Ti roboti bi u
budućnosti trebali moći obavljati kućne poslove i pomagati u staračkim
domovima i bolnicama.
U zadnjih 100 godina smo iskopali gotovo sve fosilne energetike, koji
su trebali milijune godina da nastanu. Produciramo preko 240 milijuna
tona godišnje plastike, koja treba 200-500 godina da se razgradi, imamo
je u međuvremenu čak i u krvi. A naša draga Zemlja i nije toliko
velika: Opseg Zemlje je samo nekih 40 000 km. 800 milijardi € godišnje
zaradi industrija plastike. Detaljnije o tome: U dokumentarnom filmu
„Plastic Planet", kojeg je režirao Werner Boote.
1989. kada je nastao www (vrsta aplikacije na internetu, druge
aplikacije interneta su naprimjer: E-Mail, FTP, Chat, itd.), onda se na
početku "išlo na internet preko modema" i za vrijeme tog pristupa na
internet nismo mogli istovremeno telefonirati na kućni telefon. U
međuvremenu imamo ADSL-pristup (asymetric digital subscriber line).
Asimetrično je samo to, da skidamo s interneta puno više podataka nego
što ih šaljemo. Tako da je više kapaciteta tog pristupa određeno za
skidanje podataka (download) nego za slanje tj. objavljivanje podataka
na internetu (upload).
Zanimljivo je da mi, evropljani imamo preko telefonskih kabala
digitalnu mrežu (i digitalni prijenos), a amerikanci imaju preko kabala
analognu mrežu (i digitalni prijenos). Ako još nemamo, onda ćemo imati:
u Hrvatskoj se uvodi isključivo digitalna mreža. Onda taj takozvani
modem modulira i demodulira (analogne u digitalne, a digitalne u
analogne) signale.
Prije su se
koristile žice u kablu od bakra, danas od stakla (vodiči svjetlosnih
valova). Tako da sve ide brže i brže. Mobiteli su bili komunicirali
preko GPS mreže, pa preko UMTS. Budućnost pripada skraćenicama, koje
većina od nas ne razumije!
Telekomunikacijske kompanije zanemaruju znanje potrošača, važno im je
da njihovi proizvodi budu na što većem tehničkom stupnju. Njihovi novi
proizvodi su već u prodaji, već se primjenjuju, dok se još prave
studije o mogućem negativnom utjecaju na naše zdravlje. Znanstvenici
ili autorizirani, koji sprovode te studije rade za telekomunikacijske
kompanije, dakle nisu nezavisni.
Na fantom-lutkama se testira zračenja mobitela, a ne na ljudskim
tijelima, u kojima ima puno više faktora koji međusobno utječu jedni na
druge. Naše tijelo je puno kompliciranije od fantom-lutke.
Te studije obično traju prekratko. Ako u prvih 5 godina svakodnevne
upotrebe mobitela nije bilo nikakvih simptoma nekih bolesti, to ne
znači da ih neće biti ni poslije. Osim toga, ne trebamo mi sami
telefonirati mobitelom, dovoljno je da netko u blizini nas telefonira i
mi smo pod utjecajem zračenja. Osim toga mobitel zrači i kada se ne
telefonira njime.
Bolest kao što je alzheimer (gubljenje pamćenja), tek se otkrije kada
je već 80 % moždanih stanica uništeno. A onda je prekasno. Sve više i
više ljudi postaju alergični na elektrosmog. Ne od danas na sutra.
Poznati su slučajevi u Finskoj. Simptomi su zaboravljanje, problemi s
koncentracijom, drhtanje, grčevi, zujanje u glavi, besanica, osim toga
moždani udar nastupa sve ranije. Te osobe su mjerile na određenim
mjestima opterećenost elektromagnetnim zrakama i dokumentirali svoje
simptome koji su uvijek bili veći i drastičniji sukladno s večim
izmjerenim vrijednostima elektromagnetnog zračenja.
Ljudska tijela
absorbiraju visokofrekventna valna područja. Ljudsko tkivo pri tome
poprima toplinu. Poprimljena energije se označava kao specifični
stupanj absorbiranja (SAR) i mjeri se u Wattu po kilogramu (W/kg).
