Rudolf Steiner - Evolucija Zemlje i čovjeka i utjecaj zvijezda

Evolucija Zemlje i čovjeka i utjecaj zvijezda 10/14
Planetarni utjecaji na životinje, biljke i kamenje
Dornach, 9.rujna 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li neko pitanje?

Napisano pitanje: Mars je blizu Zemlje. Kakav to učinak ima na Zemlju? Što je poznato o Marsu?

Dr. Steiner: Nedavno se mnogo govorilo o tome kako je Mars blizu Zemlje, i u novinama su davane krajnje uzaludne izjave bez najosnovnijeg razumijevanja o tome što to znači. Ne smijemo pridavati najveću važnost tim vanjskim okolnostima u planetarnim konstelacijama prema relativnom položaju Zemlje i Sunca, jer utjecaji koji proizlaze od njih ne znače toliko mnogo. Zanimljivo je da su svi ti razgovori vođeni o blizini Marsa, jer se svaki planet, uključujući Mjesec, stalno približava Zemlji, i planeti prolaze proces koji će na kraju završiti tako da se svi oni opet ujedine sa Zemljom, formirajući jedno tijelo.

Naravno, ako se zamišlja, kao što većina ljudi danas zamišlja, da su planeti čvrsta tijela baš kao i Zemlja, očekivanja bi lako mogla biti da ako se sjedine sa Zemljom, to bi moglo značiti kraj sveg života na našoj kugli! Ali ništa takvog se neće dogoditi, jer stupanj gustoće raznih planeta nije isti kao onaj od Zemlje. Ako bi Mars, na primjer, stvarno došao dolje sjediniti se sa Zemljom, ne bi se mogao rasuti po kopnu već ga jedino poplaviti. Jer koliko je to moguće istražiti — to se ne može fizičkim instrumentima već jedino preko duhovne znanosti, duhovne vizije — Mars se primarno sastoji od više-manje fluidne mase, ne fluidne kao naša voda već više, da kažemo, kao konzistencije želea, ili nečeg takvog. Postoje također i gušće komponente, ali nisu takve gustoće kao one od naše Zemlje. Njihovu konzistencija je više usporediva s onom od rogova naših životinja, koji se formiraju iz opće mase i u nju se ponovno razgrađuju. Dakle moramo shvatiti da je konstitucija Marsa potpuno različita od one od naše Zemlje.

Sada se mnogo govori o “kanalima” koji postoje na Marsu. Ali zašto “kanali”? Ne može se vidjeti ništa osim linija, i one su nazvane kanali. U jednom smislu to je točno, ali u drugom, netočno. Pošto Mars nije čvrst u onom stupnju u kojem je Zemlja, ne može se, naravno, govoriti o kanalima kakve poznajemo na Zemlji. Ali može se reći da na Marsu ima nešto kao što su naši pasati (vjetrovi op.pr.). Znate da topao zrak iz tropske zone Zemlje, iz Afrike, struji prema hladnom Sjevernom polu, i zrak sa hladnog Sjevernog pola struji natrag prema srednjim oblastima Zemlje. Dakle ako se gleda izvana, ovakve linije se zaista mogu vidjeti, ali to su linije pasata, zračnih struja pasata. Na Marsu postoji nešto stvarno slično. Jedino što je sve na Marsu mnogo više ispunjeno životom nego na Zemlji. Zemlja je mrtav planet u mnogo jačem smislu nego Mars, na kojem je sve više-manje živo.

Želim spomenuti nešto što vam može pomoći shvatiti karakter odnosa Marsa prema Zemlji. Znamo da Sunce, za nas najvažnije od svih nebeskih tijela, u velikoj mjeri podržava Zemlju. Mislite na Sunce kakvo znamo iz dana u dan. Noću vidite biljke kako uvlače cvjetove jer Sunce ne sije na njih. Po danu se opet otvaraju sunčevim zrakama. Veoma mnogo stvari zavisi od širenja sunčeva svijetla preko jednog dijela Zemlje i širenja tame preko drugog dijela kada nema Sunca. Ali ako mislite na cijelu godinu, ne možete shvatiti rast biljaka u proljeće ako se sunčeva snaga ne vrati. Ponovno, kada Sunce u jesen izgubi snagu, biljke iščeznu, sav život umre i pada snijeg.

