19.12.1998.
P: Pozdrav.
O: Pozdrav.
P: I koga imamo sa nama večeras?
O: Timmah.
P: I kroz kuda prenosite?
O: Kasiopeja.
P: Imam 2 pitanja prije nego što Ark počne i mislim da će biti kratka. Prvo je: što je s mojim sinom? Zašto se on tako svadljivo ponaša?
O: Mnogo razloga.
P: Možemo li nešto efektno i smireno učiniti oko toga?
O: Do izvjesne granice.
P: Kakav bi bio najbolji smjer akcija onog o čemu smo diskutirali ranije?
O: Nivo.
P: Pričati s njim? Doći na isti nivo s njim?
O: Zašto ne?
P: Vrlo brzo, možete li mi dati kratak pregled razloga za to ponašanje? Da li je on ljubomoran na Arka, da li je portal kroz koji ide napad, da li on reflektira ponašanje svog oca, ili sve od toga?
O: Više 2, nego 1 ili 3.
P: Mislite, njega koriste da bi nas prekinuli ili skrenuli, usporili ili zaustavili "misiju"?
O: Da. Tu su i psihološke komponente, također.
P: Kakve su to psihološke komponente?
O: Hormonalne.
P: Može li se što učiniti u vezi psihološkog dijela problema - postoji li čaj, ili ljekovita tvar, ili suplement koji bi mu pomogao? Nešto što bi mu to sve olakšalo?
O: Nebi bilo pametno. Moglo bi voditi do daljnjeg eksperimentiranja sa supstancama.
P: Kakvo eksperimentiranje sa supstancama?
O: Vi ih znate kao droge.
P: Zašto bi davanje čaja ili ljekovitog preparata vodilo do zloupotrebe supstanci ili eksperimentiranja?
O: Dovodi nekog do "slabog stanja" jer vjeruje da odgovori leže unutar fizičkih rješenja.
P: Dakle, trebamo doći na njegov nivo i on treba razviti svoje spiritualne i mentalne kontrole nad sobom?
O: Blizu.
P: Možete li me dovesti nešto bliže?
O: Morate znati da tu postoje karmičke stvari; zato se to mora polako.
P: Možete li nam reći prirodu te karmičke interakcije?
O: Ne.
P: Da li postoji karma između mene i mog sina, ili Arka i mojeg sina?
O: Više za tebe.
P: Prekrasno! Samo sam to još trebala! Još više na moja leđa! A: Što to znači "daljnje eksperimentiranje sa supstancama"? Da li on eksperimentira?
O: Eksperimentirao je.
P: L: Rekao mi je da je to radio, ali da mu se nije svidjelo. Da li je govorio istinu?
O: Ne sasvim. Bila si prije naivna. Najbolje je ne misliti da te tvoje dijete nebi prevarilo. To je skoro njihova politika. Zašto bi očekivala drugačije?
P: Pa, mislila sam da je sva briga i sve što sam im govorila i objašnjavala, i bila iskrena sa njima, dijelila sa njima, da su oni svjesni mojeg žrtvovanja i patnje, i da bi to bilo bespotrebno. Mislim da sad tu živim u iluziji...
O: To je daleko kompleksnije nego samo to. Čak i u najotvorenijim i voljenim okolinama, povezani ste karmom. Nije moguće kontrolirati nečiju sudbinu sve dok nije upoznat sa svim, ama baš svim energijama koje su uključene u to. U 3. denzitetu ne posjedujete sve potrebne alate, koji se rađaju na višim stupnjevima razumijevanja. To je nešto kao da se tuširate dok nosite kabanicu!!!
P: Pa ovo mi govori da bi mi trebali poraditi malo u vezi višeg znanja i tih energija. Možete li nam dati kakve smjernice?
O: Vi znate, ili imate pristup tim smjernicama. Često ih zaboravljate ili ne marite za njih u strastvenoj i emocionalnoj okolini u kojoj ih prakticirate!
P: Neke posebne riječi mudrosti u vezi mog sina, ili bilo kojeg mojeg djeteta, zasad?
O: Na najnižoj prečki ljestvica navigacije, gubljenje kilograma bi poboljšalo samopoštovanje i tako umekšalo udarac nekako.
P: O kojem udaru pričate?
O: Što ti misliš?
P: J. je imao udar?
O: Ne.
P: Vi govorite o meni?
O: Više-manje. Za stanovnike 3. denziteta je udar kad vide da su njihovi najbolji planovi pogrešni.
