Sinonimi: Larix decidua Mili. — Larix larix Karsten.

Narodni nazivi: arič — arež — ariž — ariševina — macesen — tis.


Opis biljke: ariš je vjesnik proljeća u crnogoričnim šumama te kao drvo koje voli svjetlo, teži da se probije iznad ostalog drveća. Radi neobično jakog rasta u mladosti, ariš tek u kasnijim godinama dobiva šire godove. Ariš je jedino crnogorično drvo koje svake godine gubi listove, tj. iglice. Listovi su svijetlo-zeleni, mekani, plosnati, dugi 2 do 3 cm i smješteni po 15 do 20 u čupercima, a samo kod mladih izdanaka izbijaju pojedinačno. Ariš je jednodomna biljka, čiji se crveni, mirišljivi ženski cvjetovi razvijaju u male šišarice.

Miris i okus: kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nešto nalik na limun. Smola miriše balzamično, a okus je poput terpentina.

Vrijeme cvatnje: travanj, svibanj, a vrijeme sazrijevanja sjemena - listopad, studeni.

Stanište: ariš najbolje uspijeva u planinama, gdje često stvara čitave šume. S obzirom da brzo raste, mnogo se sadi i uzgaja.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se kora, smola, mladi izdanci i iglice, a sve u vremenu od svibnja do kraja kolovoza.

Iz ariševe smole dobiva se preradom terpentin pod imenom "venecijanski terpentin" (Terebinthina veneta i Terebinthina laricina) koji se nalazi na popisu lijekova u službenoj upotrebi.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u terpentinu je sadržano eterično ulje u promjenljivim količinama od 15 do 35 %, nadalje su dokazane razne smolne kiseline kao pimarin - pimar i pimarolna kiselina, i konačno, gorka tvar i nešto jantarne kiseline.

Ljekovito djelovanje terpentina svodi se na smekšavanje, ugrijavanje, čišćenje i rastvaranje.

Primjena u pučkoj medicini: dobro izmiješano i uzeto 0,5 do 2 g venecijanskog terpentina s medom, dobar je kućni lijek protiv bolesti mjehura i protiv bolesti izazvanih kamencima, kod krvarenja, katara, nadalje protiv glista i za izlučivanje mokraće, koja zbog uzimanja terpentina dobiva miris sličan ljubicama. Izvana je venecijanski terpentin dobar za masažu kod živčanih bolova, kao oblog na rane koje krvare, na gnojne čireve, mokre lišaje te kod krastavih lišaja i drugih kožnih oboljenja. Oblozi se pripremaju tako da se najprije vunena tkanina uroni u vruću vodu, iscijedi i tek tada nešto navlaži terpentinom. Takav se oblog skida nakon pola sata, a ponavlja se tek drugog dana. Uziman iznutra u količinama od 5 do 8 kapi, venecijanski terpentin djeluje kod trakavice, sluzenja crijeva, krvavog proljeva, grčeva izazvanih žučnim kamencima, kod grčeva u bubrezima i za pospješenje menstruacije.

Kod unutarnjih krvarenja djeluje venecijanski terpentin na smanjenje krvarenja. Venecijanski terpentin preporuča se kod svih bolesti prehlada želuca jer ugrijava želudac. Međutim, treba izričito upozoriti da se u svakom slučaju izbjegavaju prevelike količine i stalna upotreba i to naročito u bolestima bubrega ili kod osjetljivih bubrega jer to može uzrokovati znatno pogoršanje bolesti. Koliko je korisna vanjska primjena u obliku masiranja, toliko ovdje mogu škoditi prevelike količine ili prečesto masiranje jer nastaju bolne otekline i stvaraju se mjehuri.

U odgovarajućem razrijeđenju najboljim maslinovim uljem može se venecijanski terpentin nešto ugrijan kapati kap po kap u bolesno uho. Čaj od kore kuhane u vodi umiruje proljev i pospješuje izlučivanje mokraće. Prah od kore liječi gnojne rane, rane koje teško zacjeljuju ili čireve. Zdrobljene iglice stavljene na upaljene rane ublažuju upalu. Iglice, kuhane u octu treba jedno vrijeme držati u ustima pa će smiriti zubobolju. Kupelji pripremljene od ariševih iglica ili izdanaka imaju istu vrijednost kao i kupelji pripremljene od iglica smreke ili bora (br. 103).

Napomena: na ariševom stablu često raste, većinom nepravilna oblika, gljiva iz porodice rupičarki (polyporaceae) Polyporus officinalis Fr. - ljekovita ariševa guba.

Opis biljke: površina gube je grbasta, prstenasto izbrazdana i pokazuje žute, bjelkaste ili smeđkaste prstenaste pruge. Vanjska kožica gljive je tvrda, a kasnije se raspuca. Unutarnji dio gljive sastoji se od sitnih žućkastih i smeđih cjevčica. Unutarnje tkivo gljive kod mladih je gljiva mesnato, a kod starijih ili osušenih gljiva plutasto.

Miris gljive je svojstven, brašnjav i podražuje na kihanje.

Okus je slatkast, a nakon toga odvratno gorak.

Stanište: ariševa guba uspijeva većinom na starim stablima ariša u visokim planinama srednje i južne Evrope.

Ljekoviti dio biljke: unutarnji dio plodišta gljive oslobođen od kore i razrezan u silne dijelove (Fungus laricis, Agaricus albus). Gljiva se gotovo isključivo upotrebljava u obliku praha.

Ljekovito djelovanje: ariševa guba bila je ranije vrlo cijenjena ljekovita biljka te je u starom i srednjem vijeku bila sastavni dio poznatog tzv. životnog eliksira.

Prah od ariševe gube uzet na vrhu noža jako otvara i oslobađa želudac i prsa od tvrde sluzi. Uzima se sa starim bijelim vinom pa se tome napitku poboljšava okus lavandom, klinčićem ili s malo đumbira.

Djeca i slabije osobe neka ne upotrebljavaju to jako sredstvo za otvaranje.