji se režu, a zatim ih se ostavi da provenu i tada se destiliraju. Ukoliko se želi kao droga dobiti čisti cvijet, tada se cvjetni klasovi posuše na sjenovitom mjestu, a zatim se smlate i prosiju kako bi se dobio čisti cvijet koji se mora čuvati u zatvorenim posudama da bi što dulje zadržao svoj prvobitni miris i boju.

Ljekovite i djelotvorne tvari: to je u prvom redu eterično ulje s linalolom, cineolom, borneolom, geraniolom i linalilacetatom, jednim od najvrednijih sadržaja u ulju, nadalje valerianat, nerol, kumarin, jedan glikozid i malo saponina, smole, tanina i gorke tvari. Pretpostavlja se da je skup mirisnih tvari u osušenoj biljci dvostruko veći nego u svježe sabranoj biljci.

Ljekovito djelovanje: u službenoj je upotrebi cvijet despika (Flores Lavandulae) koji pripada aromatičnim drogama, te vrlo hlapljivo eterično ulje (Oleum Lavandulae). Iz despikovih cvjetova dobiva se destilacijom i parfem (Spiritus Lavandulae). Ulje despika dodaje se Hoffmannovom balzamu (Mixtura oleoso balsamica) te poznatoj kolonjskoj vodi (Spiritus coloniensis) kao i žesti za rane (Spiritus vulnerarius).

Despiku se pripisuje djelovanje na umirenje grčeva, kao i lagano podražujuće i osvježavajuće djelovanje. On se primjenjuje kod nadutosti, migrene, nesvjestice, vrtoglavice i dr., iznutra kao čajni oparak, a izvana kao sredstvo za trljanje. Kneipp je bio pristalica te ljekovite biljke te je propisivao po 5 kapi despikovog ulja dnevno na komadiću šećera protiv gubitka apetita, nadutosti, navale krvi u glavu, glavobolje, kod osjećaja vrtoglavice i mučnine. Despik djeluje do određenog stupnja umirujuće i korisno na organizam. Prema novijim rezultatima istraživanja, ulju despika pripisuje se i djelovanje na uništavanje klica pa se opravdava veća primjena toga ulja kod svih probavnih smetnji, uzrokovanih procesima truljenja i vrenja u crijevima.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: despik dobro djeluje na želudac i maternicu, smanjuje nadimanje, pospješuje izlučivanje mokraće, pospješuje menstruaciju, a djeluje i na pospješenje poroda.

Despik pospješuje rad jetre i slezene, a njegova primjena čini se vrlo prikladnom kod žutice. Ukoliko je vodena bolest u početnom stadiju, tada se pije čaj od despika, a čaju se dodaje nešto sjemena komorača (br. 57) i malo cimetove kore (Cortex Cinnamomi).

Despik preliven vrućim, ali laganim bijelim vinom, preporučljiv je u bolestima mozga i živaca, pa se nekoliko dana pije u gutljajima (1/8 litre). Ovo se piće treba uzimati i kod boležljive pospanosti, kod naklonosti grčevima i padavici, kod naklonosti udaru kapi s pojavama uzetosti i kod drhtanja udova. Ako se biljka u cvatu stavi na močenje u jaku rakiju i time trljaju udovi, područje srca i sljepoočice, pospješit će se oživljavanje, naročito kod sklonosti udaru kapi.

Za jačanje živaca u mozgu popari se svježa biljka despika i time se pere glava. Ako se u toplu kupelj ulije procijeđeni uvarak od despika, onda to potiče i oživljuje organizam te umiruje grčeve. Kod nesanice se pije čaj od mješavine jednakih dijelova cvjetova despika, gospine trave (br. 70) cvjetova jaglaca (br. 112) i korijena odoljena (br. 153). Od te se mješavine uzima 1 puna čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, a čaj se polako pije prije spavanja. Kod nervoznog lupanja srca, grčeva u crijevima, migrene, neurastenije, histerije i naklonosti napadajima nesvjestice, piju se dnevno 3 šalice čaja od cvjetova despika. Za 1 šalicu čaja uzima se 1 čajna žlica, opari vodom i pusti da odstoji 2-3 minute.

Kod nagluhosti kaplje se u uho svježi sok despika.

Iz povijesti despika: despik nije vjerojatno bila jako zapažena biljka u starom vijeku iako je njezina pradomovina područje sredozemnih zemalja. Kao i većinu ljekovitih i začinskih biljaka sredozemnog područja i despik su monasi preko Alpa prenijeli u sjevernije krajeve, te je u samostanskim vrtovima već u 11. stoljeću bila udomaćena, a iz samostanskih vrtova prenesena i u ostale vrtove. U Kapitularima Karla Velikoga despik još nije bio spomenut, a izgleda da prva spominje tu biljku nadstojnica samostana, Hildegarda od Bingena. Interesantna je činjenica da je uzgoj despika počeo najprije na sjeveru i to naročito u Engleskoj, gdje su već u 16. stoljeću naveliko uzgajali tu biljku.

Napomena: slična despiku, samo s mnogo širim listovima i kraćim cvjetnim klasovima te manjom količinom eteričnog ulja je i

LAVANDULA ŠPICA (L.) ALL. — aspik

Sinonimi: Lavandula argentina E. H. L. Krause — Lavandula latilolia (L.) Vili. — Lavandula špica v. latifolia L.

Narodni nazivi: despik — dešpik — lavendl — muški despik — spik.

I ta vrsta lavandule uspijeva kod nas na istim staništima kao i despik. Njezino ulje ima znatno manji sadržaj linalil acetata po kojem se prosuđuje vrijednost ulja. Navedene vrste lavandule odlična su paša za pčele, a njihove se cvjetne grančice rado upotrebljavaju u kućanstvu protiv moljaca - ulaganjem osušenih grančica među rublje.