Svjetlost može zapisivati podatke na DNK koja te podatke pamti!
Nakon nevjerojatnog otkrića Doktora Pjotr Garjajeva i prominentnog tima Ruskih znanstvenika koji su otkrili da se
DNK može programirati riječima i frekvencijama,
Sveučilište Tsing Hua iz Tajvana i Karlsruhe Institute of Technology su
otkrili kako svjetlost može zapisivati podatke na DNK, objavila je
znanstvena web stranica
EurekAlert.
U pokušaju da pronađu najbolji i najjeftiniji medij za čuvanje podataka,
grupa znanstvenika s Tajvanskog Nacionalnog Sveučilišta Tsing Hua i
Karlsruhe Institute of Technology u Njemačkoj su stvorili uređaj za
pohranu memorije koji se temelji na DNK-u, „write-once-read-many-times”
(WORM) ili „jednom zapiši podatke, čitaj mnogo puta“ tehnologiji, za to
su koristili ultra-ljubičastu ili UV svjetlost kako bi mogli kodirati i
dekodirati podatke.
Uređaj nalikuje papiru to jest AIP-u ili Applied Physics Letters, na na
njemu se nalazi tanak sloj DNK koje su uzeli od riba lososa pomiješane
sa srebrenim nano-česticama koje su utisnute između dvije elektrode.
Kada UV svjetlo padne na uređaj ono omogućava sintezu sa komponentama
srebra koje se grupiraju u klastere, koje pak prenose kodirane
informacije na DNK.
“U nekim slučajevima DNK može biti puno jeftinija za stvaranje
memorijskih uređaja to jest uređaja za pohranjivanje podataka od
tradicionalnih anorganskih materijala kao što je silikon,” otkrili su
znanstvenici.
Isprva kada se nisko voltažna struja aplicirala kroz elektrode na DNK
osvijetljenu UV-om, samo je struja prolazila kroz sastojke; ovo je
nalikovalo isključenom modu uređaja. No UV omogućavala prenošenje
podataka u jakom magnetskom polju, to jest kad god bi voltaža prešla
određenu jakost, povećavala bi se i provodljivost uređaja, što odgovara
uključenom modu uređaja.
Tim znanstvenika je otkrio da prijelaz s isključenog moda na uključeni
mod uz pomoć pojačavanja voltaže struje stvara nepovratni proces to jest
da je uređaj ostajao uključen bez obzira da li se struja nakon toga
isključivala to jest bez obzira kolika se voltaža aplicirala na sustav
nakon toga. Jednom kada se informacija zapisala na sustav, on je u
mogućnosti zadržati zauvijek te zapisane podatke. Znanstvenici su
otkrili kako provodljivost materijala u uređaju ostaje gotovo ista nakon
30 sati.
Autori ovog istraživanja se nadaju kako će ova tehnologija biti korisna
za dizajniranje optičkih uređaja za pohranjivanje podataka i sugeriraju
kako će isti imati svoju korisnost i u plazmoničkim aplikacijama
(plazmama, LCD ekranima, touch ekranima itd).
Istraživanje je objavljeno u žurnalu: Applied Physics Letters, pod
nazivom; Photoinduced write-once read-many-times memory device based on
DNA biopolymer nanocomposite, autori – Yu-Chueh Hung, Wei-Ting Hsu,
Ting-Yu Lin i Ljiljiana Fruk s Institute of Photonics Technologies,
National Tsing Hua University Tajvan, DFG-Centre for Functional
Nanostructures, Karlsruhe Institute of Technology Njemačka.
Prenesesno sa:
http://matrixworld-hr.com/