Sasvim očito, život na Zemlji je povezan sa Suncem. Zaista, ljudi ne bi mogli disati zrak oko nas ako Sunce ne bi bilo tamo, ako sunčeve zrake ne bi napravile zrak pogodnim da ga dišemo. Neporecivo je da je Sunce za nas najvažnije nebesko tijelo. Samo promislite kako bi to drugačija priča bila ako Sunce ne bi – kako to izgleda – išlo oko Zemlje svaka dvadeset četiri sata već bi za to trebalo dvostruko vrijeme! Sav život bi bio sporiji. Tako sav život na Zemlji ovisi o revoluciji Sunca oko Zemlje. U stvari, naravno, Sunce se ne okreće oko Zemlje, ali to tako izgleda.

Utjecaj Mjeseca je od manjeg značaja za čovjeka, ali ipak je prisutan. Kada se sjetite da plima opada i raste u skladu s Mjesecom, da ima isti ritam kao revolucija Mjeseca, shvatiti ćete s kakvom vrstom snage Mjesec utječe na Zemlju. I tada će također biti jasno da vrijeme mjesečeva kruženja oko Zemlje ima određeno značenje. Ako ste istraživali kako se biljke razvijaju dok na njih sjaji Sunce, također ste našli dokaz o utjecaju Mjeseca. Dakle Sunce i Mjesec imaju ogroman utjecaj na Zemlju. Možemo prepoznati lunarni utjecaj preko vremena rotacije, odnosno, koliko vremena treba Mjesecu da postane pun mjesec, mladi mjesec, i tako dalje. Utjecaj Sunca možemo prepoznati iz njegova izlaženja i zalaženja, ili iz činjenice da stječe svoju snagu u proljeće i gubi je na jesen.

I nešto ću vam kazati. Svi znate za postojanje gusjenica i hrušteva. Ova mala crvolika stvorenja su posebno štetna kada jedu naše krumpire. Postoje godine kada je krumpir neoštećen od ovih malih larvi, i zatim postoje godine kada se jednostavno ništa ne može napraviti jer su gusjenice svuda na djelu. Dakle sada, pretpostavimo da je bila godina kada su gusjenice pojele gotovo sve krumpire — ako sada čekate četiri godine, hrušteva će biti u velikom broju, jer im treba četiri godine da se razviju iz gusjenica. Postoji period od približno četiri godine između pojave gusjenica — koje, kao svi insekti, imaju oblik larve prije nego postanu kukuljice — i potpuno razvijeni insekti. Gusjenici treba četiri godine da se razvije u hrušt. Naravno, uvijek ima hrušteva, ali ako ima samo malo gusjenica određene godine, četiri godine kasnije biti će malo hrušteva. Broj hrušteva zavisi od broja gusjenica koje su bile prisutne četiri godine ranije.

Možemo sasvim jasno vidjeti da je taj period vremena povezan s rotacijom Marsa. Tijek propagacije određenih insekata pokazuje nam kakvu vrstu utjecaja Mars ima na život na Zemlji. Ali utjecaj je skriven. Utjecaj Sunca je sasvim očit, onaj od Mjeseca nije očit u istoj mjeri, a utjecaj Marsa je skriven. Sve na Zemlji za što su potrebni intervali od godina — kao u slučaju gusjenica i hrušteva — zavisno je od Marsa. Dakle tu vidimo značajan utjecaj Marsa.

Naravno netko može reći da ovo ne vjeruje. Dakle, gospodo, mi sami ne možemo napraviti sve pokuse, ali svatko tko ne vjeruje što sam rekao treba napraviti slijedeće: treba uzeti gusjenice koje je sakupio u godini kada su bile brojne i u nekoj posudi umjetno forsirati njihov razvoj. Vidjeti će da se unutar iste godine većina gusjenica nije razvila u hrušteve. Ovakvi eksperimenti se nikada ne rade jer se to ne vjeruje.