Osobe koje su osjetljive na elektrosmog, kada konsultiraju liječnika,
budu dijagnosticirane kao psihički bolesne. Profit od toga onda ima
farmacijska industrija.
ELEKTROMAGNETNE ZRAKE
Evo nekoliko primjera iz svakodnevnog života:
Sunčeva svjetlost je ljudima vidljivo (prirodno) elektromagnetno
zračenje, koje zrači u infracrvenom valnom području.
Kako reagira jedna svjetlosna zraka kada se usmjeri na jedan predmet?
Odbije se i rasprši (refleksija), lomi se (refrakcija) ili se „upije" (apsorbira
se), kao naprimjer ultraljubičaste zrake (UV) u slučaju da su
usmjerene na ljudsko tijelo.
Mikrovalovi se koriste osim u mikrovalnim pećima i u bežičnim
komunikacijama, na primjer u WLAN-u. Informacije se prenose
elektromagnetnim valovima između mobilnog telefona i bazne stanice (BTS
- Base Transceiver Station).
Kako nastaju radiovalovi? Struja uzrokuje naizmjeničnu promjenu
magnetnog i električnog polja kod antene.
Prikaz elektromagnetnog zračenja:
Najveće zračenje dolazi od visokonaponske mreže u frekvencijskom
području od 50-60 Hz. Radarski sustavi i sustavi mobilne komunikacije
(mobiteli) zrače do 2000 MHz.
U Hrvatskoj je još niska opterećenost frekvencijom od 900 MHz, na kojoj
radi GSM mreža, dok je u Americi 1900 MHz, u Njemačkoj 1900 MHz za GSM
mrežu, za WLAN 2,4-5,8 GHz, za UMTS mrežu 1900-2200 MHz. U WLAN-u se
daje svakih 10 sekundi takt od 5 GHz (frekvencije).
Tijela, koja su izložena tim zračenjem se zagrijavaju: biljke,
životinje i ljudi. Ioni u tijelu brže titraju zbog frekvencije, to
ubrzano titranje prouzrokuje zagrijavanje. Elektromagnetna polja utječu
osim toga na propusnost hranjivih tvari membrane živih stanica, na DNA
(na genetski materijal) djeluje štetno i na tijek električkog prijenosa
informacija živčanih stanica. Neplodnost raste, problemi s
koncentracijom isto tako pogotovo kod djece, itd. Prostora potpuno
slobodnog od zračenja NEMA. Ima isključivo prostora gdje je zračenje
manje ili veće.
Osim toga svaki puta kada ulazimo u velike robne kuće budemo ozračeni
ili od prometne policije radarskim sustavom na frekvenciji od oko 34
GHz.
ŽIVČANE STANICE
Živčane stanice (neuroni) su najkompliciranije stanice u našem tjelu.
Njihova funkcija je: primanje, obrada i odašiljanje informacija,
takva jedna stanica je npr. neuropeptid. One najvećim
dijelom čine mozak, produciraju energiju, imaju "sjećanje" i
reproduciraju se. Prenose signale na druge stanice (organe) pomoću električnog
naboja ili strujanja.
ELEKTROSMOG
Jedno poduzeće, u kojem računala međusobno razmjenjuju podatke s ciljem
da dijele npr. jedan skupocjeni uređaj za tiskanje (printer),
povezanost računala realizira u lokalnoj mreži (LAN) . Kada uklonimo
žice (npr. između printera i kompjutora), instaliramo antene (i ostale
komponente), onda dobijemo takozvanu "bežićnu lokalnu mrežu" (WLAN).
Taj atribut baš fino zvuči, međutim on samo kaže što nemamo! Nemamo
žice (wireless). A što još imamo osim mobilnosti?
Možemo primjerice dati nalog pomoću laptopa iz jedne prostorije da se
printa dokument na printeru u drugoj prostoriji, printer će isprintati
taj dokument, iako nisu povezani kablovima: dakle te zrake prodiru kroz
zidove. Imamo dakle elektromagnetno zračenje u svom stanu ili na poslu
u uredu.
