Rudolf Steiner - Evolucija Zemlje i čovjeka i utjecaj zvijezda

Evolucija Zemlje i čovjeka i utjecaj zvijezda 13/14
Priroda i zadatak antropozofije. Komet Biela
Dornach, 20.rujna 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li netko zanimljivo pitanje?

Pitanje: Sir, s obzirom na antropozofiju: što je ona u stvari? Što je njen cilj i zadatak u svijetu?

Dr. Steiner: Ispitivač želi znati što je antropozofija i koji je njen općeniti značaj za čovječanstvo. Pretpostavljam da također misli i njen značaj za radničku klasu.

Očito je teško ukratko govoriti o ovim stvarima. Oni koji su ovdje već dosta vremena postati će sve više uvjereni da je antropozofija nešto što mora ući u evoluciju čovječanstva. Oni koji nisu dugo ovdje naravno da će imati neke poteškoće i tek postupno to moći razumjeti.

Prvo i najprije, moramo shvatiti da su ljudi malo skloni prihvatiti nešto kada to dođe u svijet. Mogu se dati izvanredni primjeri o tome kako su primljena nova znanstvena otkrića. Pomislite, na primjer, u kojoj mjeri na sve danas utječe otkriće snage pare i pronalazak parnog pogona. Pomislite kako bi svijet danas izgledao da nema parnog pogona u mnogim oblicima! Kada je parni pogon tek izumljen, mali čamac, pogonjen parom, plovio je rijekom i bio razbijen od seljaka jer su kazali da neće trpjeti takvu stvar; to je bila tako luckasta, beskorisna stvar! Nisu to bili uvijek seljaci koji su se ponašali na takav način. Kada je prvi puta skrenuta pažnja na meteorite na učenom skupu u Parizu, predavač je proglašen ludom. I nedavno sam vam rekao u Juliusu Robert Mayeru, na koje se danas gleda kao na slavnog i veoma velikog učenjaka: bio je zatvoren u azil!

Sudbina željezničkih putova je posebno vrijedna pažnje. Kao što znate, oni nisu dugo u upotrebi; prvi puta su ušli u upotrebu u 19om stoljeću. Prije toga, ljudi su morali putovati kočijama. Kada je bilo predloženo da se izgradi prvi željeznički kolosijek između Berlina i Potsdama, direktor Putova kočija je rekao da svaki tjedan dvije idu prazne od Berlina do Potsdama, tako da ne može shvatiti kakva korist od željeznice. Nije se sjetio da jednom kada je željeznica tu, s njom će putovati više ljudi nego s kočijama.

Čak je zanimljiviji stav medicinara, u četrdesetima 19og stoljeća. Kada je građena željeznica od Furtha do Nuremberga, taj učeni gospodin je objavio da radove treba obustaviti, jer brzina putnika može lako napraviti bolesnim uništavajući njegove nerve. Kada su ljudi odbili prihvatiti ovu cestu, rečeno im je da sa obje strane tračnica moraju biti podignuti visoki drveni zidovi, da bi seljane spasio od potresa mozga kada vlak bude prolazio! Još o tome možete čitati u divnim starim dokumentima. Ali unatoč svoj toj opoziciji, pruge su rapidno napredovale. I antropozofija će, također, napraviti svoj put u svijet, jednostavno zato jer je neophodna, pošto se u svijetu ništa stvarno ne može razumjeti ukoliko se ne prepoznaju i nauče duhovni temelji.

Antropozofija nije došla sa svrhom suprotstavljanja prirodnoj znanosti: došla je upravo jer je tu prirodna znanost. Ali znanost je sa svojim složenim instrumentima i izuzetno pametnim eksperimentima otkrila masu činjenica koje se — onako kako ih prezentira — ne mogu zaista shvatiti. Niti će se ikada shvatiti sve dok se ne shvati da je duhovni svijet iza svega i unutar svega.