Međutim, sada smo došli do esencijalne stvari. Sunce ima najjači utjecaj od svih. Ali ono vrši najjači utjecaj na Zemlji na sve što je mrtvo, što svake godine treba pozvati u novi život — dok Mjesec utječe samo na ono što je živo. Mars vrši svoj utjecaj samo na ono što postoji u nježnijem obliku života, u osjetljivoj oblasti. Drugi planeti imaju svoj utjecaj na ono što je prirode duše i duha. Sunce je, dakle, nebesko tijelo koje radi najjače; ono djeluje na same minerale Zemlje. U mineralima Mjesec ne može napraviti ništa — niti Mars. Da Mjesec nije tamo, ni nijedno životinjsko stvorenje ne bi moglo živjeti i kretati se po Zemlji; na Zemlji bi moglo biti samo biljaka, ne životinja. Opet, postoje mnoga životinjska stvorenja koja ne bi mogla imati interval od godina između stanja larve i insekta da Mars nije tamo. Vidite kako je sve usko povezano.

Na primjer, možemo se upitati: Kada ljudska bića postaju potpuno odrasla? Kada prestaje proces našeg razvoja? Očito veoma rano, u dobi od dvadeset jednu. A ipak čak i tada nešto se nastavlja dodavati. Većina ljudi stvarno više ne raste, ali nešto je dodano iznutra. Sve do otprilike tridesetih godina mi se stvarno “povećavamo”; ali onda, po prvi puta, počinjemo “opadati”. Ako to usporedimo s događajima u univerzumu, dobijemo vrijeme rotacije Saturna.

Tako planeti vrše utjecaj na delikatnije uvjete rasta i života. Stoga možemo reći: Kada, kao i svi planeti, Mars dođe blizu Zemlje, ne smijemo pridati primarnu važnost toj vanjskoj blizini.

Od daleko veće važnosti je kako su stvari u univerzumu povezane s finim, delikatnijim stanjima i uvjetima života.

Morate se sjetiti da je konstitucija Marsa sasvim različita od one od Zemlje. Kao što sam rekao, Mars nije tako gusto čvrst u smislu u kojem je Zemlja danas čvrsta, ali nedavno sam vam opisao kako je i Zemlja također jednom bila u stanju kada su se minerali, čvrste tvari po prvi puta oblikovale, kako su tada postojale gigantske životinje koje, međutim, još nisu imale čvrste kosti. Danas je Mars u stanju sličnom onom od Zemlje u ranijoj epohi i prema tome ima na sebi ona živa bića, ona životinjska bića koje je Zemlja imala na sebi u ono vrijeme. A “ljudska bića” na Marsu su kao ona što su tada bila na Zemlji — još bez kostiju. To sam vam opisao kada sam govorio o ranijem periodu na Zemlji. Te se stvari može znati. Ne može ih se znati preko stvari koje moderna znanost upotrebljava za prikupljanje znanja; ipak je ove stvari moguće znati. Ako, dakle, želite dobiti ideju kako Mars danas izgleda, predstavite sebi što je bila Zemlja u mnogo ranijem dobu: tada ćete dobiti sliku Marsa.

Znate da danas na Zemlji, pasati pušu od juga prema sjeveru, od sjevera prema jugu. Te struje su nekad bile mnogo gušće od zraka; bile su struje fluida, vodenog zraka: tako je danas na Marsu. Zračne struje na Marsu su mnogo punije života, mnogo više vodene.

Jupiter se sastoji gotovo potpuno od zraka, ali opet nešto gušćeg nego zrak na Zemlji. Jupiter danas predstavlja stanje prema kojem Zemlja danas stremi, što će postići tek u budućnosti.

I tako u planetarnom sustavu nalazimo određena stanja ili uvjete kroz koje također prolazi i Zemlja. Kada u ovom smislu razumijemo planete, razumijemo ih ispravno.

Ima li netko još nešto pitati o ovoj temi? Možda sam G. Burle?

G. Burle: Sasvim sam zadovoljan, hvala!

Pitanje: U jednom od zadnjih predavanja rekli ste da su mirisi cvijeća povezani s planetima. Da li to vrijedi i za boje cvijeća i boje stijena?

Dr. Steiner: Ukratko ću ponoviti što sam rekao. To je bilo i u odgovoru na pitanje koje je postavljeno. Rekao sam da cvijeće, a također i druge supstance na Zemlji, imaju miris — nešto u njima što vrši odgovarajući utjecaj na čovjekov organ mirisa. Rekao sam da je to povezano s planetima, da su biljke i, slično tome, određene supstance, “veliki nosovi”, nosovi koji percipiraju utjecaje koji dolaze od planeta. Planeti imaju utjecaj na život u njegovom finijem, delikatnijem obliku - tu, ponovno, moramo misliti na finije oblike života. I može se reći da biljke stvarno nastaju iz mirisa univerzuma, ali taj miris je toliko razrijeđen, toliko delikatan, da ga mi ljudska bića s našim grubim nosovima ne možemo namirisati.

