Sinonimi: Cydonia cydonia Karst. — Cydonia maliformis Mili. Beck — Cydonia vulgaris Pers. — Pirus cydonia L.

Narodni nazivi: cunja — funja — gdunja — gunja — kunja — kutinja — tkunja — tunja — vunja.


Opis biljke: dunja je slična stablu jabuke i njezin je bliži srodnik iako se često pojavljuje u rastu grmolikog oblika. Kora je glatka i smeđa, listovi su nalik listovima jabuke samo što su po rubu cijeli i s donje strane sivo pustenasti. Cvjetovi su veliki, svijetlocrvene do bijele boje i ne dolaze u čupercima kao kod jabuke nego pojedinačno. Plod je oblika jabuke ili kruške, presvučen dlakama koje se lako skidaju. Zreli su plodovi zlatnožute boje.


Miris i okus: sirovi plodovi dunje imaju izvanredan miris, no okusa su trpka i stežu tako da se jedu samo kuhani.

Vrijeme cvatnje: svibanj do lipnja, a vrijeme sazrijevanja plodova u listopadu. Kod pažljivog uskladištenja naknadna zrioba dunje vrši se čak do zime.

Stanište: domovina dunje su šume sjevernog Irana gdje je dunja uspijevala u samoniklom obliku. Grci nazivaju dunju melon kydonion - jabuka iz Kydona, odakle su potekle najljepše sorte. Preko donje Italije prodrla je dunja u ostala područja Evrope, gdje uspijeva u područjima vinove loze. Dunja je osjetljiva na mraz i zahtijeva duboka zemljišta.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se plodovi u vrijeme od sredine rujna do kraja listopada što je ovisno o klimatskim prilikama staništa na kojima se dunja uzgaja. Lišće se sabire prema potrebi od sredine svibnja do sredine rujna. Vunasta pokožica plodova oguli se pri upotrebi i osuši. Sjeme dunje (Semen Cvdoniae) treba sabrati prilikom upotrebe plodova i spremiti.

Ljekovite i djelotvorne tvari: plodovi sadrže obilno sluzne tvari: pektin, nadalje masno ulje, amigdalin, emulzin, fosfornu kiselinu i vitamin C.

Ljekovito djelovanje: u ljekarni pripremljena dunjina željezna tinktura (Tinctura Ferri cydoniata) od soka svježih plodova ima jednako i odlično ljekovito djelovanje protiv bljedoće kao i kiseli jabučni željezni ekstrakt koji je spomenut kod ljekovitog djelovanja jabuke (br. 107). Sluz dunjina sjemena (Mucilago Cydoniae) priprema se stavljanjem sjemena u vodu, a izvana primjenjena daje dobre rezultate u liječenju. Ne samo da je najbolje sredstvo protiv rana koje nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i protiv opekotina, nego služi i kao sredstvo za obloge kod upaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama.

To svojstvo da dunja djeluje protiv upale uvjetovano je obilnim sadržajem sluznih tvari i pektina. Dunja je zato vrlo pogodno sredstvo kod upale ždrijela i sluznice te krajnika i zračnih putova. Uživanje kuhane dunje djeluje ljekovito i kod upale želučane i crijevne sluznice.

Osim što ublažuje nadražaje i djeluje protiv upala, dunja uzrokuje i stezanje što se pripisuje sadržaju tanina. Budući da dunja steže, preporuča se i izvana za liječenje rana, a dunja uzeta iznutra ublažuje jaki proljev. Dunja kao jelo koje djeluje na ublaživanje nadražaja i ujedno steže, vrlo je prikladna kod proljeva izazvanih tuberkuloznim čirevima crijeva jer se u tom slučaju traži dijetno jelo koje u sebi udružuje oba ta svojstva.

Primjena u pučkoj medicini: voda u kojoj je namočeno dunjino sjeme dobra je za grgljanje kod čireva u grlu. Parne kupelji pripremljene od listova dunje korisne su kod ispadanja debelog crijeva i maternice (prolaps). Sok od dunje, ukuhan s jednakim dijelovima šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla.

Vunasta pokožica ploda stavljena na rane umiruje krvarenje. Pečena dunja, posipana šećerom, sprečava podrigivanje, a redovno uzimana liječi bljedoću. Ako se 5 g zdrobljenog sjemena dunje stavi na močenje u 100 g vode tako dugo dok ne nastane sluzasta masa i, ako se ta masa pomiješa sa sirupom od trpuca (br. 108), dobije se odličan kućni lijek kod upale grla, gripoznih nahlada i bronhitisa.

U pučkoj se medicini uvarak od dunje označuje kao sredstvo za pospješenje menstruacije, dok nesavjesni ljudi miješaju taj uvarak sa sominom (br. 179) i upotrebljavaju ga u nedozvoljene svrhe (pobačaj).