Uzmimo vrlo običnu, praktičnu stvar: jedenje krumpira. Jednom davno u Europi nije bilo krumpira; uvedeni su u Europu iz stranih država. Drži se da je Sir Francis Drake uveo krumpir, ali to nije točno; uveden je iz drugog izvora. Ipak u Offenburgu postoji memorijalni kip Drakea. Tijekom rata smo jednom morali stati u Offenburgu, i bio sam znatiželjan da saznam zašto je kip bio podignut. Pogledao sam u enciklopediju i tamo je bilo: Memorijalni kip Drakea stoji u Offenburgu jer je bio čovjek koji je u Europu prvi donio krumpir.

Ali što sad s krumpirima? Recimo da je znanstvenik ili liječnik upitan o tome kakvi su učinci jedenja krumpira. Kao što znate, krumpiri su postali obvezni. Na nekim mjestima je teško razuvjeriti ljude od hranjenja gotovo ekskluzivno sa njima. Što radi moderni znanstvenik kada testira krumpire na njihovu nutricionističku vrijednost? Čini laboratorijsko istraživanje da pronađe koje su supstance sadržane u krumpiru. Nalazi ugljikohidrate, koji se sastoje od ugljika, kisika, i vodika u određenim omjerima; također otkriva da su u ljudskom tijelu te supstance konačno transformirane u vrstu šećera. Ali ne ide dalje od toga; niti to može.
Jer promislite o ovome: ako se neka životinja hrani na mlijeku, može napredovati. Ali ako se analiziraju kemijske komponente mlijeka i ako se one daju životinji umjesto mlijeka, ona će opadati zbog nedostatka ishrane. Zašto je tako? Jer u mlijeku radi još nešto osim kemijskih komponenti. A i u krumpiru, također, ima još nečeg osim samih kemijskih komponenti: naime, duhovni element. Duhovni element radi svugdje, u cijeloj prirodi.

Ako se u duhovnoj znanosti (antropozofija je, napokon, samo naziv) napravi izvorno istraživanje o tome kako krumpir hrani ljudsko biće, nalazi se da je krumpir nešto što nije potpuno probavljeno od probavnih organa, već prelazi u glavu preko limfnih žlijezda, preko krvi, na takav način da i sama glava mora također služiti kao probavni organ za krumpir. Kada se krumpir jede u velikim količinama, glava postaje vrsta stomaka i također probavlja.

Postoji velika razlika između jedenja krumpira i, na primjer, dobrog, zdravog kruha. Kada se jede zdravi kruh, materijalni dio raži ili pšenice se probavlja propisno i zdravo u probavnom traktu. I kao posljedica samo ono što je duhovno u raži ili pšenici dolazi u glavu, gdje pripada.

Ova vrsta znanja se nikada ne može izvući iz prirodne znanosti. Kada se stvari iskreno istražuju s obzirom na njihovu duhovni kvalitetu, postaje očito da je u modernom dobu čovječanstvo ozbiljno povrijeđeno prekomjernom konzumacijom krumpira. Duhovna znanost nalazi da je jedenje krumpira igralo veliku ulogu u općem pogoršanju zdravlja u zadnjim stoljećima. To je grub primjer kako duhovna znanost može istražiti izvrsne rezultate prirodne znanosti uzimajući ih kao osnovu za svoja istraživanja.

Ali postoji također još nešto. Svaka supstanca na svijetu može se istražiti da se odredi njena duhovna kvaliteta. To je jedini način na koji se stvarni lijekovi za bolesti mogu otkriti. Tako duhovna znanost daje sasvim određen temelj i za medicinu također.

Duhovna znanost je samo nastavak prirodne znanosti; ona nije nikako nešto što odbacuje prirodnu znanost. I osim toga, mi u duhovnoj znanosti imamo nešto što istražuje duhovno na znanstveni način i prema tome ne traži da ljudi jednostavno vjeruju stvari koje su kazane. Stvari vjere su dakle zamijenjene znanstvenim istraživanjem.

Treba također reći da u svim granama znanost stječe određenu količinu znanja. Čovječanstvo se ne može, naravno, baviti znanstvenim detaljima, ali svaki pojedinac bi trebao znati barem nešto o esencijalnim stvarima u svijetu.

