Postoji li smrt? Znanstvenici navode da smrt nije konačna kao što mislimo
Religijske tradicije i filozofske rasprave već tisućljećima pokušavaju
objasniti što se događa nakon smrti, smrti koja se definira kao
prestanak svih bioloških funkcija živog organizma. No, svi se slažu oko
jednog – da će svatko od nas jednom umrijeti. Nova znanstvena teorija i
tu činjenicu dovodi u pitanje.
Znanstvenici navode da smrt nije konačna kao što mislimo, a dr. Robert
Lanza, glavni znanstvenik te direktor tvrtke “Advanced Cell Technology”
(ACT) i docent na Institutu za regenerativnu medicinu na Medicinskoj
školi Sveučilišta Wake Forest, na svojoj web stranici objašnjava zašto
je to tako.
Jedno od načela kvantne fizike jest da se određeni događaji ne mogu
previdjeti sa sto postotnom sigurnošću. Naprotiv, postoji niz mogućih
događaja od kojih svaki ima različitu vjerojatnost pojavljivanja. Prema
takozvanoj interpretaciji brojnih svjetova (“many-worlds”
interpretation) svaki od ovih događaja zapravo predstavlja po jedan
svemir, odnosno svijet. Takvo gledište podupire i nova znanstvena
teorija biocentrizma, koju uvodi sam Lanza, a prema kojoj postoji
beskonačan broj paralelnih svjetova. Sve što se ikad moglo dogoditi
odvija se u nekom od tih svjetova. Primjerice, ako smo pri biranju
fakulteta imali četiri moguća izbora, iako mislimo da smo odabrali samo
jedan, sva su se četiri scenarija zapravo odvijala, ali svaki u jednom
od paralelnih svjetova.
Svi ti svjetovi postoje istodobno, bez obzira što se događa u njima, no
smrt ne postoji ni u jednom od tih scenarija. Lanza zaključuje da, iako
su naša tijela osuđena na samo-uništenje, onaj subjektivni osjećaj
življenja “Tko sam ja?” tek je energija od 20 vati koja izvire iz mozga.
S obzirom na to da je jedan od najsigurnijih znanstvenih zakona da se
energija nikad ne gubi, ne može se uništiti ni stvoriti, znači da ni
energija osjećaja življenja ne odlazi sa smrću. Pitanje je prelazi li iz
jednog oblika u drugi?
Lanza, jedan od vodećih svjetskih znanstvenika, navodi rezultate poznatog eksperimenta s dvostrukim prorezom.
Znanstvenici promatraju česticu koja prolazi kroz dva proreza u
barijeri i tada čestica mora “odabrati” hoće li proći kroz jedan ili
kroz drugi prorez. Međutim kad znanstvenici ne promatraju česticu, one
se ponašaju poput vala i mogu istovremeno proći kroz oba proreza. Dakle,
čestica mijenja svoje ponašanje ovisno o tome da li je netko promatra?
Budući da je to nemoguće, odgovor je jasan: stvarnost ovisi o našoj
percepciji, ona nije objektivna.
U novijem istraživanju objavljenom u časopisu Science dokazano je kako
znanstvenici mogu retroaktivno promijeniti nešto što se dogodilo u
prošlosti. Korištena je drugačija verzija prethodno opisanog
eksperimenta, s tim da su eksperimentatori odlučivali hoće li upaliti
ili ugasiti sklopku koja otvara jedan prorez (a time su i odlučivali
hoće li se čestica ponašati kao val ili kao čestica), ali tek nakon što
je čestica prošla barijeru. Pokazalo se da je ono što je eksperimentator
odlučio u tom trenutku utjecalo na to kako se čestica ponašala u
prošlosti, kao da je čestica “pročitala misli” eksperimentatora.
Ovo je dokaz kako vrijeme nije linearno kao što mislimo. “Sve što
trenutno vidimo i doživljavamo zapravo je vrtlog informacija
proizvedenih u našem mozgu, a vrijeme i prostor samo su sredstva pomoću
kojih ujedinjujemo sve te informacije unutar istog okvira”, ističe
Lanza. Znači da zapravo živimo u bezvremenskom i besprostornom svijetu, a
u takvom svijetu smrt ne postoji. Čak je i Albert Einstein priznao kako
je njegov stari prijatelj “otišao s ovog čudnog svijeta malo prije
mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas… shvaćaju da je razlika između
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zapravo samo jedna tvrdoglavo uporna
iluzija”.
Besmrtnost ne znači stalno postojanje u svijetu bez kraja, već ona živi izvan vremena.