No, na koji način opravdavamo tu našu mobilnost i udobnost? Znamo li
uopće koliko satelita trenutno našu dragu planetu skeniraju? Da, pomoću
zračenja! Mislili ste da je laser jedna riječ? Laser je jedna
skraćenica i stoji za light
amplification by stimulated emission of radiation. Budućnost
pripada skraćenicama.
Razvoj tehnologije neumorno hrli naprijed. Toliko brzo, da se naši
zakoni uopće ne stignu uskladiti toj upotrebi tehnologije. Što se ne
smije, što je štetno za vodu, zrak, zemlju, biljke, životinje i ljude,
a što se smije i u kolikoj mjeri, to su pitanja, koja će nam u
budućnosti biti sve češće postavljena.
Na primjer u Švicarskoj je opterećenost elektromagnetnim zračenjem puno
manja nego u Njemačkoj. Zašto su švicarci toliko oprezni? U Finskoj
nije uspio pokušaj telekomucikacijske kompanije Sonera da se posve
eliminira kućni telefon, te da se telefonira isključivo još mobitelom.
Alarmantno je da je takav pokušaj uopće postojao.
Navodno je 2006. godine bilo 800 aktivnih satelita, a nejasno se 2009.
spominju 18500 "od ljudi napravljena, umjetna nebeska tijela". Kakvi su
to sateliti? Za promatranje zemlje, za prijenos vijesti, za
televizijsko emitiranje, za astronomiju, zatim sateliti koji druge
satellite ubijaju, takozvani "Killersateliti", pa sateliti za
istraživanje i za špijunažu (a njih koriste tajne službe, kojih ima
jaako puno). Ukratko za komercijalne, militarne i znanstvene svrhe.
Žalosno je samo da gotovo svi znanstvenici rade za industrijske ili
komercijalne svrhe.
Što se tiče mobitela, 2007. godine su potrošači kupili 990 milijuna,
2008 su bile već 1,2, milijarde i tendencija raste (danas naravno
smartphones). Svi oni imaju male antene i prže nam dok pričamo preko
njih naš potrošački mozak.
Preporučuju se
mobiteli s niskim SAR-faktorima (specifična rata absorbiranja), iz tog
razloga, jer živčane stanice u mozgu informacije prenose pomoću
električnog strujanja i napona, tako da zračenje iz mobitela negativno
utječe na prerađivanje informacija u mozgu. Moderni mobiteli obično
imaju SAR-faktore od 0,20 do 2,00 W/kg. Rizik za naše zdravlje je još
veći, kada imamo loš prijem. Za djecu uopće nije preporučljivo
telefonirati mobitelom, jer se njihov mozak još nije potpuno razvio.
KAKO FUNKCIONIRA NAŠ MOZAK?
U trenutku kada pomislimo na nešto ili kada napravimo neko iskustvo,
mozak (stanice u mozgu) producira neuropeptide, npr. za bijes ili za
strah. Upravo iz toga razloga je naša percepcija
neizmjerno važna. Percepcija je definirana kao primanje informacija
kroz naša osjetila, ali nesvjesno, dakle bez razmišljanja (slikovito).
Da se vratimo na neuropeptide: Mozak dakle producira živčane stanice,
koje prenose informacije. One odlaze kroz krv u sve organe, na kraju i
u sve stanice tijela. Stanice imaju svoj određeni kanal za primanje
informacija, taj kanal je usporediv s jednom bravom (receptor), po toj
analogiji bi neuropeptid bio ključ za tu bravu. Nakon što su se
spojili, stanica prima signal, koji prouzrokuje promjene u njoj. Iz
perspektive stanice, ona se osjeća kao najmanja jedinica naše svijesti.
Naši osjećaji, koji se mogu manipulirati mislima ili iskustvima utjeću
na mehanizme naših stanica. Naš mozak ne pravi veliku razliku između
stvarnog iskustva i jednog zamišljenog iskustva. Limun nudi dobar
primjer. Kada samo zatvorimo oči i predano se dovoljno dugo posvetimo
pomisli da režemo limun i da potom zagrizemo u njega, kada zamislimo
kakav ima okus i miris, naš mozak reagira kao da smo to i stvarno
uradili: šalje određene signale u naše stanice, što rezultira time da
nakraju produciramo slinu u ustima.