Ali vas podsjećam da može postojati čulo mirisa sasvim različito od onog kojeg posjeduje čovjek. Trebate samo promisliti na policijske pse. Lopov je nešto ukrao i policijski pas je doveden na mjesto gdje je krađa počinjena; nekako mu je preneseno da je tu bio lopov i on uzme miris; on zatim policiju vodi na trag i lopova se često pronađe. Tako se koriste policijski psi. Mnoge zanimljive stvari bi izašle na svijetlo kada bi se proučavalo kako su mirisi koji su za čovjeka neprimjeni za psa primjetni.

Ljudi nisu uvijek shvaćali da psi imaju tako osjetljive nosove. Da jesu, pse bi ranije koristili kao pomoć policiji. To je tek nedavno bilo otkriveno. Slično, danas ljudi još nemaju pojma kakve neopisivo delikatne nosove imaju biljke. U stvari, čitava biljka je nos; ona prima miris univerzuma, i ako je njena struktura takva da tu kozmičku aromu vraća natrag na način na koji odjek vraća zvuk, postaje mirisna biljka. Tako možemo reći: Mirisi cvijeća, općenito biljaka, a također i drugi mirisi na Zemlji, zaista su povezani s planetarnim sustavom.

Pitano je da li to vrijedi i za boje biljaka i cvijeća. Kao što sam rekao, biljka uzima oblik iz arome univerzuma a tijekom godine je izložena Suncu. Dok je oblik biljke uobličen od planeta iz kozmičkog mirisa, njenu boju duguje Suncu i donekle Mjesecu. Mirisi i boje biljaka ne dolaze, prema tome, od istog izvora; miris dolazi od planeta, boja od Sunca i Mjeseca. Stvari ne moraju uvijek doći iz istog izvora; kao što netko ima oca i majku, tako biljke mirise imaju od planeta a boje od Sunca i Mjeseca.

Iz slijedećeg možete vidjeti da su boje biljaka povezane sa Suncem i Mjesecom. Ako uzmete biljke koje imaju divno zeleno lišće i stavite ih u podrum, postaju bijele, gube svaki trag boje jer sunčeve zrake do njih ne dopiru. One zadržavaju svoju strukturu, svoj oblik, jer kozmički miris prodire svugdje, ali ne zadržavaju boju jer ih sunčeva svijetlost ne doseže. Boje biljaka, prema tome, neporecivo dolaze od Sunca i, kao što sam rekao, također i od Mjeseca, jedino je to teže utvrditi. Trebalo bi napraviti pokuse i može ih se napraviti, izlažući biljke mjesečevoj svijetlosti na različite načine; tada bi se to sigurno otkrilo.

Želi li netko drugi nešto reći?

G. Burle: Želio bih proširiti pitanje na boje stijenja.

Dr. Steiner: Sa stijenama i mineralima to je ovako. Ako predstavite sebi da Sunce ima svakog dana određeni utjecaj na biljke, i također tijekom godine, tada ćete vidjeti da su godišnji utjecaji Sunca različiti od njegovih dnevnih utjecaja. Dnevni efekti Sunca ne donose mnogo promjene u boji biljaka; ali godišnji efekt utječe na njihovu boju.

Međutim, Sunce nema samo dnevne i godišnje utjecaje; ima i druge, sasvim različite utjecaje. O tome sam govorio prije nekog vremena, ali spomenut ću opet.