P: Dakle, vi kažete da bi bilo koji ili svi planovi za moju djecu trebali samo biti bačeni kroz prozor i da bi ih jednostavno trebala zaboraviti?
O: Ne, naravno!!! Ali, "tvoji planovi" negiraju prihvaćanje činjenice da njihove duše imaju svoje "planove"!
P: Dakle sve što mogu učiniti je to da prođem kroz to najbolje što mogu i ubrzo će oni biti na svojem...
O: Bliže.
P: Dakle, trebala bi planirati za dan kad će oni biti van kuće. Skoro sam dostigla tu točku. Prestala asm planirati za njih, prestala sam oblikovati njihove živote... F: Da, ali znaš, svatko tko ima djecu, prođe kroz to i što više djece imaš, više moraš prolaziti kroz to. L: Pa neki roditelji pokušavaju kontrolirati sve i to je samo beskonačna, nesvrsishodna borba. Neću to učiniti. Mogu vidjeti kad bi se trebalo strateški povući. F: Nikad još nisam vidio ili čuo za roditelje koji su istinski bili sposobni u potpunosti realizirati želje koje su imali u vezi svoje djece. L: Još nešto u vezi toga?
O: Ne.
P: Sad, MISLIM da će moje drugo pitanje biti mnogo brže i jednostavnije! Ako na 4. denzitetu postoji varijabilnost fizikalnosti, i Lizziji, kao što ste prije spomenuli, stvaraju nova tijela za sebe da bi ih okupirali u nekoj vrsti masovne tranzicije za vrijeme dok će biti stapanje realiteta, u tom stanju varijabilnosti fizičkog, zašto oni trebaju stvoriti nova tijela za sebe? Zašto su, zapravo, Lizziji - Lizziji?
O: Previše pitanja.
P: Zašto izgledaju kao gušteri?
O: Ne izgledaju kao gušteri.
P: Pa, zašto ih zovemo Lizzard ( gušterska ) bića? Mislim, VI ste ih tako imenovali.
O: Nazvali smo ih radi vašeg razumijevanja. Da smo ih nazvali "Drakomonoidi", koja bi bila vaša polazna točka?
P: Kako oni ZBILJA izgledaju?
O: Možete sami saznati ako zatreba.
P: Rekli ste da oni izgledaju poput uspravljenih aligatora sa humanoidnim karakteristikama, da su 180-250 cm visoki...
O: Da.
P: Dakle, zašto oni tako izgledaju?
O: Biologija.
P: Da li biologija postoji u 4. denzitetu?
O: Da.
P: Pa ipak, to je varijabilan fizički denzitet, točno?
O: Da, ali kakve su vaše pretpostavke u vezi toga?
P: Neznam kakve su moje pretpostavke. Mislim da pretpostavljam da ako je to promjenjivo stanje, da bi oni mogli imati vrlo lako drugačiju biologiju. Nije li to slučaj?
O: Ne.
P: Mogu li se oni pojaviti kao nešto drugo? Izmjeniti svoj fizički izgled?
O: Privremeno.
P: Kad kažete "privremeno", što točno mislite? Privremeno je vezano za vrijeme.
O: Već prije smo objasnili da je najveći pojedini faktor u vezi denziteta - nivo svijesti.
P: Nivo svijesti. Dobro, kako je to povezano s njima da mogu privremeno promijeniti svoj izgled? Da li je to zato što oni mogu kontrolirati NAŠU svijest?
O: Bliže. Niste li već svjesni da je apsolutno sve, ponavljamo: sve - iluzija?!?
P: Na nekom nivou, da. Dakle, još uvijek ću pitati zašto, u iluziji u kojoj mi egzistiramo, ili u kojoj oni egzistiraju... A: Rekli su ovdje da je sve iluzija, a u drugom slučaju su rekli da je sve svijest i materija. Sve je iluzija? Čak i ovo?
O: Da.
P: Bog je također iluzija?
O: Da.
P: Iluzija kome?
O: Onima koji nisu na 7. nivou. Vaše učenje prirodno diktira vaša iskustva. Dok jednom nećete više zahtjevati ništa, prirodno ćete se pomaknuti više od toga. Pa ipak, vi to pamtite kao funkciju razumijevanja.
P: I ja sam također iluzija! I razumijevanje je također iluzija! L: Vratimo se mojem pitanju: tko je kreirao Lizzije kao LIZZIJE? A: Naša iluzija...
O: Sve je stvarno, i zato, iluzija je stvarnost ( realitet ).
