Narodni nazivi: barska metlica — cinkrot -— hvošć — konjogriz — konjski rep — kositerka — kositrena trava — njivska preslica — poljski cinkrot — potočna voščejnka — rastavić.


Opis biljke: preslica je običan i rasprostranjen korov, a spada u rod papratnjača. Crna i poput vrpce trajna podzemna stabljika rasprostranjuje se u širinu i dubinu, vrlo je otporna, radi čega se preslica kao korov vrlo teško iskorjenjuje. Rano u proljeće preslica istjera iz zemlje najprije nerazgranjenu plodnu stabljiku svijetlosmeđe boje, koja na vrhu nosi klas sa sporama. Te se plodne stabljike ne sabiru. Iza ovih pojavljuju se neplodne stabljike, zelene boje, visoke oko 30 cm, čiji se listići granaju u pršljenima, a pršljeni su prema vrhu sve manji, te svojim oblikom podsjećaju na jelu i omoriku.


Miris i okus: biljka nema naročiti miris. Okus je slab, nešto gorak, slan, a biljka škripi među zubima.

Stanište: preslica je rasprostranjena gotovo po čitavoj sjevernoj polukugli Zemlje i to po oranicama, poljima, na nagibima, uz putove i po željezničkim nasipima. Ona je karakteristična biljka za izrazito kisela tla. Preslica vrlo dobro uspijeva na neprevlažnim ali svježim glinastim tlima pa je upravo to stanište od bitnog značaja za sadržaj kremične kiseline u biljci. Na čistim glinastim tlima svježa biljka preslice sadrži između 3 i 16% kremične kiseline.

Ljekoviti dijelovi biljke: u ljekovite svrhe sabiru se samo neplodne zelene stabljike (Herba Equiseti), tako da se prirežu do zemlje i osuše u hladu. Samo sušenje biljke potrebno je dobro obaviti jer je preslica zbog sadržaja kremične kiseline krta i lomljiva, te i nedosušena na prvi pogled i opipom daje utisak da je suha. Nedosušena biljka u većem sloju postane sive boje, a poprima često i pljesniv miris te se takva biljka ne smije upotrebljavali. Biljka mora nakon sušenja zadržati svoju prirodnu zelenu boju!

Ljekovite i djelotvorne tvari: ova je ljekovita biljka najbogatija kremičnom kiselinom. Ukupni sadržaj kremične kiseline raste doduše sa starošću biljke, no kod sabiranja ipak treba dali prednost mladim biljkama, jer one doduše imaju manji sadržaj ukupne kremične kiseline, ali zato posjeduju veći sadržaj rastvorljive kremične kiseline. Upravo ta rastvorijiva kremična kiselina stvara povoljno ljekovito djelovanje.

Preslica sadrži nadalje saponin ekvizetonin, niz organskih kiselina: jabučnu, akonitnu, oksalnu i peptinsku kiselinu, soli kalcija, kalija i natrija, željezo, mangan i magnezij te kloride magnezija, aluminija i kalija. Konačno, dokazan je i alkaloid ekvizetin, uzrokovan gljivom (Ustilago equiseti) koja parazitira na preslici. Autor smatra odgovornim upravo taj alkaloid u slučajevima nepodnošljivosti preslice, odnosno u slučajevima kada se preslica ne smije dulje vrijeme upotrebljavati. Kako ova gljiva napada biljku tek u kasnom ljetu, postoji još jedno opravdanje da se sabiru samo mlade biljke. Prema tome treba preslicu sabirati od početka lipnja do kraja srpnja, iznimno i mlađe biljke koje se kasnije razviju i do sredine rujna, ako ih gljivica još nije napala. Biljke napadnute gljivom raspoznaju se po smeđim mrljama na stabljici i na listovima.

Ljekovito djelovanje: ljekovitost te neobične biljke bila je poznata već u starom vijeku. Dioskurid je opisao tu biljku pod imenom "konjski rep" kao biljku koja umiruje krvarenje i kašalj te pospješuje izlučivanje mokraće. Katkada nešto pretjerani Plinije Sekund je tvrdio da je dovoljno preslicu uzeti samo u ruku pa da se smiri krvarenje rane na tijelu. Preslica je hvaljena u svim bilinarskim knjigama, no početkom novog vijeka o toj se vrijednoj ljekovitoj biljci čulo sve manje. Tek je Kneipp spasio preslicu potpunog zaborava; i on hvali mnogobrojnu ljekovitost te biljke.