Želio bih vam reći nešto što će vam pokazati koliko je važno moći prepoznati kako duh stvarno djeluje. Godine 1773, naglo se u Parizu raširila glasina da je osobiti učenjak održati predavanje u izvjesnom učenom društvu, u kojem će dokazati da će se komet sudariti sa Zemljom i uništiti je. U tim danima se vjerovalo da se takva stvar može dokazati egzaktno i znanstveno. Dakle u to vrijeme, u 18om stoljeću, kada je još bilo veliko praznovjerje, strašna panika se raširila cijelim Parizom. Ako čitamo zapise o tome što se u to vrijeme događalo u Parizu, nalazimo da je bio ogroman broj pobačaja: žene su prerano rađale iz čistog straha. Ljudi koji su bili ozbiljno bolesni, umrli su; drugi su od straha postali bolesni. Bilo je strašno uzbuđenje širom Pariza jer se znalo da će učen čovjek u predavanju objaviti nadolazeći sudar kometa sa Zemljom i kao posljedicu uništenje Zemlje.
Policija — koja je, kao što znate, uvijek oprezna — zabranila je predavanje, tako ljudi nikada nisu otkrili što je profesor imao namjeru reći. Ali ipak je bila strepnja! Sada možete pitati: Da li je profesor koji je želio održati predavanje imao pravo ili krivo?

Dakle, stvari nisu tako jednostavne. Jer otkada je Kopernik predložio svoju novu teoriju o univerzumu, sve je postalo stvar proračuna, i proračuni su u to vrijeme vodili do slijedećeg zaključka: Za Sunce se uzimalo da je centar univerzuma; zatim dolazi Merkur, Venera, Mjesec, Zemlja, Mars, i zatim planetoidi, zatim Jupiter, onda Saturn. A onda kometi i njihove orbite. A sada promislite na ovo: Zemlja kruži i čovjek može izračunati kada će dosegnuti određenu točku gdje će se približavati komet. Bang! — prema proračunima – doći će do sudara. I u to vrijeme, gospodo, stvarno bi se sudarili — jedino što je komet bio toliko mali da se u zraku razgradio! Ne baš u zraku iznad Pariza, već negdje drugdje. Proračun je bio sasvim točan, ali strepnja nije bila utemeljena.

Godine 1832 priča je bila još čudnija. Jer tada je izračunato da će komet — bio je to komet Biela — presijecati orbitu Zemlje i proći sasvim blizu Zemlje. Taj komet nije bio baš patuljak kao drugi, i po svoj prilici bi bio opasniji. Ali je proračun završio sretno, jer je pokazao da kada komet bude prolazio kraj Zemlje još će biti 13,000,000 kilometara daleko — a to je barem neka udaljenost, slažete se? Dakle nije bilo razloga za strah da će Zemlja biti razbijena. Ali čak i u tom slučaju, ljudi su u to vrijeme bili uzbunjeni, jer se nebeska tijela međusobno privlače, i moglo se očekivati da će komet uzrokovati velike konvulzije u oceanima i morima preko sile gravitacije, i tako dalje. Ništa se posebno nije dogodilo – bilo je, to je točno, općeniti nemir u prirodi, ali ništa od posebnog interesa. Komet je bio udaljen 13,000,000 kilometara — Sunce je trinaest puta udaljenije — dakle tada za Zemlju nije bilo štete.

U 1872, kada sam bio dječak i živio s roditeljima na maloj željezničkoj stanici, u novinama smo uvijek čitali: “Svijet će biti uništen!” — jer komet bi se opet trebao pojaviti. Izvjesni kometi se uvijek vraćaju, a ovaj bi, na svom povratku, sada bio bliže Zemlji i time opasniji. Ovaj izvanredni komet je već bio došao 1845/46 i ponovno 1852 — ali se tada podijelio na dvoje! Svaka polovina je zbog dijeljenja postala razrijeđenija. I što se moglo vidjeti 1872? Nešto kao svjetlucava kiša zvijezda padalica!
Komet je zaista došao blizu ali se razdijelio i izbacio razrijeđenu tvar koja je došla dolje kao svjetlucava kiša. Svatko je mogao vidjeti, jer kada se takav ogroman niz zvijezda padalica dogodi u noći, može se vidjeti kako dolaze s neba. A neki ljudi koji su to vidjeli vjerovali su da je došao Sudnji dan. Opet je bila velika uzbuna. Međutim, zvijezde padalice su se razgradile u atmosferi.
Sada pomislite na ovo: Da je komet ostao cijeli, naša bi Zemlja loše prošla godine 1872. Kao što sam rekao, novine koje u dolazile na našu stanicu objavljivale su skoro uništenje Zemlje. Astronomi su računali vrijeme. Prema znanstvenim proračunima to je bilo sasvim ispravno. I stvarno se ne bi moglo izračunati koliko je ljudi platilo doprinose svojim svećenicima — da sigurno budu oprošteni od grijeha. U 1773 također, u Parizu, otac-ispovjednik zaradio je dosta novca jer su ljudi željeli odrješenje od svojih grijeha odmah!

