Bijeli jasen - FRAXINUS EXCELSIOR L.

Narodni nazivi: beli jasen — jasen — obični jasen — poljski jasen — veliki jasen.

Bijeli jasen

Opis biljke: bijeli jasen kao drvo dostigne visinu od 30 do 40m. Cvjetovi su bez čaške i krunice, a sastoje se iz prašnika koji su s donje strane ovijeni malim vunastim ljuskama. Leptirasti plodovi vise prema dolje u mlohavim grozdovima.

Stanište: bijeli jasen je raširen u čitavoj Evropi te raste u šumama, na obalama rijeka i potoka, mnogo se sadi u parkovima te kao drvored uz ceste i putove.

Bijeli jasen

Ljekoviti dijelovi biljke: ranije su bili u službenoj upotrebi listovi (Folia Fraxini) i kora (Cortex Fraxini). Danas se jasen kao ljekovita biljka upotrebljava još samo u pučkoj medicini te je kod seljačkog stanovništva vrlo cijenjen. Listovi se sakupljaju od svibnja do konca srpnja time, da se listići odvoje od glavne lisne peteljke, jer je ta peteljka gotovo bez vrijednosti. Listiće treba sušiti u hladu na prozračnom mjestu u vrlo tankom sloju. U isto vrijeme kad i listovi, sabire se i kora. Za sabiranje dolazi u obzir samo kora s mladih grana i grančica s kojih se guli i suši u hladu, a i u rujnu ili listopadu sabrano sjeme treba dosušiti u hladu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: inozit, manit, kvercitrin, dekstroza, jabučna kiselina, guma, taninska kiselina i eterično ulje.

Ljekovito djelovanje: u pučkoj medicini primjenjuje se čaj od jasenovog lišća kao lijek za pospješenje stolice, nadalje kao lagano sredstvo za otvaranje i izlučivanje vode.

Rademacher preporuča čaj osobito kod gihta. Popareno sjeme kao čaj hvali se kao lijek kod bolesti jetre, vodene bolesti, pijeska i kamenaca mokraćnog mjehura i žutice. Destilat mladih izdanaka jasena preporuča se kao lijek protiv bolova uha, a primijenjen kao stalno sredstvo za trljanje otklanja drhtanje ruku. Kora od bijelog jasena je stari nadomjestak za koru od kininovca (Cortex Chinae ili Cortex antifebrilis) i primjenjuje se kao sredstvo protiv groznice, protiv glista i kao osvježavajuće sredstvo (tonikum).

Čaj od jasenovog lišća priređuje se tako da se 1 do 2 čajne žlice narezanog lišća popare s jednom šalicom vruće vode, ostavi da odstoji 2 do 3 minute, nakon čega se ocijedi i pije dnevno 2 do 3 šalice, nezaslađeno i u gutljajima. Na isti se način priređuje i čaj od jasenovog sjemena. Čaj od jasenove kore pusti se da kratko prekipi, da odstoji 2-3 minute, a za jednu šalicu uzima se 1 čajna žlica kore. Dnevno se piju 1-2 šalice, nezaslađeno i u gutljajima. Hufeland je hvalio koru u obliku čajnog oparka za liječenje rana pa je propisao češće kupanje rana u tom čaju s naročitim uspjehom kod liječenja starih i teško zacjeljivih čireva na nozi.

Svim tim čajnim vrstama bijelog jasena može se poboljšati okus malom primjesom paprene metvice (br. 92) ili s malo mažurana (br. 86).

Iz bilinarske knjige dra Mattiolija (1626. god.):

"Pepeo od jasenove kore kašasto zamiješan s vodom liječi krastavi lišaj, svrab i sve kožne nečistoće. Kora stavljena na svježu ranu koja krvari zacjeljuje je - uvarak od kore kuhane u octu, uzimati pomalo žlicom, spužvu natopiti tim uvarkom, lagano istiještiti i još toplo položiti na želudac - otklanja nadražaje na povraćanje."

Iz mitologije i starih običaja: u nordijskoj mitologiji bio je jasen vrlo cijenjen. On se smatrao životnim drvom iz kojeg je nastao prvi muškarac dok je naprotiv, iz johe nastala prva žena. Jaseni su bili sađeni na mjestima kulta, a lišće su domaće životinje dobivale jednom godišnje za hranu, što ih je činilo zdravima. U srednjem vijeku bilo je drvo jasena smatrano ljekovitim. Tako se u pehare, izrađene iz jasenova drveta ulijevalo vino koje je u peharu odstajalo nekoliko sati i pilo se protiv bolesti slezene i jetre.