Zamislite Zemlju ovdje. Sunce izlazi na određenoj točci na nebu, recimo u proljeće, dvadeset prvog ožujka. Ako u sadašnjoj epohi gledamo na točku neba gdje Sunce izlazi dvadeset prvog ožujka, iza Sunca nalazimo konstelaciju Ribe. Sunce izlazi u određenoj konstelaciji stotinama godina, ali uvijek u različitoj točci. Točka u kojoj Sunce izlazi dvadeset prvog ožujka svake godine je različita. Prošle je godine Sunce izašlo u točci koja je malo natrag, a još malo natrag još godinu ranije. Idući unatrag nekoliko stoljeća nalazimo da je točka u kojoj Sunce u proljeće izlazi još uvijek u istoj konstelaciji, ali ako idemo natrag do godine 1200 AD. nalazimo da je Sunce izašlo u konstelaciji Ovna. Ponovno je prije mnogo vremena u proljeće izašlo u konstelaciji Ovna. Još ranije, međutim, recimo u epohi drevnog Egipta, Sunce je izašlo u konstelaciji Bika; a još ranije od toga u konstelaciji Blizanaca, i tako dalje. Dakle možemo reći da se točka u kojoj Sunce u proljeće izlazi cijelo vrijeme mijenja.

To naznačuje, kao što možete vidjeti, da samo Sunce mijenja svoj položaj u univerzumu; Rekao sam da Sunce mijenja položaj — ali tako se samo čini, jer u stvarnosti je Zemlja ta koja mijenja položaj. To nas, međutim, za sada ne brine. U periodu od 25,915 godina, točka u kojoj izlazi Sunce prevali cijeli put oko Zodijaka. U sadašnjoj godini — 1924 — Sunce izlazi u određenoj točci neba. Prije 25,915 godina, recimo, 23,991 godinu prije rođenja Krista (25,915 minus 1924) Sunce je izašlo u istoj točci! Od tada je napravilo jedan potpuni krug. Sunce ima dnevno kruženje, godišnje kruženje, i kruženje koje treba 25,915 godina da završi. Tako imamo sunčev dan, sunčevu godinu i veliku kozmičku godinu koja se sastoji od 25,915 godina.

To je veoma zanimljivo, zar nije? I sam broj 25,915 je veoma zanimljiv! Ako pomislite na disanje i sjetite se da čovjek udahne približno 18 puta u minuti, možete izračunati koliko puta udahne na dan. Osamnaest udaha u minuti, 60 x 18 je na sat = 1,080 udaha. Koliko puta, onda, udahne na dan, odnosno, u 24 sata? Dvadeset četiri puta 1,080 = 25,920, što je približno isto kao i broj 25,915! U jednom danu, čovjek udahne onoliko puta koliko Suncu treba godina da napravi krug u univerzumu. Ova podudaranja su zaista izvanredna.

Zašto vam sada ovo pričam? Vidite, da bi dalo biljci boju, Suncu treba godina; za dati boju stijenju, Sunce treba 25,915 godina.
Stijena je mnogo čvršći momak. Da pokloni boju biljci Sunce napravi krug koji traje jednu godinu. Ali postoji i krug za koji Sunce treba 25,915 godina da završi. I dok taj veliki krug ne završi Sunce ne može dati boju stijenju. Ali u svakom slučaju uvijek je to Sunce koje daje boju. Iz ovog ćete shvatiti koliko je mineralno carstvo daleko od biljnog carstva. Ako Sunce ne bi kružilo okolo na način na koji to čini, ako bi radilo samo dnevne krugove kao i veliki krug od 25,915 godina, tada ne bi bilo biljaka, i umjesto kupusa morali bi jesti silicij dioksid — i ljudski stomak bi se trebao prilagoditi u skladu s tim!

Pitanje: Da li ljekovite biljke koje rastu na planini imaju veća ljekovita svojstva od biljaka koje rastu u dolinama? Ako je tako, kakvo je objašnjenje?

Dr. Steiner: Stvarna je činjenica da su planinske biljke vrjednije kao lijekovi od onih koje rastu u dolinama, posebno od onih biljaka koje rastu u našim vrtovima ili u poljima. To je dobro da je tako, jer ako bi biljke koje rastu u dolinama bile kao i one na planinama, svaka namirnica bi u isto vrijeme bila i lijek, a to ne bi uopće bilo dobro! Biljke koje imaju najveću terapeutsku vrijednost su zaista one koje rastu na planinama. Zašto je tako? Sve što trebate je usporediti vrstu tla na kojem rastu planinske biljke s onom na kojoj rastu biljke iz doline.