Postojao je astronom koji se zvao Littrow koji je napravio proračun vrijedan pažnje o tome što bi se dogodilo da su stvari ostale kao što su bile godine 1832, to jest, da se komet nije razdijelio kao što jest. U 19om stoljeću bio je još trinaest milijuna kilometara daleko od Zemlje, ali svaki puta kada bi došao onda bi došao bliže. Littrow je sasvim točno računao da će u rujnu 1872 biti opasnost sudara kometa sa Zemljom. Da je komet onda dosegnuo točku koju u stvari nije dosegnuo te godine do 27 studenog, to ne bi bilo pitanje kiše meteora već bi to bila ozbiljna stvar. Takva stvar se doista dogodila. Littrow je računao da 1933 (sada smo u 1924), ako bi komet ostao kakav je još bio u 18om stoljeću, sudar bi bio neizbježan i Zemlja bi bila uništena.
Račun je bio u dlaku točan. Ali komet nije ostao kakav je bio! I tako su već tada ljudi mogli reći: Komet je bio milosrdan, jer da je još bio vatren, 1933 bi pogodio Zemlju na takav način da bi se sva mora uzburkala od ekvatora do Sjevernog pola i sva bi zemlja stradala. Da, komet se razdvojio i izbacio tvar koja je za njega postala preteška, u obliku meteorskih stijena koje nisu škodljive.

Dakle vidite, živimo u vremenu kada možemo reći: Da taj komet nije bio milosrdan, nitko od nas danas ne bi ovdje sjedio! To je činjenica. Ono što se konačno dogodilo je ovo: Komet više ne izgleda kao komet, ali na one datume kada bi se uobičajenim tijekom događaja pojavio, uvijek je kiša meteora. Postepeno kroz stoljeća izbacio je svu svoju supstancu. Uskoro više neće biti vidljiv jer će predati svoju supstancu univerzumu i Zemlji.

Ali sada vam želim pokazati drugu stranu ove stvari. Očito je da se procesom ljudske evolucije čovjekove duhovne sposobnosti stalno mijenjaju. Oni koji to ne vjeruju jednostavno ne razumiju duhovnu evoluciju čovječanstva. Jer mislite na to: Sva naša moderna otkrića bila bi napravljena davno prije da je čovjek posjedovao iste duhovne sposobnosti koje posjeduje danas. U drevna vremena njihove duhovne sposobnosti nisu bile manje, ali su bile drugačije. To sam vam objašnjavao na najrazličitije načine, također i u odgovoru na pitanje o temi.

A sada se vratimo na komete. Komet o kojem sam govorio nije jedini koji je bio dovoljno milosrdan da se razdvoji i razgradi u kozmičkom prostoru u pravo vrijeme. Postoji veliki broj drugih kometa koji su napravili isto. Mnogo praznovjerja je uvijek bilo povezano s temom o kometima. Antropozofija pristupa stvari na potpuno znanstveni način.

Ali, što će se dogoditi ako se nastavimo razvijati u istom smjeru u kakvom se danas razvijamo? Ljudi su sada tako strašno pametni! Samo usporedite današnjeg čovjeka sa svom njegovom pameću, sa svime što je naučio u školi, s nekim tko je živio u 12om ili 13om stoljeću, kada je vrlo, vrlo malo ljudi znalo pisati. Mislite na ovo: postoji divna pjesma od Wolfram von Eschenbacha, koji je bio plemić u 13om stoljeću. On je sastavio pjesmu, ali nije znao pisati, tako da je morao zvati svećenika kojem je diktirao. A pjesma je bila“Parsifal” po kojoj je Wagner skladao operu. Dakle vidite, u tima danima ljudi su imali drugačije sposobnosti. Ne trebamo ići dalje natrag nego u 12 il 13 stoljeće. Tada plemić nije znao pisati. Wolfram von Eschenbach je znao čitati ali ne i pisati.