P: L: Ako je sve iluzija, iz čega proizlazi ta iluzija, i u kakav prostor se ona širi?
O: Vaše svijesti.
P: Od kuda je proizašla ta svijest?
O: Svijest je apsolutna, centralna točka.
P: Gdje je ona centrirana?
O: Unutar pristupa.
P: Što je pristup?
O: Zahtjev koji daje povod energiji.
P: Od čega je ta energija napravljena?
O: Svijesti.
P: Da li je ikad postojalo vrijeme kad nije postojala svijest?
O: Ne, jer nikad nije postojalo vrijeme.
P: Što je zahtjevalo da ta svijest zaspi i sanja sve te iluzije?
O: Potreba za balansom. Energija nemože postojati unutar vakuuma, zato treba pulsirati. Zato imate valove.
P: Rekli ste da je poriv za sanjanje svih iluzija bio potreba za balansom, što podrazumijeva debalans i da je debalans bio egzistencija u vakuumu...
O: Ne.
P: Što je bio poriv za potrebu balansa?
O: Nije bila potreba, sama po sebi, već prirodna funkcija.
P: Pa, dok imate puls, imate val, i ako imate val, to podrazumijeva vrijeme.
O: U tome leži glavni problem iluzije vašeg 3. denziteta. Zašto pretpostaviti da se svaki dan aspekt pulsa ne dešava simultano sa svim drugima? I ako se bilo koji dešava, da se svi dešavaju. Sve dok se jednom ne otrgnete od iluzije vremena, nećete napredovati.
P: Vratimo se na moje pitanje...
O: Ne, na tvoje pitanje se nemože odgovoriti sve dok ne prestanete pretpostavljati pojas prihvatljivih odgovora.
P: Onda sam gotova. A: Ovo je pitanje u vezi vremena... ( smjeh ). Rekli ste da je vrijeme iluzija, ali ste mnogo puta spominjali stvari u vezi vremena, i želim pitati u vezi tog vremena. Pitao sam da li bi se vrijeme trebalo tretirati kao 4. dimenzija, a vi ste rekli da zašto nebi promatrali vrijeme kao izvijanje iz 4. dimenzije. Da li je to bila šala ili je to ozbiljno pitanje za razmotriti?
O: Ozbiljno.
P: U redu. Drugi put, kad smo razgovarali u vezi gravitona, prvo ste rekli da ne postoje gravitoni, sami po sebi, već da je "graviton" elektron u vremenskom vakuumu.
O: Da.
P: Kad ste rekli da ne postoje gravitoni, mislili ste da ne postoje u uobičajenom smislu riječi kao što je koriste neki fizičari?
O: Da, bliže.
P: Pa, u dobro smišljenoj Ujedinjenoj Teoriji Polja ( UTP ), postoji mjesto za nešto što mi zovemo "graviton" i to ponekad dolazi, ili je dolazilo iz istog izvora kao i elektron, ali unutar vremenskog vakuuma. U toj točki počeo sam misliti na vrijeme kao neku vrstu polja - kao druga polja. To polje je imalo nešto s petom dimenzijom. Imam hipotezu u vezi toga kako bi netko mogao imati vrijeme koje dolazi iz 5. dimenzije i što znači vremenski vakuum. To znači da gdjegod postoji vremenski vakuum, da tu ne postoji vrijeme.
O: Da.
P: Dobro, sad, to je jedna stvar. U jednoj drugoj točki razgovarali smo u vezi pentagona i heksagona i pokušavao sam biti pun trikova kad je došlo do pentagona, napisao sam matematičku formulu, simbol za pentagon, i onda se postavilo pitanje u vezi označavanja. Trebali smo 5 znakova. Pitao sam vas da li bi tamo trebali biti 4 plusa i jedan minus, ili 3 plusa i 2 minusa. Odgovor je bio da bi trebalo biti 3 plusa i 2 minusa kod pentagona. Sad, što je sa heksagonom? Što bih trebao staviti kod heksagona? Tri plusa i tri minusa, ili 4 plusa i 2 minusa?
O: Četiri i dva.
P: Tome sam se i nadao, pa ipak, vidim izvjesno odstupanje između ovog pentagona jer ako počnem sa 5 dimenzija i pokušavam izgraditi nešto poput polja vremena iz jednog plusa i jednog minusa, koristim jednu dimenziju, koja je poput dimenzije svjetla u tom 5-dimenzionalnom prostoru, i onda završavam sa 2 plusa i jednim minusom, što nema ništa s ičim što bi mi mogli poznavati u našoj fizici. Po meni, tu postoji kontradikcija između 3 plusa i 2 minusa i činjenice da bi trebao izgraditi vrijeme kao posebno polje. Što učiniti? Neznam. Što bih trebao učiniti?
