SVJETLO – alfa i omega
Iz kozmologije i znanosti Waltera Russell-a
“Ja sam SVJETLO, ali svjetlo koje sam ja nije svjetlo koje se opaža čulima svemira koji se opaža čulima“.
“Ja, stvaratelj mislim. Mislim u dva svjetla proizašla iz jednoga koje
sam ja, a ipak ta dva svjetla nisu ja, niti je moje mišljenje ja.“
“Uistinu kažem, dajem od sebe i uzimam; Jer ja sam onaj koji stvara slike da bi ih uklonio i ponovno stvorio.
“Ja sam um koji misli, koji vječno misli promjenjive slike svog nepromjenjivog sebstva.
“Moja se slika vječno mijenja s promjenom dva svjetla moga mišljenja, ali ja sam se nikada ne mijenjam.“
(Iz The secret of light, Walter Russell)
Malo je kome danas poznato ime Waltera Russella (1871-1963) američkog
genija, Teslinog suvremenika za kojega je čak i Nikola Tesla rekao da je
tisuću godina ispred svoga vremena. Njegov periodni sustav elemenata je
točno predvidio poziciju i karakteristike četiri elementa godinama
prije nego su ih znanstvenici otkrili u laboratoriju. To su elementi
danas poznati kao Deuterij, Tricij, Neptunij i Plutonij.
Njegov univerzalni genije ostavio je iza sebe Duhom nadahnutu sliku
svemira i nacrt za novu znanosti koja još čeka priliku da bude shvaćena i
primijenjena.
W.R. objašnjava da je jedno nepokretno magnetsko svjetlo izvor svega i
nalazi se u središtu atoma. Iz njega neprekidno proizlazi sve što
postoji u formi svjetlosnih valova u formi polarnih sila, elektriciteta.
Ono što čovjek čulima percipira samo su različiti pritisci svjetlosnoga
vala, različite točke jednoga vala. Dakle radi se samo o kretanju
svjetla.
Simbolički igra svjetla i sjene uz pomoć dualne električne sile oblikuje
razne forme pojavnoga svijeta. Ali taj dijalektički svijet nije stvaran
on je električna projekcija jednog uma, božanske ideje koja putem misli
pokreće svjetlo. Jabuka, mrav, komad željeza, ljudsko tijelo, sve je to
istog porijekla, nastalo u vječnoj izmjeni i vraća se istomu.
To je gnostička i vrlo radikalna slika svijeta koja prvo sagledava
dualnost čovjekove prirode i svijeta, a onda jednu odbacuje kao
nestvarnu.
Čovjek se može smatrati dvostrukim bićem, ali u konačnici ta dualnost je prividna.
„Mi naizgled živimo u dva svemira: mirnom svemiru kozmičkoga uma i
znanja i s druge strane u svemiru opažanja, svemiru ritmičkih valova
misli uma.
Mi ne možemo vidjeti božanski kozmički svemir, samo ga možemo u sebi
spoznati. S druge strane ne možemo spoznati valni svemir božanskih
misli, njega opažamo čulima.
Kozmički svemir jednog nepokretnog svjetla sveznanja je sve što jeste.
Vibrirajući svemir valova misli koji opažamo samo se čini da jeste.“
(Iz The secret of light, Walter Russell)
Čovjek živi u zbunjujuće kompleksnom svijetu posljedica čiji uzrok ne
poznaje. Zbog naizgled beskrajne kompleksnosti i mnogostrukosti ne
uspijeva vidjeti jednostavan princip u osnovi svega – princip ravnoteže.
I tako komplicira istinu dok njeni mnogi kutovi, strane i fasete ne
izgube ravnotežu među sobom i s njim.
„Bog ima samo jednu IDEJU, jednu ŽELJU, jedan CILJ, jednu AKTIVNOST i jedan ZAKON.
Njegova je jedina ideja njegovo jedinstvo u ocu-majci-ljubavi. Njegova
je jedina želja u intervalima koji slijede jedan za drugim u kojima se
smjenjuju djelovanje i mir, da misli to djelovanje. Jedini mu je cilj da
ono što JESTE i što ZNA smišlja prema vlastitoj slici. Jedina aktivnost
mu je davanje. Njegov jedini zakon je da ono što daje mora biti u
jednakoj mjeri uravnoteženo vraćanjem.“
(Iz Atomic suicide, Walter i Lao Russell)
Istina je jednostavna. Ravnoteža je jednostavna. Ritmička, balansiran
izmjena između svih parova suprotnih izraza u prirodnim pojavama i
ljudskim odnosima je savršena umjetnost božanskog svemira svjetla.
Nebeska tijela i sva materija su komprimirani prostor. Prostor je
ekspandirana materija. Nema suštinske razlike među njima. Jedno koje se
manifestira kao dvoje, kao dvije polovice je u osnovi svega.
Materijalni svemir, svemir izmjene suprotnosti je električni zapis misli.
Današnja civilizacija i znanost su bazirani na empirijskom znanju,
odnosno na čulnom opažanju. Ali opažanje i znanje su dva odvojena
fenomena. Opažanje je samo električna reakcija na električni impuls.
Oboje pripadaju istoj razini manifestiranoga, oboje jednako nestvarni.
Znanje je pak direktno povezivanje svjetla sa svjetlom, jednim
nepokretnim iz kojega sve ostalo nastaje. Znanje je povezano s jednim,
univerzalnim umom, Pimanderom egipatskih misterija.
Russell svemir naziva harfom s devet žica. Njegov periodni sustav
prikazuje devet oktava materije. Različiti materijali, elementi i
različiti tonovi su ista stvar. Materija nema supstancijalnost (baš kao i
u kvantnoj fizici).