Te naše sposobnosti nisu nam došle gotove; one su razvijane. I ako nastavimo sadašnji način života, kada smo u dobi od sedam do četrnaest nakljukani svakakvim znanstvenim znanjem – postoji, naravno, i dobra strana toga — postepeno ćemo svi patiti od nečega što je prije bilo sasvim nepoznato a što danas tako prevladava. Svi ćemo patiti od onog što zovete “živci”, od bolesti nervoze. To vam pokazuje da oni mudri liječnici u četrdesetima prošlog stoljeća koji su tako "glupo" vjerovali da ljudi neće moći živjeti ako se sagradi željeznica, su bili — iz znanja koje su imali — uopće i ne tako glupi! Jer sve što su u to vrijeme znali uvjerilo ih je da ako čovjek putuje vlakovima, konačno postaje potpuno nesposoban za rad, izgubi pamćenje, iscrpi nerve i postane nesiguran i nenormalno nespokojan. Znanost njihova vremena opravdavala je njihova uvjerenja. Nadalje, ono što su rekli bilo je točno, potpuno točno.

Jednu stvar su ostavili iz svog izvještaja. Ljudi su zaista postali nervozniji. Vi sami, kada se s posla vratite kući, niste sasvim kao ljudi tridesetih ili četrdesetih prošlog stoljeća koji bi navečer jednostavno stavili svoje noćne kapice i bili lagodni i prijatni bez ikakvog traga "nervoze”. Svijet se s obzirom na to sigurno promijenio. Ali što je bilo to što ti liječnici iz Nuremberga u to vrijeme nisu mogli znati? Nisu mogli znati da dok su učili sve te stvari od njihove znanosti, komet je već bio u procesu razgradnje. I što je komet napravio? Dao nam je meteore, finu kišu meteora. Umjesto sudaranja sa Zemljom i lomljenja glava ljudi on predaje svu svoju supstancu, a ta supstanca, svaki njen dio, u Zemlji je. Svakih par godina komet daje nešto Zemlji. I ljudi koji žive samo sa znanošću i koji neće priznati da Zemlja prima nešto iz kozmosa potpuno su glupi kao netko tko bi kazao da kada osoba pojede komad kruha, on nije u njoj. Očito, ono što nam komet daje je u Zemlji, ali znanost to ne primjećuje. Gdje se, onda, to može naći? To ide u zrak, prelazi iz zraka u vodu, iz vode u korijenje biljaka, iz korijenja biljaka u hranu na našem stolu. Odatle prelazi u naša tijela. Mi jedemo ono što nam komet daje stoljećima! To je, međutim, već dugo produhovljeno. Umjesto da komet Zemlji donese kraj 1933, njegova supstanca je dugo bila u Zemlji kao sredstvo zemaljske prehrane, i to je lijek, kozmički lijek: to ublažava živčane probleme ljudskih bića.

Tu, vidite, imate komadić povijesti. Kometi se pojavljuju vani na nebesima, i nakon nekog vremena nalaze svoj put iz Zemlje u nas. Kroz to vrijeme njihova supstanca je postala produhovljena.

Ovakve stvari igraju stvarnu ulogu u ljudskom životu. Povijest se ne može više predstavljati ovako kako se predstavlja od onih koji žele biti sitničavi; sada se mora uzeti u obzir ono što se u svijetu događa duhovno. To je moguće jedino kada se na svijet baci svijetlo preko antropozofije. Možete reći: Oh, dobro, život svejedno ide dalje. Sva ta stvar oko kometa pokazuje da nije bitno ako smo glupi, i nema potrebe da se time gnjavimo! Premda ljudi žele biti prosvijetljeni, u praksi su strašno fatalni, misleći da će sve u svijetu ići “kao što bi i trebalo”. Dobro, možda — ali postoji također i mogućnost ili da se prihvati prava znanost ili da se odbaci.

