Sinonimi: Lamium capitatum Sm. — Lamium vulgatum var. album Benth.

Narodni nazivi: bela kopriva — medić — mrtva kopriva — pivka — žibrat — žibret.


Opis biljke: trajna je biljka sa slabo razgranjenom 20 do 30 cm visokom i dlakavom stabljikom zelene boje, a katkada i ljubičasto nahukana. Listovi su s peteljkom, a lisna je plojka grubo nazubljena i s obje strane slabo dlakava.


Vršni su listovi s kraćom peteljkom i više zašiljeni. Cvjetna čaška je zvonastog oblika, rastresito dlakava, zelena i na dnu često ljubičaste boje. Cvjetni vjenčić je bijele do prljavo bijele boje, a unutar vjenčića nalaze se na dnu prstenasto prema gore svinute dlačice. Cvjetovi su često srašćeni i deformirani. Pošto se nektar izlučuje na dnu duge cjevčice, posjećuju ga samo bumbari koji su jedini sa svojini dugim rilom u stanju dosegnuli nektar.

Miris i okus: bijela mrtva kopriva u početku je bez mirisa, a kasnije ima ponešto neugodan miris. Okusa je sluzava i oštra.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza, katkada cvate još u jeseni.

Stanište: često se nalazi uzduž poljskih puteva, ograda, živica, željezničkih nasipa i na zapuštenim mjestima, a nalazi se i uz staje.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Lamii albi) ili još bolje biljka u cvatu zajedno s korijenom (Herba cum Radix Lamii albi). Ranije je bilo uobičajeno sabiranje samo cvjetova (Flores Lamii albi). Biljka se sabire od početka travnja do kraja rujna. Mladi listovi, koji se pripremaju kao špinat, sabiru se u proljeće. Biljka se smije brati samo po suhom i sunčanom vremenu.

Biljka se suši na prozračnom mjestu, a radi što boljeg sušenja treba je temeljito dosušiti na toplom prostoru. Nedosušeni i nepravilno spremljeni biljni dijelovi brzo će postati tamni i neugledni i izgubit će ljekovitost. Čuvanje dobro osušene droge vrši se u tamnim i dobro zatvorenim staklenim posudama.

Ljekovite i djelotvorne tvari: osim tanina, eteričnog ulja, biljne sluzi, šećera i jednog glikozida još nepoznatog sastava, biljka sadrži i saponin. Kroeber ubraja bijelu mrtvu koprivu u saponinske droge te je došao do zanimljivog zaključka da se saponin u bijeloj mrtvoj koprivi smanjuje od korijena prema listovima i cvjetovima.

Biljka je prema tome kao čitava biljka s korijenom najdjelotvornija. Ranija upotreba samo cvjetova i još k tome bez čaške nije više opravdana.

Ljekovito djelovanje: bijela mrtva kopriva je u prvom redu vrlo dobra ljekovita biljka u liječenju bolesti: bijelog cvijeta, neredovite menstruacije, a naročito kod preslabih menstruacijskih krvarenja. Za te svrhe pije se čajni oparak cvjetova sa čaškom ili još bolje, biljke u cvatu sa ili bez korijena i to 2 do 3 šalice dnevno i nezaslađeno, a čaj se priprema od 1 čajne žlice navedenih biljnih dijelova za 1 šalicu čaja.

Jako se preporuča mješavina od jednakih dijelova bijele mrtve koprive, vrkute (br. 6) i stolisnika (br. 1).

Kupelji od bijele mrtve koprive, pripremljene od čitave biljke, preporuča se za smekšavanje grčenja maternice. Ove kupelji služe i za omekšavanje kontuzija i oteklina. Čitava biljka vrijedi kao sredstvo za čišćenje krvi, za izlučivanje sluzi, za smirenje grčeva i protiv upala. Bijela mrtva kopriva upotrebljiva je kao proljetna kura za čišćenje krvi - kao čaj ili povrće - kod ekcema, skrofula, slabokrvnosti, otečene slezene, kiselog podrigivanja i pritiska u želucu.

Čajna kura jako pomaže kod katara dišnih puteva, bronhalnih katara, plućnih bolesti i čak kod tuberkuloze pluća nastupa poboljšanje (Kahnt). Oboljenja nalik na grižu neočekivano se brzo liječe.

Primjena u pučkoj medicini: uz već navedene načine liječenja pučka medicina hvali bijelu mrtvu koprivu kao lijek protiv nesanice, živčane premorenosti i protiv pojave bjelančevine u mokraći (albuminurija). Kod gnojne upale prstiju (panaritium) oboljeli se prst kupa više puta u čajnom oparku.

Ako se čitava biljka s korijenom kratko prokuha u vinu i, ako se to procijeđeno vino pije u gutljajima, onda to služi kao ljekoviti napitak kod bolova u slabinama te kod kamenaca u mjehuru i bubrezima.

Prašak od biljke posipan na rane pospješuje ozdravljenje. Kneipp preporučuje stari recept pučke medicine, da se kod astme kroz dulje vrijeme piju dnevno 2 do 3 šalice čaja priređene od čajne mješavine koprive (br. 150) i bijele mrtve koprive.

