Značajan dio moje edukacije iz područja aromaterapije uključivao je i
granu medicine koja dovodi u vezu zbivanje u fizičkom tijelu s
emocijama, vjerovanjima, pozitivnim i negativnim mislima/afirmacijama,
te odlukama, postupcima, odnosu pojedinca prema bližnjima, okolišu,
Bogu, kao i prema samom sebi. Ta grana medicine naziva se PSIHOSOMATSKA
MEDICINA.
Iako je prema nekim studijama više od 60 posto svih bolesti i poremećaja
koje poznajemo zapravo psihosomatske prirode, odnosno mogu nastati kao
posljedica prolongiranog stresa, osobno smatram da je taj postotak
daleko veći. Liječnici se slažu da emocionalne smetnje utječu na razne
organe tako da im mijenjaju funkciju dok klasični psihoanalitičari
smatraju da svaki oboljeli organ ima određenu simboliku, tj. drugu
poruku.
Tako psihosomatskim bolestima nazivamo bolesti psihogenog podrijetla
čiji se simptomi očituju na organima i mijenjaju njihovu ulogu,
stvarajući najprije reverzibilne a zatim i ireverzibilne promjene.
Dokazano je da određena emocionalna stanja mogu uzrokovati promjene
funkcije organa, a tjelesne promjene koje nastaju zbog tih disfunkcija
samo su popratni simptomi emocija.
Psihički se događaji upleću u tjelesna zbivanja i mogu prouzrokovati
bolesna tjelesna stanja, te emocije traže izlaz zaobilaznim i
kompliciranim putem do organa.
Službena medicina u psihosomatske bolesti ne ubraja svaku već ograničen
broj bolesti. To su: aritmije, arterijska hipertenzija, bronhijalna
astma, glavobolje, kronični reumatoidni artritis,
neurodermatitis/ekcemi, hipertireoza, urtikarija, želučani ulkus,
pretilost, migrena i sl. Ovakve psihosomatske bolesti nastaje zbog
dugotrajnog izlaganja djelovanju emocionalnog stresa, koji se javlja
unutar obitelji, u profesiji, tijekom starosti kao i u razdobljima
životne nesigurnosti, ali i kao posljedica kronične anksioznosti.
Najčešće se ove nabrojane psihosomatske bolesti javljaju kod mlađih
nezaposlenih osoba i onih koji se nisu bili u stanju prilagoditi novim
situacijama i okolnostima.
Za osobe s psihosomatskim bolestima kaže se da imaju teškoće u
izražavanju svojih emocija, da rijetko maštaju i da imaju naročit način
kako uspostavljaju odnose s drugim ljudima, a proučavanjem ličnosti
osoba oboljelih od psihosomatskih bolesti ustvrdilo se da postoje dva
tipa:
1. Tip s agresivnim obranama, odnosno karakterističnim bolestima poput
migrene, hipertenzije, srčanih smetnji, dijabetesa i reumatskih upala
zglobova…
2. Tip s pasivnim obranama, odnosno karakterističnim bolestima poput
čira na želucu ili dvanaesniku, kroničnog zatvora, ulceroznog kolitisa,
bronhijalne astme, dugotrajnog umora… Oštećenje tih tkiva i organa
nastaje zbog dugotrajnog nadražaja određenog dijela živčanog sustava,
koji nije pod utjecajem naše volje (autonomni živčani sustav).
Važno je znati da kratkotrajne emocionalne reakcije, ma kako neugodne i
intenzivne, rijetko dovode do psihosomatskih poremećaja. Samo dugotrajne
i neadekvatne emocionalne reakcije opterećuju psihu i tijelo, čineći
organizam manje otpornim.
Često nazivana “prvom damom psihosomatike”, Helen Flandres Danbar,
dokazala je da specifičan psihološki sklop predodređuje neke
psihosomatske bolesti. Ona je us vojim studijama opisala koronarnu,
ulkusnu, dijabetičarsku i traumatofilnu ličnost. Danbar je dokazala da
potoje osobe sklone oboljenju od kardiovaskularnih smetnji. Osobe sa
srčanim bolestima okarakterizirala je kao ambiciozne, koji mnogo vremena
provode u poslu, teško podnose neuspjeh i skloni su natjecanju s
drugima a da pritom pokazuju nemilosrdan karakter.