Sjećate se, gospodo, da godinama dajem predavanja radnicima. I često sam skretao pažnju na sjajno predavanje koje je dao Lassalle 1863 naslovljeno “Znanost i radnici ”. Ne znam da li je još rašireno znanje o tome, ali dok sam ja odrastao bio sam svjedok uspona radničkog pokreta. Iz kuće mojih roditelja u ranim sedamdesetim prošlog stoljeća mogao sam kroz prozor vidjeti prve Socijal demokrate — još su nosili velike kape, “demokratske kape ” — hodajući u šumu gdje su imali svoje sastanke. Tako sam vidio sve stadije u razvoju pokreta. U to vrijeme Lassalle je još bio visoko poštovan; gdje god da se radnički skup odvijao, njegova bista je bila pokazana. Danas su te stvari više ili manje zaboravljene, jer je od tada prošlo pedeset godina. Tada sam imao deset ili jedanaest godina, ali već sam obraćao pažnju na to što se zbiva. Lassalle je održao predavanje, Znanost i radnici, otprilike osam ili devet godina ranije. U njemu je naglasio da je znanost apsolutno krucijalna za rješenje cijelog radničkog problema i da su iz znanosti radnici razvili socijalnu perspektivu do koje nije nitko drugi došao. U izvjesnom smislu to što je rekao bila je iznimno važna stvar.

Ali sada promislite što se od tada dogodilo. Pitam vas: Da li ste zadovoljni? Možete li biti zadovoljni načinom na koji se razvija problem radnika, s oblikom koji ima? Zar nema mnogo pritužbi na način na koji su radnici tiranizirani od njihovih sindikata i tako dalje? Te stvari su u zraku i radnici su ih svjesni. Ali ono što on nije opazio je odakle su došli takvi uvjeti. Odakle su došli? Odgovor je da se odgovor na rješenje za probleme radnika ne može naći bez znanosti. Prije, ti problemi su rješavani kroz religiju ili slično; danas se njima trebamo baviti pomoću znanosti. Ali to zahtijeva originalno znanstveno razmišljanje — kakvo se nigdje ne može naći jer je pažnja neprekidno usmjerena na materiju, a sama znanost je čisti materijalizam. Ništa što je god sadržano u našim socijalnim problemima neće biti riješeno ukoliko znanost opet ne postane produhovljena.

To bi se moglo dogoditi jedino kada bi znanost bila spremna gledati duhovni element u svakoj pojedinoj stvari — bilo da je to krumpir ili komet. Jer jedino duhovno znanje nam omogućava istražiti prave veze među stvarima. Prave povezanosti kod socijalnog problema, također, mogu se otkriti jedino kroz duhovno znanje. Te veze treba potpuno razumjeti; a kada tako bude, vidjeti će se da su stvari koje su dovedene na istaknuto mjesto preko marksizma, na primjer, bile iznimno dobro zamišljene, ali temeljene na pogrešnoj znanosti. Pokazati ću vam u kojem je to smislu bio slučaj. Ništa što je temeljeno na pogrešnoj znanosti ne može stvarno napredovati.

Marksovi argumenti i proračuni su neuobičajeno lukavi, neuobičajeno pametni, i ne mogu se nijekati, pošto su principi na kojima ih je temeljio oblik znanosti koji je potpuno materijalistički. Sve se poklapa, baš kao što se poklapalo i astronomima koji su računali da će se 1773 komet sudariti s Zemljom, ali se onda komet razgradio u tolikoj mjeri da Zemlji nije naštetio! (To je bio raniji, ne kasniji komet.) Zaključci do kojih je Marks došao temeljeni su na jednako pedantnoj ali i jednako nekompletnoj znanosti.