Dakle naš mozak ne
zna razlikovati između stvarnog i imaginarnog akta: reagira jednako.
Što je najinteresantnije, mi lagano postajemo ovisni o onim
neuropeptidima, koje mozak najviše producira. Ako se postavimo tako, da
smo svaki dan mrzovoljni i bezvoljni ili da se stalno bojimo, onda ćemo
konstantno bombardirati svoje stanice s neuropeptidima za mrzovolju ili
strah, te stanice će onda čak producirati nove stanice koje će imati
još više brava (receptora) za takve ključeve (neuropeptide), a manje
onih za pozitivne emocije. Tako utječemo na svoje tijelo. Kao i ljudi,
tako i električni impulsi u mozgu masivno idu dobro utabanim stazama od
jedne stanice do druge. Kod njih se ti putovi zovu sinapse. To
objašnjava pojam „navike". Kod nekih ljudi ima manje, a kod nekih više
sinapsi u mozgu. Oni koji nisu proveli puno vremena ispred ekrana u
svojem djetinjstvu, već doživljavali svoju okolinu svim svojim
osjetilima (a ne samo vidom i sluhom), oni naravno imaju više
izgrađenih sinapsi u mozgu, imaju bolji „temelj". To isto objašnjava,
zašto se neki ljudi ponašaju, kao da nemaju emocija Ili kao da nemaju
zdravog razuma.
Možda će većina ljudi na našem podneblju reći da im je glavni cilj
zdravlje, jesti puno vitamina, a što to vrijedi, ako imamo premalo
receptora za te vitamine? Što nam vrijedi još više opeka, ako imamo
premalo zidara i ako su oni još uz to i bolesni? Očigledno je da
pravimo grešku u razmišljanju.
Štetno djelovanje elektromagnetnog zračenja je već poznato ljudima, dok
se informacije o promjenama ljudske svijesti još čuvaju od javnosti,
iako se istraživanja na ovom području već godinama prakticiraju.
Sustavi nadzora kao što su "elektronički sustav zatvora" su prioritet
na tom području istraživanja. Harlan Girard, osnivač ICOMW
(International Committee on offensive Microwave Weapons) je izjavio da
tajna služba NSA (National Security Agency) skenira ECHELON-sistemom
globalno telefonske razgovore, E-Mails i faks selektivno po važnim
pojmovima, te da je moguće utjecati na ljude pomoću elektromagnetnog
zračenja. Više o toj temi na:
http://www.icomw.org/archives/index.asp
Kako se možemo braniti od zračenja, ako ga ni ne vidimo? Kako se mogu
braniti djeca, biljke i životinje? Imajte na umu, da vaša potražnja
predestinira ponudu na tržištu, a pri tome vi ne samo da trošite novac,
nego njime podupirete naprimjer telekomunikacijske kompanije ili
farmacijsku industriju. Kada bi postojala altenativa, ona bi se samo
jako teško mogla realizirati, jer smo našim novcem dosada previše
podupirali ta dva moćna sektora, i njima naravno nije u interesu da im
netko drugi oduzme udio na tržištu. Bilo bi dobro kada bi ljudi češće
ugasili mobitele onda kada im ne trebaju ili kada ih barem ne bi
stavljali pokraj svoje glave dok spavaju.
Oni koji još ne
znaju konkretno odrediti što hoće, trebaju barem znati što neće.
METRONOMI
Što će se desiti, ako prepustimo drugima da misle za nas?
Ovaj eksperiment iz fizike će nam pomoći kod razmišljanja o odgovoru na
to pitanje:
Zamislimo dva metronoma, koji glasno tikaju pomičući mehanički svoje velike kazaljke i davajući takt. Kod prvoga metronoma kazaljka tika lijevo-desno, lijevo-desno, itd., a kod drugoga obratno: desno-lijevo, desno-lijevo, itd. Svaki „po svome". Ako primjenimo neku "vanjsku silu", u ovom slučaju jednu malu njihaljku, te postavimo ta dva metronoma na nju, i lagano ju zanjišemo, nakon nekog vremena će kazaljke oba metronoma tikati istovremeno i u istom pravcu.