a ) CRATAEGUS OXYACANTHA L. — crveni glog

Sinonimi: Cratacgus oxyacantha v. vulgaris DC. — Mespilus laevigala iiam. — Mespilus oxyacantha Ali.


b) CRATAEGUS MONOGYNA JACQ. — bijeli glog

Sinonimi: Crataegus apiifolia Med. — Mespilus elegans Poir. — Mespilus monogyna AH.


Narodni nazivi: kod narodnih naziva za obje vrste gloga nema razlike, jer narod vjerojatno rjeđe raspoznaje razlike u objema vrstama radi čega se i narodni nazivi upotrebljavaju jednako za crveni i bijeli glog.

beli glog — bijela drača — bijeli trn — glogić — glogovac — glogovina — oštri trn — trnka — žetica — crveni glog — glagovna glog — gloginja — medvedove hruške — pasji trn.

Opis biljke: glog je većinom grm srednje veličine, a na povoljnim staništima uspijeva i kao čvorasto razgranjeno drvo visoko i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo, kora glatka i sivo-pepeljasle boje, a grane su proviđene trnjem dugim 5 do 15 mm. Listovi su s donje strane svijetloplavkasto-zeleni, a s gornje strane tamnozeleni i sjajni te nekako podsjećaju na listove hrasta Listovi su okruglastog ili obrnuto jajastog oblika, većinom tro do petoro krpasti, pri čemu su pojedini lisni dijelovi po rubu nejednolično nazubljeni. Cvjetovi su bijeli i složeni u uspravnim gronjama na vrhovima grana. Brojni prašnici svijetlocrvene su boje, plodnica ima jedan do dva tučka, plodovi su ovalne koštunice skerletno-crvene boje sa žućkastim usplođem. Kod bijelog gloga plod se sastoji od jedne koštunice, a kod crvenog gloga od dvije, rijetko tri. To botaničko svojstvo unijelo je dva znanstvena imena za glog, no ta razlika nema nikakav značaj ni u nauci o drogama, a ni u pučkoj medicini.

Miris i okus: grm gloga, još prije nego ga sabirač ugleda, odaje snažan miris nalik na gorki badem, dok je okus plodova brašnav.

Vrijeme cvatnje: u svibnju i lipnju, a vrijeme sazrijevanja plodova u rujnu i listopadu.

Stanište: glog se mnogo susreće na rubovima niskih bjelogoričnih ili crnogoričnih šuma, a vrlo rado raste u prostranim šikarama te uz ograde i živice. Radi svog trnja vrlo je prikladan za ograđivanje pašnjaka, travnjaka i vrtova. Mnoge ptice pjevice gnijezde se u glogovom granju, a i s glogom je mnogo prijatniji krajobraz nego sa žičanim ogradama koje djeluju suhoparno. Glog se uvijek zamjenjuje trninom (br. 117), pa će nam radi boljeg raspoznavanja poslužiti usporedni pregled u tabelarnom obliku:

	Glog ( br. 48 )	Trnina ( br. 117 )
Cvjetovi	Sasvim bijeli, 20-25 prašnika sa svijetlo-crvenim peludnim kesicama. Cvjetovi su skupljeni u uspravnim gronjama. Peteljke cvijeta gole. Vrijeme cvatnje: svibanj, (lipanj). Cvatnja tek nakon pojave listova!	Sasvim bijeli 18-20 prašnika sa žutim ili crvenim peludnim kesicama. Cvjetovi pojedinačni na gusto skupljenim kratkim izdancima. Peteljke cvijeta gole. Vrijeme cvatnje: (ožujak) travanj, (svibanj). Cvatnja još prije pojave listova!
Miris	Svojstven, poput gorkog badema.	Svojstven, poput gorkog badema.
Listovi	Na 8-15 mm dugim, oskudno-dlakavim ili golim žljebastim peteljkama. Donja strana lista svijetloplavkasto-zelena, gornja strana tamnozelena, sjajna, okruglastog ili obrnuto jajolikog oblika, trokrpast, pojedini dijelovi lista nejednako nazubljeni; podsjeća na listove hrasta.	Na 2-10 mm dugim, većinom dlakavim peteljkama. EIiptični, rijetko lancetasti, obrnuto jajasta oblika. Nisu krpasti, čitav list jednostruko ili dvostruko narovašen. Ne podsjeća na listove hrasta.
Kora	Pepeljasto-siva	Crno-smeđa
Trnje	0,5-1,5 cm dugo.	Grane i grančice završavaju s trnovitim vrhom.
Plodovi	Tamnoskerletno-crveni do krvavo-crveni.	Tamnoplavi s jakim mahom.
Okus	Brašnjav.	Kiseo, trpak, stežući.
Stanište	Izbjegava vapnena tla - daje prednost ilovastim tlima.	Izbjegava ilovasta tla - daje prednost vapnenim tlima.
Porodica	Rosaceae	Rosaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: u proljeće za vrijeme cvatnje sabiru se cvjetovi sa cvjetnim stapkama (Flores Crataegi, označeni katkada i kao Flores Oxyacanthae ili Flores Spinae Albae) kao i cvjetni vršići s listovima Summitates Crataegi). Cvjetovi i cvjetni vršići sabiru se samo s grmova koji su u punom početnom cvatu. Sabiranje s procvalih grmova daje drogu bez latica koja osim toga sušenjem gubi boju te potpuno izgubi izgled. Zbog dobivanja što svjetlije boje, cvjetovi se prilikom sabiranja ne smiju gnječiti. Poslije cvatnje sabiru se listovi (Folia Crataegi) koji se upotrebljavaju u pučkoj medicini. Cvjetovi, cvjetni vršići i listovi suše se u hladu na prozračnom mjestu, u tankom sloju. Branje cvjetova za vrijeme rose ili kiše kao i sušenje na suncu uvjetuje promjenu boje, cvjetovi i cvjetni vršiči posmeđe i dobrim dijelom kao droga izgube svoju vrijednost.