U tom sustavu na početku svake oktave je plemeniti plin.
Prema Russellu priroda bilježi svaku akciju i želju tijela kao i svaku
želju i misao duše u tim kozmičkim elementima, takozvanim plemenitim,
ili inertnim plinovima (helij, neon, argon i dr.) Oni se ne spajaju s
drugim elementima i osnova su božanskog sustava zapisivanja pomoć koji
se zapisuje sve kao sjeme manifestacije, koja je ekstenzija i
multipliciranje uvijek prvobitnog para suprotnosti, tako sve do
ispunjenja svrhe.
Russell je skretao pažnju na radioaktivne elemente kao posljednju fazu
materije. Oni imaju svoju ulogu u zemlji pripremajući novi život, ali
izvan zemlje šire princip topline, radijacije, umiranja. Russell je
predvidio mogućnost globalnog zatopljenja i porasta temperature u
atmosferi, i to zbog vađenja i korištenja radioaktivnih elemenata.
Radioaktivni otpad bi trebalo vraćati u zemlju, ravnomjerno ga
raspoređujući. Upravo suprotno od onoga što se danas čini, njegova
gomilanja i betoniranja na površini Zemlje.
U svjetlu je sjeme kreacije. U svjetlu je biće i u sjemenu je želja za bivanjem. Ta želja u sjemenu je duša u sjemenu.
To je dvostruka želja za očitovanjem i ponovnim povlačenjem očitovanoga.
Ona se očituje dijeljenjem cjeline na dijelove, nepromjenjivo u
promjenjivo, neuvjetovano u uvjetovano, besmrtnost u smrtnost… Iz jednog
vječnog svjetla rođena je tama i iz tame svjetlo kao njen par,
suprotnost i ravnoteža. Iz dana bez noći rođena je noć, a iz noći dan.
Iz jednoga je nastalo dvoje, čineći skupa sveto trojstvo.
„Gledaj svjetlo koje je u tebi, a ne tijelo s kojim samo manifestiraš
svjetlo, jer samo je u tome tvoj put do snage i jedini put Bogu, izvoru
svih stvari bez kojega ništa u svemiru ne bi moglo biti ni postati.“
(Iz The secret of light, Walter Russell)
W. Russell kao i gnostici ukazuje na jedini način istinske spoznaje.
Iznutra prema van. Za njega je povijest ljudskog razvoja – razvoj iz
džungle materije do planine Duha – I sada je upravo vrijeme kada je
imperativ da čovjek sve više živi u svemiru kozmičkoga svjetla, a manje u
svemiru senzacija (opažanja) električnih valova.
W. Rusell je bio jedan od prvih koji je koristio izraz „new age“, jedan
od prvih glasnika doba vodenjaka. Doba kada će sve veći broj ljudi biti u
stanju shvatiti znanstvenu utemeljenost nekada mističnih riječi
učitelja čovječanstva. Doba u kome se ruše dogme, u kome se od čovjeka
traži da razumije.
Istinski napredak neke civilizacije može se mjeriti jedino mjerom
poznavanja božanskog zakona i njegova očitovanja. Posljedice
nepoznavanja božanskoga univerzalnog zakona ljubavi i održavanja
ravnoteže uvijek vode slomu.
Bog naravno nikoga nikada ne kažnjava nego se zakon manifestira uvijek
nepogrešivom točnošću, sve se na kraju balansira, a čovjek doživljava
posljedice kršenja zakona kao kaznu.
Dolazi vrijeme kada postaje jasno da se ne može okrivljavati ništa i
nikoga izvan samoga sebe za ono što se događa. Da je potrebno prihvatiti
odgovornost u sustvaranju, odnosno očitovanju svijeta i početi
djelovati prepoznajući i poštujući božanski zakon.
Jer, na početku i na kraju, sve je JEDNO.
To JEDNO čeka da ga shvatimo i prihvatimo, čeka nas u nepokretnoj točki
koja je izvor i središte svega. On koji je bio, koji jest i koji će
doći, čeka da i mi budemo kao on, svjetlo svijeta.
Kozmologija Waltera Russela ima istu poruku kao i stihovi iz Astavakra
Gite zapisane kao razgovor učenika, kralja Janake i jednog od najvećih i
najstarijih učitelja advaite: Astavakre.
Janaka reče: Svjetlo je moja priroda
Ja nisam ništa drugo nego to.
Kada je svemir obasjan, obasjan je mojim svjetlom.
Zapanjujuće kroz neznanje u meni se pojavio zamišljeni svijet,
Kao što se sedef prikazuje kao srebro, uže kao zmija
Ili fatamorgana u zracima sunca.
Svemir koji je potekao od mene stopit će se sa mnom
Kao vrč sa glinom, kao val s vodom,
Kao narukvica sa zlatom.
Ja sam zapanjujući, klanjam se sebi.
Kada čitav svijet bude sravnjen sa Zemljom
Od Brame sve do posljednje vlati trave
Ja neću nestati,
ja sam vječan.
Ja sam zapanjujući, klanjam se sebi.
Iako tjelesan, ja sam nedualan.
Niti kuda odlazim, niti dolazim odnekuda
Ja samo postojim prožimam se sa svemirom.
Ja sam zapanjujući, klanjam se sebi.
Nitko ovdje nije tako moćan kao ja
Koji kroz vječnost podržavam svemir
A da ne dotiče tijelo.
Ja sam zapanjujući, klanjam se sebi.
Ja nemam baš ništa,
Ili ja imam sve što može biti obuhvaćeno riječju ili mišlju.