Preslica je zaista jedinstvena ljekovita biljka te se o njoj nebi trebalo uvijek govoriti kao o dosadnom korovu.

Preslica ima šest važnih ljekovitih djelovanja:

1) preslica je jedno od najboljih sredstava za liječenje pluća, kako kod kroničnog bronhitisa tako i kod plućnih krvarenja pa čak i kod tuberkuloze pluća. Prema najnovijim rezultatima istraživanja smiruju se i najteža krvarenja pluća redovitim uzimanjem čaja od preslice (univ. prof. dr F. Eckslein, dr med. S. Flamm).

Putem tzv. "terapije kremičnom kiselinom" postiže se izlječenje tuberkuloznih procesa na plućima, ako se tokom mjeseci pa čak i kroz čitavu godinu trajno dovodi iz biljke kremična kiselina (Flamm, Kroeber, Seel). Teško oboljelo i već neotporno plućno tkivo, ne samo da će se učvrstiti dodavanjem kremične kiseline, nego će doći (po Kuhnu) do ožiljkastog ograničenja dijelova pluća, tzv. kaverna. Uz to će se uskoro pojaviti i daljnji faktori ljekovitosti: većinom bez apetita, više ili manje oslabljeni bolesnik s temperaturom koja stalno pada i raste, ponovo će dobiti apetit, njegova će se tjelesna snaga i njegova težina povisiti, a prestat će i karakteristično noćno znojenje te stalno povišena temperatura. Kontrole ispljuvka jasno pokazuju smanjenje tuberkuloznih bakcila, a nastupa, iako polagano, ali ipak osjetno ozdravljenje. I upravo taj osjetan preokret uzrokuje kod bolesnika i duševnu promjenu. Duševna potištenost i beznadnost zamjenjene su uvjerenošću u ozdravljenje, a to znači daljnji ljekoviti faktor. Preslicom se ne liječe samo tuberkulozna oboljenja pluća; ona donosi osjetno poboljšanje i kod tuberkuloznih fistula, otečenih žlijezda i kod tzv. hladnih apscesa. Kneipp je uspio liječiti i tuberkulozu kože (lupus) duljim čajnim kurama od preslice zajedno s kupkama od preslice. Primjena preslice pripada terapeutskim mjerama čak i kod gnojenja kostiju (Univ. prof. dr F. Eckstein, Freiburg - dr med. S. Flamm, Bad Worishofen).

2) Uz ove navedene uspjehe liječenja nastupa i promjena u krvnoj slici. Djelovanjem svježeg soka preslice na stvaranje krvnih tjelešaca postižu se većinom vrlo dobri uspjesi kod svih pojava slabokrvnosti koje su uzrokovane unutarnjim krvarenjima kod raka na želucu ili čira na želucu. Ovdje je zanimljiva činjenica da kod slabokrvnosti nisu s preslicom postignuti tako vidljivi uspjesi.

3) Bogati sadržaj slobodne kremične kiseline uzrokuje također ozdravljenje čira na želucu, fistula na debelom crijevu, čireva poput raka i čireva na goljenici. (Eckstein, Flamm, Seel, Unna.)

Noviji rezultati istraživanja opravdavaju pretpostavku da se duljom upotrebom čaja od preslice sprečava rast zloćudnih oteklina (tumori) koji konačno odumiru.

4) Daljnje veliko područje primjene preslice je liječenje oboljenja mokraćnih organa, bilo to u obliku čajnih kura ili u obliku sjedećih kupelji od uvarka preslice, a nakon toga još stavljanjem toplih obloga. Time se postižu vrlo dobri uspjesi kod grča u mjehuru, slabog mjehura, bolnog mokrenja, bolnog zadržavanja mokraće, mokraćnog pijeska, stvaranja kamenca, noćnog mokrenja, upale bubrega s pojavom bjelančevine u mokraći, upale bubrega nakon šarlaha, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kod kroničnog nadražaja mjehura s pritiskom na mokrenje kod žena kao i kod početne tuberkuloze bubrega, odnosno, mjehura.

Vrlo dobri uspjesi u liječenju utvrđeni su kod vodene bolesti bilo da je uzrokovana nedovoljnim radom bubrega ili slabošću srca. U vezi s time treba spomenuti i uspjehe u liječenju kod oboljenja koja su vezana za povišeno skupljanje vode u tijelu: vodena bolest osrčja ili upala porebrice s vodenim eksudatom.