Veoma je različita stvar ako biljka raste divlje, na nekultiviranom tlu, ili u umjetno kultiviranom vrtu. Pomislite na jagode! Divlje jagode iz šume su sitne ali vrlo aromatične; vrtne jagode slabije mirišu, blažeg su okusa, ali mogu narasti do enormne veličine — zašto, postoje uzgojene jagode veličine jaja! Čemu to treba pripisati? To je zato jer tlo u niskim dolinama nije tako puno kamenja koje se izmrvilo od planinskih stijena. Na planinama se mogu naći zaista tvrde stijene — pravi minerali. Dolje u dolinama nalazimo tlo koje je već bilo zasićeno i doneseno rijekama pa je prema tome potpuno usitnjeno u prah. Na planinama postoji također, naravno, usitnjeno tlo, ali je ono iznutra prožeto sićušnim granulama, posebno, da kažemo, kvarca, litija, i tako dalje. Svugdje su supstance koje se mogu koristiti za liječenje. Veoma, veoma mnogo se može postići ako, na primjer, sameljemo kvarc (silicij dioksid) i od njega napravimo lijek. Tada ove minerale koristimo direktno kao lijekove.

Tlo u nižim dolinama više ne sadrži to sitno kamenje. Ali na planinama kamenje se stalno odvaja od stijenja, i biljke povlače u svoj sok sitne čestice tog kamenja, i time se ubrajaju u ljekovite biljke.

Sada je zanimljivo slijedeće. Takozvani homeopati — nisu u pravu u vezi svega, ali su u pravu u vezi mnogih stvari — ti homeopati uzimaju supstance i drobeći ih sve finije i finije, dolaze do medicinskih lijekova. Da se supstance koriste u njihovom grubom stanju to ne bi bili lijekovi. Ali vidite, same biljke su najprecizniji homeopati, jer apsorbiraju sitne, sićušne djeliće od sveg tog kamenja, koji inače trebaju biti pročišćeni i usitnjeni kada se priprema lijek. Pošto dakle priroda radi to daleko bolje nego bi mi to mogli, možemo uzeti same biljke i direktno ih koristiti u svrhu liječenja. I činjenica je da biljke i ljekovito bilje koje raste na planinama ima daleko veća ljekovita svojstva nego ono u dolinama.

Znate, također, kako se cjelokupna pojava biljke mijenja. Govorio sam o jagodama: divlja jagoda apsorbira veliku količinu određenih minerala. Gdje dakle divlje jagode najbolje uspijevaju? Gdje su minerali koji sadrže malo željeza. To željezo prodire u tlo i iz toga jagoda dobiva svoju mirišljavost. Određeni ljudi čija je krv veoma osjetljiva dobiju osip kada jedu jagode. To je zbog činjenice da njihova krv u normalnom stanju ima dovoljno željeza i kada jedu jagode dobiju ga previše. Ako, dakle, neki ljudi s normalnom krvlju od jedenja jagoda dobiju osip, sigurno se može savjetovati nekome čija je krv slaba, da ih jede! Na ovaj način je postupno otkrivena njihova ljekovita vrijednost. U pravilu, tlo u vrtovima gdje rastu divovske jagode nema željeza; tamo se jagode šire bez ikakvog poticaja od željeza. Ali u vezi toga ljudi su uglavnom kratkovidni i ne slijede stvari dovoljno dugo vremena.
Činjenica je da uzgajajući jagode na tlu koje ne sadrži dovoljno željeza, mogu se dobiti ogromne jagode, iz razloga jer biljke ne postaju potpuno čvrste. Jer promislite o tome — ako će jagoda zadržati svaki sićušni djelić željeza koji može biti u tlu, tada mora biti nesputana! Ali to je karakteristika jagode.

Pretpostavimo da ispitate tlo. Ono sadrži veoma sitne tragove željeza. Jagode koje rastu u tlu izvlače te tragove željeza u sebe iz daleka, jer njeni korijeni su snažni i privlače željezo iz određene udaljenosti. Sada uzmite divlju jagodu iz šume. Ona sadrži veoma snažnu silu. Tu jagodu stavite u vrt: u tlu nema željeza, ali jagoda je već stekla tu ogromnu snagu, ima je u sebi. Povlači u sebe sve što može, i u obrađenom vrtu također, iz daleka, i prehranjuje se iznimno dobro. U vrtu ne dobiva željezo, ali sebi povlači sve ostalo jer je za to sposobna. I tako postaje veoma velika.