Za jačanje živaca treba kroz dulje vrijeme piti dnevno 2 do 3 šalice čaja od bijele mrtve koprive zaslađenog s medom, a čaj se može piti i ohlađen. Kod grčeva u mjehuru, kada je mokrenje povezano s velikim bolovima, piju se dnevno 3 do 4 šalice čajnog oparka i to nezaslađeno i u gutljajima. Otvorene rane na nogama (vlažna gangrena) ili opekline, liječe se tako da se kao prvo stavi oblog od svježe ubrane biljke bijele mrtve koprive, koja se prethodno okruglom bocom dobro izvalja. U međuvremenu se gusto ukuha nekoliko šaka biljke sa korijenom, dobro se promiješa i doda nekoliko jedaćih žlica meda. Ta se kaša tada ohladi i nanese na opekline, a može se nanijeti i na rane koje teško zacjeljuju.

Mladi listovi pripremaju se kao rano povrće u obliku špinata. Mješavina listova špinata s listovima bijele mrtve koprive i koprive daje vrlo ukusan proljetni špinat.

Iz povijesti te ljekovite biljke: već se u staroj kineskoj literaturi nalazi biljka koja se po opisu u velikoj mjeri približava bijeloj mrtvoj koprivi. Dioskurid i Plinije Sekund razlikovali su već točno mrtvu koprivu od velike koprive, iako prvoj nisu htjeli priznati naročitu ljekovitu vrijednost. Hildegarda je opisala ljekovitu biljku za koju je bez sumnje držala da se radi o bijeloj mrtvoj koprivi. U daljnjoj srednjovjekovnoj literaturi nalazi se malo podataka o mrtvoj koprivi, a Hieronymus Bock i Mattioli dali su samo oskudne podatke o toj biljci iz blaga pučke medicine. Tek zaslugom Kneippa i Kunzlea mrtve su koprive otrgnute iz potpunog zaborava, a njihovi su podaci mogli od moderne biologije biti samo potvrđeni. U istraživačima Bohnu, Leclercu i Kahntu mrtve su koprive našle temeljite propagatore svoje ljekovitosti.

Napomena: od ostalih mrtvih kopriva koje se upotrebljavaju kao ljekovite biljke treba još spomenuti:

a) LAMIUM MACULATUM L. — maljava mrtva kopriva

Sinonimi: Lamium foliosum Crantz — Lamium grandillorum Pourr. — Lamium laevigatum Ali. — Lamium mellisaefolium Mili. — Lamium mutabile Dum. — Lamium rugosum L.

Narodni nazivi: lisasta mrtva kopriva — medić — mrtva kopriva — mrljava — piva — prisadnica — pčelosis — vinovlje — zucin med.

Opis biljke: u opisu se u velikoj mjeri podudara s prijašnjim vrstama. Cvjetovi, njih 6 do 16, složeni su u prividnom pršljenu, sa zvonastom, često smeđe-ljubičastom čaškom. Vjenčić je većinom čiste ruž-crvene, rijetko bijele boje i na prednjem cjevastom dijelu cvijeta kao i na gornjoj usni cvijeta proviđen kratkim i prileglim dlačicama. Donja usna cvijeta većinom je svijetloružičasta i proviđena s tamnogrimiznim mrljama.

Vrijeme cvatnje: od travnja do rujna, a pojedinačno i do kasne jeseni.

Stanište: uz rubove međa, uzduž plotova i vlažnih poljana, uz rijeke, na zidovima, napuštenim mjestima, u grabama kraj putova, a pojedinačno prodire i do subalpskih područja.

Ljekovito djelovanje: ova vrsta mrtve koprive upotrebljava se u pučkoj medicini kao i crvena mrtva kopriva. Vrlo se hvali njezina ljekovitost u liječenju slezene.

b) LAMIUM PURPUREUM L. — crvena mrtva kopriva

Sinonimi: Lamium nudum Crantz. — Lamium ocimifolium Sims.

Narodni nazivi: crvena kopriva — medić — mrtva kopriva — pijukavac — škrlatno rdeča mrtva kopriva.

Opis biljke: slična je bijeloj mrtvoj koprivi samo što ima crvene cvjetove.

Miris i okus: mlade biljke su bez mirisa i okusa, a kasnije su pomalo neugodna mirisa i svojstvena okusa.

Vrijeme cvatnje: svibanj do rujna.

Stanište: često se nalazi kao korov u vrtovima, oranicama, na livadama, u poljskim međama od nizina do planinskih pašnjaka (2000 m).

Ljekoviti dijelovi biljke: u mjesecu travnju sabire se mlada biljka u svrhu uživanja kao povrće, a od travnja do polovine svibnja sabire se biljka u cvatu sa ili bez korijena i suši u hladu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: budući da biljka nalazi primjenu samo u pučkoj medicini, nije još temeljito istražena. Dokazani su: biljna sluz, tanin, nešto eteričnog ulja i nekoliko rijetkih mineralnih tvari.

Ljekovito djelovanje: crvena mrtva kopriva bila je odavno ljekovita biljka njemačke pučke medicine te je hvaljena u njezinom djelovanju protiv krvarenja. Na selu je polažu svježu kao prvu pomoć na ozljede kod ljudi i životinja. Ona služi nadalje kao lijek za smekšavanje čireva i kao ljekovita biljka za unutarnje ženske bolesti i teškoće kao što je to nabrojeno kod bijele mrtve koprive. Kao lagano sredstvo za otvaranje, izlučivanje vode i čišćenje krvi, jako se preporuča posve mlada biljka, pripremljena miješanjem sa špinatom, a u svakom slučaju s koprivom.

Crvena mrtva kopriva dosta se upotrebljava za umirenje jakih proljeva.