Izop - HYSSOPUS OFFICINALIS L.

Sinonimi: Hyssopus angustifolium M. B. — Hyssopus orientalis Adams

Narodni nazivi: hisop — ižep — miloduh — osipant — pravi vrisak — sipan — sipant — šatrajka — šipant.

Izop

Opis biljke: izop je višegodišnja biljka grmasta oblika sa 60 do 70 cm visokim i uspravnim grančicama. Listovi su gotovo goli, lancetasti, po rubu cijeli, a na vrhu zaokruženi ili kratko šiljasti i nešto uvijeni. Na obe strane lista nalaze se mnogobrojne žlijezde s uljem. Cvjetovi su gusto poredani u duge prividne klasove, a boje su živo plave, često ružičaste ili sasvim bijele.

Izop

Miris i okus: biljka ima, naročito ako se satre među rukama, ugodan i balzamičan miris pomalo nalik terpentinu. Okus je mirisav, a nakon toga gorak.

Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.

Stanište: domovina izopa su kamenita područja Sredozemnog mora, zemlje oko Kaspijskog i Crnog mora, Balkanski poluotok, Italija, Južna Francuska i Španjolska. Uzgoj izopa preporučen je već u Kapitularima Karla Velikoga i otada se mnogo uzgajao u samostanskim i seljačkim vrtovima, a još i danas se nalazi po vrtovima i povrtnjacima. Razmnožavanje izopa može se vršiti bilo putem sjetve sjemena ili dijeljenjem starih grmova. Izop voli topla i suha tla te se može vrlo lako uzgajati u vrtovima ili kao oranična kultura. Vrlo je osjetljiv na zakorovljenost te se radi toga zemljište pod izopom mora uvijek čistiti od korova. Izop jako iscrpljuje zemlju pa kao kultura obično ostaje na istom mjestu dvije godine, a treće se godine uzgaja uvijek na novo obrađenom tlu. Zemljište na kojem je izop ranije uzgajan treba dobro pognojiti, najbolje kompostom.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi i cvjetovi, odnosno čitava biljka, u srpnju i kolovozu (Folia et Flores Hyssopi ili Herba Hyssopi). Biljku treba oprezno sušiti u hladu i prilikom sušenja što je moguće manje okretati jer se nježniji dijelovi, tj. list i cvijet, rado osipaju pa osušena droga dobiva loš izgled i previše dijelova stabljike.

Ljekovite i djelotvorne tvari: izop sadrži čitav niz ljekovitih tvari, tako među ostalim eterično ulje (Oleum Hvssopi), hesperidin, jabučnu kiselinu, gumu, smolu, šećer, nešto tanina i još daljnje pobliže neodređene tvari.

Ljekovito djelovanje: biljka izopa u cvatu ubrajala se još u biblijskim danima među najvrednije ljekovite biljke. No ne samo da se spoznala ljekovita vrijednost te biljke nego je čak dobila u ono doba religiozno - simbolično značenje jer je prema Starom zavjetu u jednom od psalama David molio: "oslobodi me grijeha putem izopa, da budem čist", čime se simbolički htjelo reći da se djelovanje čišćenja izopom moglo protegnuti čak, po onom shvaćanju, i na čišćenje duše. Izop je prvi puta kao ljekovita biljka u Evropi naveden u poznatom djelu Hildegarde od Bingena oko 1500. g. Ugodan i prijatan čaj od izopa otvara, pobuđuje i jača te čisti krv i izlučuje sluz.

Mnoge i nadasve u izopu komplicirano sastavljene ljekovite tvari čine ga prikladnim za mnoga ljekovita djelovanja, pa tako prije svega kod prsnih i plućnih bolesti, kao kod kroničnog bronhalnog katara, kod noćnog znojenja izazvanog tuberkulozom pluća, grčeva u prsima, kod prekomjerne sluzi u crijevima, slabosti probavnih organa, skrofuloze, vodene bolesti, žutice i drugo. Za pripremu čaja uzima se 1 čajna žlica osušene biljke za 1 šalicu čajnog oparka; pri tom se, već prema bolesti, mogu piti 1 do 3 šalice dnevno. Kod uzimanja čaja za liječenje prsnih i plućnih oboljenja može se čaj zasladiti po šalici 1 čajnom žlicom meda.

Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: čaj od izopa zaslađen medom čisti prsa od sluzi, pospješuje iskašljavanje sekreta, umiruje kašalj i otklanja hripanje u prsima.

Svježe sabrani listovi i cvjetovi stavljeni u maslinovo ulje i držani neko vrijeme na suncu daju prokušano sredstvo za masiranje uzetih udova nakon udara kapi. To izopovo ulje upotrebljava se i protiv noćnog znojenja kod osjetljivih pluća, pa se u tu svrhu uzima dnevno 15 do 20 kapi tog ulja s nešto vode ili još bolje s čajem od aniša (br. 104).

Čaj od izopa dobro je sredstvo za klistiranje kod crijevnih grčeva. Kod premorenosti tijela preporuča se kao piće procijeđeni čaj izopa još jednom lagano prokuhan s kaduljom (br. 132). Čaj od izopa pomiješan s komoračem (br. 57) preporuča se kod bolova u crijevima i želucu, kod žutice, vodene bolesti kao i kod menstrualnih teškoća. Izop kuhan s octom ublažuje zubobolju.

Ako se izop posipa po vrućoj ploči od štednjaka i, ako se nastali dim pomoću lijevka uvodi u uho, to liječi bolove u uhu i oklanja zujanje u ušima. Ako se izopom, kuhanim u ulju, namaže tijelo, odstranjuju se nametnici. Pranje očiju laganim i mlačnim oparkom jača vid.

U vinsku žestu ili jaku rakiju namočeni listovi i cvjetovi izopa pobuđuju apetit; uzimaju se manje količine, tj. 10 do 15 kapi, razrijeđeno s nešto vode, uzeto pola sata prije jela.