Iako je Danbar kao jedna od pionirki psihosomatike skrenula pozornost na
tu temu, većini je ipak najpoznatija Louise L. Hay, odlična i vrlo
cijenjena autorica bestselera “Kako iscijeliti duh i tijelo”, koja
između ostalog kaže:
Vjerujem da mi stvaramo takozvane “bolesti” u svojem tijelu. Kao i sve u
našemu životu, i tijelo je ogledalo naših unutarnjih misli i uvjerenja.
Tijelo nam uvijek govori i šalje poruke. Kad bismo barem imali vremena
saslušati ga! Svaka stanica u vašem tijelu odgovara na svaku vašu misao
ili riječ. Kontinuirani način razmišljanja i izražavanja stvara
ponašanje, pokrete i držanje tijela, a i bolesti. Osoba koja stalno ima
mračno lice, nije ga sigurno stvorila radosnim mislima. Tijela i lica
starijih ljudi pokazuju nam sasvim jasno kakav je način razmišljanja
prevladavao u njihovom životu. Kako ćete vi izgledati kada ostarite?
Slijedi opis nekoliko najčešćih stanja bolesti koje mogu dati ideju kako
ste možda stvorili te probleme. Nije svaki mentalni ekvivalent sto
posto istinit za svakoga. Međutim, to nam daje smjernice gdje možemo
početi istraživati uzroke bolesti…
Mnogi ljudi koji se bave alternativnim terapijama liječenja, koriste
knjigu “Kako iscijeliti svoje tijelo” i pronašli su da je mentalni uzrok
koji je Louise L. Hay ustvrdila istinit u 90-95% slučajeva.
GLAVA predstavlja nas. Ona je ono što pokazujemo svijetu oko sebe. To je
obično ono po čemu nas prepoznaju. Kada nešto nije u redu s glavom, to
obično znači da osjećamo da nešto nije dobro s nama.
KOSA predstavlja snagu. Kada smo napeti i uplašeni, često stvaramo
čelične okove koji počinju u mišićima ramena i šire se prema vrhu glave,
a ponekad i na područje oko očiju. Kosa raste baš na tom vrhu i ako
postoji ogromna napetost vlasišta, ono se tako skupi da kosa ne može
disati i zato umire i opada. Ako ova napetost potraje, vlasište nije
opušteno i nova kosa ne može narasti. Rezultat je ćelavost. Porasla je i
ćelavost žena otkad su se uključile u poslovni svijet, prepun napetosti
i frustracija. Nismo ni svjesni kolika je ćelavost žena jer ženske
perike izgledaju prirodno i atraktivno. Nažalost, većina muških perika
još je uvijek veoma zamjetljiva i s velike udaljenosti. Osjećaj
napetosti dokaz je slabosti. Ako se osjećamo relaksirano, smireno i
usredotočeno, stvarno smo jaki i sigurni. Bilo bi dobro kada bismo mogli
opustiti svoja tijela, a mnogima od nas dobro bi došlo opuštanje
tjemena.
UŠI predstavljaju našu sposobnost da čujemo. Ako postoje nekakvi
problemi s ušima, to obično znači da postoji nešto što ne želite čuti.
Bol u uhu pokazuje da je u vama bijes zbog nečega što ste čuli. Djeca
često imaju bolove u ušima. Obično moraju u svojoj kući slušati neke
stvari koje ne žele čuti. Kućna pravila obično zabranjuju djeci da
pokažu svoju ljutnju i, prema tome, dječja nesposobnost da promijene te
stvari stvara bol u ušima. Gluhoća predstavlja dugoročno odbijanje
slušanja nekoga u našoj blizini. Jeste li primijetili da partner osobe
koja puno priča obično ima problema sa sluhom?