Jedna od njegovih kalkulacija je bilo slijedeće. Rekao je: Kada čovjek radi, on koristi unutarnje snage. Snage se predaju njegovom radu i on je navečer umoran. Tijekom dana on je koristio određenu količinu snage ili energije. Naravno, radnik treba nešto što će omogućiti da se njegove snage obnove. Može se precizno izračunati kolika će plaća trebati radniku da obnovi svoje snage. Da, ali prema tim tumačenjima Marksa, da li je itko stvarno primio odgovarajuću dnevnicu za rad? Pitanje je: Da li se dobije na takav način? Očito, do sada nije na tom polju napravljen veliki napredak, ali činjenica je da se to jednostavno tako ne može — jer premda je sama znanost izvrsna, nije istinita.

Promislite na nekoga tko ne radi cijeli dan, nekog tko je imućan. Može ići u šetnje, ili se premještati iz jedne fotelje u drugu — i od jutra do večeri i on jednako koristi svoje snage. Primijetio sam na radničkim koncertima da su oni koji su cijeli dan radili bili mnogo manje umorni nego dobrostojeći koji cijeli dan nisu napravili ništa. Ovi su zijevali, dok su ostali bili svježi i veseli.

Vidite, u kalkulaciji postoji greška. Iskorištene unutarnje snage u našem organizmu nisu one koje koristimo za vanjski rad. Zato se proračuni ne mogu temeljiti na znanstvenim temeljima. Cijeloj stvari treba pristupiti na drugačiji način; treba je temeljiti na unutarnjem dostojanstvu čovjeka, na njegovim pravima kao ljudsko biće, i tako dalje. Isto vrijedi i za mnoge druge sfere. I posljedica je da je znanost, kakva se predstavlja do današnjeg dana, odgovorna za strašnu konfuziju misli, za ignoriranje na socijalnom polju.

Duhovna znanost će pokazati kakva je prehrambena vrijednost u krumpiru, kupusu, soli, i tako dalje. I tada možete doći do toga što ljudsko biće treba da bi bilo zdravo i napredovalo. Do toga možete doći jedino duhovnom znanošću, jedino na osnovu znanja koje dolazi od duhovne znanosti. Zatim možete nastaviti sa proučavanjem socijalnih problema. I tada će problem radnika izgledati sasvim drugačije. Konačno će se doći do dublje osnove, jer će se sve u vezi s tim gledati sa duhovnog gledišta.

Ljudi danas jednostavno ne razumiju kako su stvari povezane u ovome svijetu; vjeruju da sve ide samo po sebi. Ali to nije točno. Ljudi moraju razumjeti kako se stvari u svijetu stalno mijenjaju. A najveća nesreća, može se reći, je da je u ranijim vremenima čovječanstvo bilo praznovjerno a danas je znanstveno! Jer malo po malo, praznovjerje se uvuklo u sami znanost.
Danas imamo prirodnu znanost koja je puna praznovjerja. Ljudi vjeruju da kada im je stomak pun krumpira, da su imali hranjiv obrok. Istina je da se zdravlje njihove glave pogoršalo, jer sama glava tada treba postati probavni organ.

Dakle sa svim se problemima treba baviti na ovaj način da duhovni aspekt nije ignoriran kako je sada već dugo vremena. Treba biti uključen u svako razmatranje. U šezdesetim i sedamdesetim prošlog stoljeća, ljudi su govorili: Radnik treba znanost! — i s pravom. Ali to mora biti prava znanost. Tada nije postojala. Sada se može naći u duhovnoj znanosti, koja ima naziv, antropozofija. Antropozofija odbija staviti teretna kola ispred konja kako se ranije radilo. Staviti će duh ispred materije, gdje pripada. Tada će ljudi otkriti stvari kakve zapravo jesu. I naći će odgovarajuće obrazovne metode. Postojati će pedagogija koja će djecu obrazovati onako kako ih treba obrazovati. O tome, veoma mnogo, zaista veoma mnogo zavisi. I tada će ljudska bića naći svoje pravo mjesto u društvu.

U jednom satu, naravno, nisam mogao dati više od naznaka; ali smo ova predavanja tako uredili da svojim pitanjima usmjerite ono što želite da govorim. Možda o današnjoj temi na slijedećem sastanku trebam dalje govoriti. Danas mogu samo postaviti temelje. Ali ste barem nešto mogli dobiti o tome kakav je cilj duhovne znanosti.

Dakle opet ćemo se naći slijedeće srijede.