Konačno moraju se preslici pripisati svi oni uspjesi liječenja kod smetnji u izmjeni tvari koje su uzrokovane nedovoljnim izlučivanjem bubrega ili gdje u tijelu dolazi do nakupljanja vode uslijed teškoća u optoku ili radu srca.

5) Vrlo je pouzdana primjena preslice kod posebnih krvarenja: krvarenja želuca, povraćanja krvi ili kod pojave krvi u mokraći uslijed stvaranja pijeska, odnosno, kamenca.

Ženama se najtoplije preporuča preslica ili kao čaj ili za ispiranje kod jakih mjesečnih krvarenja, a i kod bijelog cvijeta.

Vrlo su korisna ispiranja, odnosno kupelji bolesnog dijela tijela ili oblozi kod upale sluznice usta (stomatitis), kod krvarenja ili upale zubnog mesa, upale rubova očnih kapaka, stvaranja ječmenaca (hordeolum), upala oko rana, čireva, ekcema i gnojne upale prstiju (panaritium). I direktnim liječenjem rana vanjskom primjenom preslice u obliku obloga ili kupanja rana postižu se vrlo dobri uspjesi u liječenju.

6) Konačno, spomenimo i to da se čaju preslice mora pripisati i vrlo djelotvorno čišćenje krvi, tako da se s kraćom ili, ako je potrebno, i duljom upotrebom čaja liječi niz bolesti: vlažni kožni osip na glavi (erusta lactea), čirevi, ekcemi, lišaji, kožne nečistoće i dr.

U svakom slučaju primjenom čajnih kura od preslice s upotrebom i drugog podudarnog ljekovitog bilja, upravo na tom području postižu se brži uspjesi nego skupocjenim mastima i hvaljenom kozmetikom.

Ovo su najvažnija područja primjene preslice, a sada dolaze upute za upotrebu.

Općenita priprema čaja: u hladnu vodu stavi se jedna vrhom puna čajna žlica svježe ili osušene preslice, minutu se prokuha, a nakon minute stajanja se procijedi. U pravilu čaj treba piti nezaslađen, polagano, tj. u gutljajima 2-3 šalice dnevno. Kao čaj za čišćenje krvi ili za poboljšanje krvne slike nakon gubitka krvi, može se čaj zasladiti medom i to jednom čajnom žlicom meda za jednu šalicu čaja.

Posebna priprema čaja: kod priprema čajnih kura za plućne bolesti, a prije svega za liječenje plućne tuberkuloze, mora se količina droge povisiti. Umjesto, kao kod normalne pripreme čaja s jednom čajnom žlicom droge, u ovim se slučajevima uzimaju 3 čajne žlice za jednu šalicu čaja, jer se jedan dio kremične kiseline izlučuje putem mokraće, a ostalo u tijelu ograničava kaverne. Nakon završetka ove čajne kure može se još kroz 3-4 tjedna primijeniti čaj po općenitoj pripremi s dodatkom meda.

Vrlo je uspješna čajna mješavina kod plućnih bolesti, ako se preslica u jednakim dijelovima pomiješa sa smrdljivom koprivom (br. 60) i pirikom (br. 5), a uzima se jedna čajna žlica te mješavine za jednu šalicu čajnog uvarka. Ova čajna mješavina može se piti nezaslađena ili zaslađena jednom čajnom žlicom meda za svaku šalicu čaja, a piju se 2-3 šalice dnevno.

Kod krvarenja želuca, a i inače kod unutarnjih krvarenja preporučljiva je dnevna količina od 4 šalice čaja, ali tu količinu treba uzimati jedaćom žlicom, a ne piti. Sve 4 šalice pripreme se odjednom ujutro, a čaj se uzima ohlađen, mlačan, tokom dana jedaćom žlicom. Često se na žalost može pročitati da kod krvarenja iz pluća ili kod krvarenja iz želuca čaj od preslice treba piti ohlađen kao led, što je posve krivo. Vrlo je djelotvoran svježi sok preslice, no on se pije čajnom žlicom i nešto razrijeđen vodom.