Ujesen se sabiru plodovi bez peteljke (Fructus Crataegi) pa se suše najprije u hladu da uvenu, a iza toga se dosuše u toploj peći. Mogu se sušiti i odmah na umjetnoj toplini jer su tako osušeni plodovi kvalitetniji, tj. zadrže svoju prirodnu boju. U slučaju da je toplina previsoka, plodovi lako nagore i pocrne pa u tom slučaju nemaju nikakve vrijednosti.

Ljekovite i djelotvorne tvari: svježi listovi i cvjetovi sadrže, uz nešto eteričnog ulja, trimetilamin i glikozid oksiakantin. Obje zadnje navedene ljekovite i djelotvorne tvari gube na djelatnosti sušenjem.

Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu. Znatna je količina aluminija, kalija, natrija, kalcija i soli fosforne kiseline.

Ljekovito djelovanje: u starom je vijeku glog vjerojatno kao ljekovita biljka bio nepoznat. Prve vijesti o cvijetu gloga potječu od Petrusa de Cvescentisa, oko 1305. god. koji ga je preporučao protiv gihta i od Ouercetanusa, osobnog liječnika francuskog kralja Henrika IV, koji je kralju pripremao sirup od plodova gloga, a i Mattioli (1563) također izvještava nešto o glogu.

U pučkoj medicini spominje se prvi puta upotreba gloga kao sredstva protiv srčanih teškoća što su tek u 19. stoljeću pobliže istražili i potvrdili francuski i engleski liječnici. Homeopatija je vršila vrijedne predradnje, no tek je 1924. god. uvrštena tinktura od svježih plodova gloga u homeopatsku knjigu lijekova W. Schwabea. Nakon toga je slijedio čitav niz sistematskih istraživanja s rezultatom koji potvrđuje da se u glogu zaista nalazi jedna od najvrednijih ljekovitih biljaka za srce. Glog jača i regulira rad srca. Treba imati u vidu činjenicu da je glog odličan regulator krvnog tlaka, koji može ne samo sniziti povećani krvni tlak, nego i povisiti preniski krvni tlak kod slabih srčanih mišića (Mattausch, Seel i dr.).

Glog je vrlo dobar kod oštećenja srčanog mišića u starosti, kod upale srčanog mišića (myocarditis), kod ovapnjenja žila (arterioskleroza) te kod nervoznih srčanih smetnji (angina pectoris vasomotorica odnosno pseudo-angina pectoris). Ako se pravovremeno primijeni liječenje i promijeni način života (nebiološka ishrana, preopterećenost radom, velika žurba, strahovanja, alkohol i pušenje) glog može liječiti tako mnogo spominjanu !menadžersku bolest" sa svim njezinim smetnjama funkcije srca. Upravo kod tih smetnji funkcije srca glog može bolje poslužiti nego pustikara crvena (br. 175).

Osim loga, kod liječenja glogom dolazi do općenitog živčanog umirenja. Upotreba gloga naročito je prikladna kada uz opću tjelesnu slabost istovremeno nastupe nervozne pojave popraćene popuštanjem duševne elastičnosti, povišenom razdražljivošću i nesanicom.

Primjena: za pripremu čaja mogu se upotrijebiti cvjetovi i listovi, pojedinačno ili pomiješani u jednakim dijelovima, i plodovi. Čaj od cvjetova ili listova priprema se kao čajni oparak, a uzima se jedna čajna žlica cvjetova, listova ili mješavine cvjetova i listova za jednu šalicu čaja. Tokom dana piju se 2-3 šalice u gutljajima i zaslađene medom. Iz zdrobljenih plodova također se može pripremiti čaj; u tu se svrhu stavi na močenje jedna čajna žlica zdrobljenih plodova za jednu šalicu čaja. Nakon močenja od 7-8 sati kratko se prokuha, procijedi, a piju se 2 do 3 šalice dnevno uz dodatak meda. Svi tako pripremljeni čajevi mogu se mjesecima piti već prema stupnju oboljenja. Vrlo je obljubljena iz cvjetova i plodova izrađena tinktura koju mora propisati liječnik i čije djelovanje isto tako iziskuje liječničku kontrolu. Upravo ta tinktura, ispravno dozirana, ima odlično ljekovito djelovanje kod slabosti srca poslije raznih bolesti, srčane vodene bolesti, ovapnjenja koronarnih žila, mana srčanih zalistaka, osaljenja i proširenja srca.

Primjena u pučkoj medicini: ovdje glog vrijedi kao staro prokušano sredstvo protiv starenja i kao sredstvo za otklanjanje smetnji u klimakteriju. Čaj od glogovog cvijeta preporuča se kod akutnih bolesti s visokom temperaturom (upala pluća, gripa, bronhitis) kao i za umirenje kašlja. Topli i vlažni oblozi od tog čaja djeluju kod oboljelih mokraćnih organa na smirenje bolova. Umirujuće djelovanje čaja koristit će i kod napadaja padavice.