O: Kad smo rekli "izvire naprijed" iz 5. dimenzije, koje interesantne mogućnosti to postavlja?
P: Dobijemo nešto što bi mi mogli nazvati formom vremena i ta forma vremena je ponekad poput nekog drugog fizičkog polja. Dakle, naravno da različite mogućnosti mogu matematički modelirati, forma vremena, vremanski vakuum, različita vremena, vremenske petlje, i drugo. Postoje tu interesantne mogućnosti koje sam napravio, predvidio i koristio nešto slično poput Kaluza-Kleina. Jesam li nešto previdio?
O: Nije to da si nešto previdio, već samo to da još nešto nisi pronašao.
P: Što je to nešto?
O: Tetraedar.
P: Dobro, jednom smo govorili o 3-dimenzionalnoj matrici, 12x12x12. Pitao sam se odkud dolazi to 12 i pomišljao sam da je 12=2x6 i trebao sam gledati heksagone, a heksagon predstavlja 6 dimenzija, 4 plusa i 2 minusa. Ako to dodam tim 6 energijama, koje odgovaraju tim 6 dimenzija, onda imam 12 dimenzija i to bi trebalo predstavljati tih 12. Da li je to točno?
O: Da.
P: Sad, to sve ima nešto sa gravitacijom i jednom ste rekli da je ta stvar gravitacije/antigravitacije na putu i da je glavni cilj sticati viša znanja. Što su ta viša znanja, koja vrsta viših znanja?
O: Ti si na putu.
P: Želim pitati u vezi Ruggerio Santilli-ja. On je bio ovdje, pričao sa vama, koristeći svoju vlastitu terminologiju. Vi ste odgovorili nešto koristeći njegovu terminologiju. Nekoliko puta sam pokušavao shvatiti njegov rad, ali jednostavno nisam mogao. Da li nešto nije u redu samnom?
O: Ne.
P: Što bih trebao učiniti u vezi toga? Imam sve te papire koje je on napisao, sakupio sam ih i zbilja ih želim proučiti sa razumijevanjem, ali kad god sam počinjao, morao sam prekinuti radi toga što nisam razumio. On koristi nedefinirane termine.
O: Nedefinirani termini poprimaju oblik kad su dobro podešeni. Ruggerio Santilli je smatran vragolanom u polju fizike jer zna zalutati iz konvencionalnog. Njegovi snovi usmjeravaju njegova istraživanja. Ali to nije toliko loša stvar. To oslobađa svjesan um od zatvora uveliko na vašem nivou denziteta. Najbolje je s ljubavlju fino podesiti rad sanjara i tako tom radu dati supstancu u realitetu konvencionalnog pristupa.
P: L: Kako netko može učiniti fino podešenje kod rada sanjara? A: Nije u tome stvar. Stvar je u pisanju matematike - i ono što on piše NIJE matematika. On nije u mogućnosti definirati svoje izraze, niti njegovi prijatelji koji pišu za njega. Dakle, to nije matematika, već snovi. Volim čitati opise snova, ali kad je to napisano na papiru kroz matematičke formule... L: Dakle, iduće očito pitanje je kako pretvoriti te snove u matematiku?
O: Trikovito je, ali zahtjeva strpljenje u obliku micanja i ponovnog sastavljanja matematičkih jedinica koje se ne uklapaju.
P: A: On ima tu opsesiju korištenja varijabilnih jedinica... iso-jedinica... i on ima tu percepciju gravitacije koja je slična pogledu nekih drugih ruskih fizičara... i prema njemu, prostor-vrijeme je ravno. To je samo prazan prostor sa iso-jedinicom, izmjenjenom jedinicom. To je suprotno Einsteinu, gdje su prostor-vrijeme zakrivljeni i imate crvotočine i sve vrste topoloških karakteristika. Ali, za Santillija, prostor-vrijeme su ravan prostor sa vremenom. Da li je on u pravu kod ovoga?
O: I ravno se nemože zakriviti?
P: Ako je nešto ravno, nemože imati rupu, ili crvotočinu... ako je ravno - ravno je. Nemože imati rupu koja je spojena sa drugom rupom.
O: Što ako je "rupa" paralelna sa ravninom, a ne okomita?
P: U Einsteinovoj teoriji gravitacije i kozmologiji, rečeno je da je univerzum zatvoren, pa izgleda poput površine kugle... on nemože biti poput površine kugle...