Pod uvjetom da je preslica ispravno sabrana, tj. da je droga prirodnog izgleda i da eventualno nije pljesniva ili zaražena gljivicama, dulja upotreba kako čaja tako i svježeg soka biljke ne uzrokuje nikakve nepovoljne posljedice. Za potpune kupelji ili djelomične kupelji određenog dijela tijela priprema se uvarak od odgovarajućih količina preslice, ostavi se dulje vrijeme pokriven, nakon čega se procijedi i procijeđen pomiješa s vodom za kupanje. Za liječenje oblozima umoči se rubac u procijeđeni čajni uvarak, lagano se iscijedi i položi na dio tijela koji se liječi time; oblog se mijenja češće na dan. Konačno, čajni se uvarak priprema i kao sredstvo za grgljanje; mlačnim se grglja kod gnojne upale usta i zuba, kod upale zubnog mesa, popuštanja zubnog mesa i kod čireva u ustima.

Primjena u pučkoj medicini: uz vec navedene mnoge primjene preslice, koje najvećim dijelom potječu iz pučke medicine, treba spomenuti još slijedeće: djelovanje preslice da steže i njezino svojstvo da suši čini je vrlo prikladnom za liječenje svježih rana. U tu svrhu sabere se svježa preslica, zgnječi se i svježa položi na ranu, ili se suha preslica zdrobi u prah i posipa na ranu. To u prvom redu smiruje krvarenje, stišće ranu i liječi je, a vrućina i upala na rani nestaje.

U pučkoj medicini vrlo su obljubljeni vlažni oblozi od preslice. Kao klistir kod ranjavog debelog crijeva uzima se jači uvarak od preslice. Kod ispadanja debelog crijeva vrlo je preporučljiva kupelj pripremljena od uvarka preslice.

Ušmrkavanje u nos praška od osušene biljke umiruje krvarenje iz nosa. Po mišljenju pučke medicine čaj od preslice daje dobre uspjehe kod tifusa. Teško zacjeljive rane, čirevi, ekcemi, kožni lišaji, oboljenja vlasišta kao i dugotrajni lišaji brade brzo ozdravljuju kupanjem ili oblozima od uvarka preslice. Pučka medicina preporuča nadalje čaj od preslice kao miješani čaj s jednakim dijelovima listova od breze (br. 33) reumatičarima i starijim ljudima koji su skloni gihtu. Taj čaj treba piti kroz dulje vrijeme.

I na kraju jedan dobar savjet pučke medicine za umor nogu. Ako nakon duljeg pješačenja ili nakon dnevnog rada nastaju bolovi u nogama ili ako su čak noge ranjave, uzima se topla kupelj za noge pripremljena od uvarka preslice. Uzmite 4 vrhom pune jedaće žlice preslice na jednu litru vode, 1-2 puta prokuhajte, ostavite 1/4 sata da stoji, nakon čega je pomoću finog sita ulijte u pripremljenu kupelj za noge. Razne soli za kupelji nogu kao i ostale dodatke za kupelji ne treba u ovom slučaju primjenjivati. Ova kupelj za noge treba trajati oko 20 minuta, nakon čega se noge radi daljnjeg osvježenja urone u hladnu vodu te istrljaju da budu suhe. Djelovanje će biti jače ako se noge na kraju natrljaju tinkturom brđanke (br. 22, Tinctura Arnieae), namažu jelenjim lojem i na kraju dignu u povišeni položaj. Ovaj postupak ponovite 2 do 3 puta tjedno; uskoro ćete utvrditi da je nestalo težine i umornosti nogu i da noge nisu ranjave.

Primjena u liječenju životinja: sve navedene bolesti, ukoliko se pojave kod domaćih životinja, isto se tako uspješno liječe preslicom, pri čemu se količine preslice odgovarajući povećavaju. Svježu preslicu krave ne smiju imati u hrani, dok je konjima preslica vrlo ukusna. Preslica je kako kažu seljaci "konjima kruh - kravama smrt", pri čemu kod svih životinja nastupajuće pojave otrovanja dolaze najvećim dijelom od močvarne preslice, ako se nalazi u krmi ili ako je stoka pojede na paši.

Napomena: vrste preslice koje rastu na močvarnim livadama ili na rubovima bara i to:

EOUISETUM PALUSTRE L. — močvarna preslica


EOUISETUM LIMOSUM (L.) ROTH. — (Equisetum fluviatile L./ Ehrh.) — barska preslica


Nisu ljekovite biljke jer ih napada vrsta gljive - ona vjerojatno sudjeluje u stvaranju otrovnog alkaloida ekvizetina - koja nagoni na povraćanje i kljenut. Veće količine mogu kod čovjeka i životinje prouzročiti smrt.