Međutim, kao što sam rekao, ljudi su prilično kratkovidni; ne promatraju stvari temeljito. Tako ne primjećuju da premda vrtnim uzgojem mogu proizvesti ogromne jagode više godina, to će trajati samo neko vrijeme. Plodnost zatim odumire, i iz šume moraju donijeti nove biljke jagode. Plodnost se ne može unaprijediti potpuno umjetnim sredstvima; mora postojati znanje o stvarima direktno povezanim sa samom Prirodom.

Za to je najbolja ilustracija ruža. Ako idete vani na selo vidjeti ćete divlju ružu, pasju ružu, kako je zovu, Rosa canina. Znate je, siguran sam. Divlja ruža ima pet prilično blijedih latica. Zašto je to tako da ima ovaj oblik, proizvede samo pet latica, ostane tako mala i odjednom proizvede sićušni plod? Ti crvenkasti šipci — poznajete ih — razviju se od divlje ruže. Dakle, to je zbog činjenice da tlo gdje raste divlja ruža sadrži određenu vrstu ulja — baš kao što općenito tlo na Zemlji sadrži različita ulja u svojim mineralima. Ulje dobijemo iz zemlje ili iz biljaka koje su ga same apsorbirale iz zemlje. Sada ruža, kada raste divlje na selu, mora nadaleko i naširoko raditi sa svojim korijenom da bi iz minerala sakupila sićušnu količinu ulja kojeg treba da bi postala ruža. Zašto se ruža mora toliko rastezati, mora širiti snagu povlačenja koja je sadržana u njenom korijenu na toliku udaljenost? Razlog je da postoji veoma malo humusa na seoskom tlu gdje ruža raste divlje. Humus sadrži više ulja nego tlo na selu. Sada ruža ima ogromnu snagu povlačiti ulje sebi.

Kada je ruža blizu tla koje sadrži humus, to je za nju sretno; povlači sebi mnogo ulja i razvije ne samo pet latica već cijelu masu latica, postajući vrtna ruža bujnih latica. Ali više ne razvija prave šipke jer je za to potrebno ono što je sadržano u stjenovitom tlu na selu. Tako divlju ružu možemo pretvoriti u ornamentalnu vrtnu ružu kada je premjestimo u tlo koje je bogatije humusom, gdje lako može dobiti ulja iz kojih će proizvesti mnogo latica. To je suprotno od onog što se događa s jagodom: za jagodu je teško naći u vrtu ono što nalazi vani u šumi. Ruža u vrtu nalazi mnogo toga što je uz putove rijetko i tako razvija bujne latice; ali tada zaostaje u formaciji ploda.

Dakle kada znamo što određeno tlo sadrži, znamo što će na njemu rasti. Naravno, ovo je od ogromne važnosti za uzgoj biljaka, posebno poljoprivrednih biljaka. Jer tamo, preko gnojenja i supstanci dodanih kao đubrivo, tlo se mora povratiti da bi proizvelo ono što je potrebno. Znanje o tlu je od ogromne važnosti za farmera. Te su stvari manje-više zaboravljene. Jednostavni seoski farmeri instinktivno su primjenjivali ispravno gnojenje. Ali sada u agrokulturi na veliko malo se pažnje pridaje ovim stvarima. Posljedica je da su se tijekom zadnjih desetljeća gotovo sve naše namirnice pogoršale u kvaliteti od onog što su bile kada su oni od nas koji su sada stariji bili djeca.

Ranije ove godine bio je zanimljiv poljoprivredni skup na kojem su farmeri izrazili duboku zabrinutost za ono što postaju biljke, namirnice, ako se ta tendencija nastavi. I zaista, gospodo, nastavit će se! U dolazećem stoljeću namirnice će postati sasvim beskorisne ako se određeno znanje o tlu ponovno ne stekne.

Mi smo počeli s agrokulturom u domeni antropozofske duhovne znanosti. Nedavno sam dao ciklus predavanja o agrokulturi blizu Breslaua, i formirano je udruženje koje će taj rad preuzeti. A također smo nešto i ovdje napravili da bi poboljšali situaciju. Tek smo na samom početku ali problema smo se latili. Tako će antropozofija postupno prodrijeti u praktičan život.
Imamo još sastanaka za dogovoriti, dakle nađimo se opet slijedećeg petka.