O: To pretpostavlja da postoji samo jedan univerzum. Ne povezuje više njih, raznih vrsta, i tu leži netočnost Einsteinove ujedinjene teorije polja. pa ipak, postoji praznina između poznatog sadržaja i Einsteinove UTP. Zašto pretpostavljate da se on natovario time i počeo? To je služilo kao spojnica između njegovih hipoteza. Završetak rada je učinjen tajnim.
P: Dobro, imamo ovaj materijalni svijet i spiritualni svijet, a matematika bi nam trebala pomoći kod spajanja tih dvaju svjetova. Znam kako matematikom opisati materijalni svijet, polja, djeliće, valove, kvantne valove. Ali, želio bih znati koji su matematički koncepti potrebni ili bi se trebali koristiti da bi se opisao ovaj dio, spiritualni dio. Sad, jedina stvar koju znam o tom duhovnom svijetu je ta koju ste nam rekli, da je svijest najčišći oblik energije. Da li bi matematički koncepti koji su korišteni kod opisivanja energije, također mogli biti korišteni da opišu svijest? Ili je još nešto potrebno?
O: Pa, zasigurno stižeš tamo pomoću korištenja matematičkih koncepata.
P: Pa, mi zasigurno moramo doći tamo pomoću korištenja matematičkih koncepata, pa ipak, moje pitanje jest: KOJIH matematičkih koncepata? Kako bi oni trebali izgledati? U kojem smjeru? NEMAM IDEJE kako modelirati matematički model svijesti i kako ga povezati sa fizičkim svijetom. Kako to učiniti? Dajte mi početnu točku, molim lijepo.
O: Koju početnu točku tražiš?
P: Dobro. Usmjerite me na papir, knjigu, na nekog, na neku ideju, koja bi me uputila u pravom smjeru. Nemam ideju kako izaći iz fizičkog svijeta matematički. Mogu sanjati... L: Da li isti pojmovi koji opisuju fizički svijet također opisuju i spiritualni, ali možda sa malo zaokretanja?
O: Matematika je dobar ujedinitelj.
P: Hoćete reći da je matematika SAMA PO SEBI izražavanje spiritualnog svijeta?
O: Most.
P: Pa, budući da je sve iluzija, izgleda mi da bi matematika, koja opisuje fizički svijet, mogla biti istovremeno i ona koja opisuje spiritualni - jedino, možda, kao slika u ogledalu.
O: Iluzije jedino pašu u vlastitim realitetima, kao potrebne. Zašto imate beskonačnost?
P: A: Pa, zbog prirodnih brojeva, to možemo lagano dokazati da postoji beskonačno mnogo prirodnih brojeva.
O: Ali to je očajan pokušaj da se nametne linearna skala nad onim, što je po prirodi, cikličko.
P: Dobro, hoćete reći da se moramo okaniti beskonačnosti? Trebali bi brojiti 1,2,3,4,5,6,7,8,9,0,1,2,3,4,5,6,7,8,9,0? Ili nešto poput toga? Mi NE TREBAMO beskonačnost? Ne, vjerojatno ne, jer je pitanje bilo u vezi svijesnosti... a mi smo potaknuti razmišljanju o beskonačnosti - a sve je cikličko. Dobro, ranije sam pitao u vezi te ravnine, a ravnina je beskonačna, nasuprot sferi koja je konačna i ciklička. Rekli ste da je ravnina dobra, a da je sfera loša. Dakle...
O: Ne.
P: Ali ravnina, sama po sebi, beskonačna je - tako mi dolazimo do beskonačnosti, jer imamo beskonačnu ravninu...
O: Što je ciklička ravnina?
P: Što?! Disk. Ponekad ih pitamo pitanja i dobijemo odgovore drugim pitanjima... Zadnje pitanje: da li sam, generalno, u depresiji zbog toliko stvari za naučiti, toliko puteva za slijediti, toliko stvari za istražiti, toliko teorema dokazati, toliko matematičkih koncepata za razviti i toliko puno stvari iznad matematike i fizike koje treba istražiti, krugova u žitu, na primjer, i zbog toga što zbilja neznam od kuda bi počeo? Ne želim ući u labirint koji ne vodi nikuda... što učiniti?
O: Kad se suočimo s toliko neprilika, najbolje je jednostavno učiniti to, bez predrasuda, i bez straha da ćemo pogriješiti. Neka se put kreira sam, drugim rječima. I na to, laku noć.