OČI predstavljaju sposobnost da vidimo. Kada imamo problema s očima, to
obično znači da postoji nešto što o sebi ili o svom životu prošlosti,
sadašnjosti ili budućnosti na želimo vidjeti. Najčešće se kod male djece
koja nose naočale u njihovoj kući događa nešto što ne žele vidjeti. Ako
ne mogu promijeniti ono što se događa, zamaglit će vid da ne moraju
jasno vidjeti. Većina je ljudi imala vrlo dramatična iskustva kada su
odlučili suočiti se s nečim iz prošlosti što nisu mogli gledati godinu
ili dvije prije nego što su počeli nositi naočale. Poričete li u sebi
ono što vam se sada dešava? Zašto se ne želite suočiti s time? Bojite li
se pogledati u sadašnjost ili budućnost? Kada biste bolje vidjeli, što
je to što vam se nikako ne bi dopalo? Vidite li što radite sami sebi?
Interesantna pitanja za razmatranje, zar ne?
GLAVOBOLJE se pojavljuju ako kažnjavamo sebe. Idući put kada osjetite
glavobolju, zastanite i zapitajte se gdje ste i kako pogriješili.
Oprostite sebi, oslobodite se toga i glavobolja će otići tamo odakle je i
došla. Migrene imaju ljudi koji žele biti savršeni i koji sami stvaraju
pritisak pod kojim žive. Tu je uključeno i mnogo potisnutog bijesa.
Zanimljivo je da migrene mogu biti uklonjene masturbacijom ako počnete
onoga trenutka kada osjetite migrenu. Seksulano oslobađanje uklanja
napetost i bol. Možda u tom trenutku nećete osjetiti želju da
masturbirate, ali vrijedi pokušati. Ništa ne možete izgubiti. Ukoliko
vam SINUSI, koji se nalaze posred lica i veoma blizu nosu, stvaraju
probleme, znači da vas u vašem životu iritira netko vrlo blizak. Možda
ćete čak imati osjećaj da se taj okomio na vas. Zaboravljamo da mi
stvaramo situacije i da gubimo snagu okrivljujući druge ljude za svoje
frustracije. Niti jedna osoba, niti mjesto ili stvar nema moć nad nama
jer smo jedini koji mislimo našim umovima. Mi stvaramo svoja iskustva,
svoju stvarnost i svakoga u njoj. Kada stvorimo harmoniju, mir i
ravnotežu u svom umu, pronaći ćemo to isto i u svojem životu.
VRAT I GRLO fasciniraju zbog svega što kroz njih prolazi. Vrat
predstavlja našu sposobnost da smo fleksibilni u svom razmišljanju, da
možemo sagledati drugu stranu pitanja i da vidimo gledište drugih ljudi.
Kada imamo problema s vratom, to obično znači da smo bili tvdoglavi u
procjenjivanju svoje situacije. Kada ugledam nekoga tko nosi neki od
onih medicinskih “ovratnika”, znam da ta osoba misli kako je uvijek u
pravu, veoma je tvrdoglava i nije u stanju vidjeti drugu stranu
problema. Ako se držimo uvjerenja da u svemu postoji samo jedan način i
samo jedno gledište, isključujemo se iz velikog dijela života.
GRLO predstavlja našu sposobnost da kažemo što mislimo, da zatražimo što
hoćemo i da kažemo: “Ja sam…”. Kada imamo problema s grlom, to obično
znači da osjećamo kako nemamo pravo na takve stvari. Osjećamo se
nedostatnima da se zauzmemo za sebe. Bolno grlo uvijek je dokaz da je u
nama potisnuti bijes. A ako uz to imamo prehladu radi se o mentalnoj
konfuziji. Laringitis obično znači da ste toliko ljuti da ne možete ni
govoriti. Grlo, također, predstavlja stvaralački protok kroz naše
tijelo. Na taj način izražavamo svoje stvaralaštvo. Ako je naše
stvaralaštvo prigušeno ili isfrustrirano, često ćemo imati problema s
grlom. Svima su nam poznati ljudi koji su cijeli život živjeli za druge
ljude. Nikada nisu uspjeli učiniti ono što su htjeli. Uvijek su
udovoljavali majkama, očevima, bračnim partnerima, ljubavnicima ili
šefovima.
Problemi sa štitnom žlijezdom i angina dokaz su vašeg potisnutog
stvaralaštva i toga da niste uspjeli učiniti ono što ste htjeli. Centar
energije u grlu, tj. peta čakra, mjesto je u tijelu gdje se događaju
promjene. Kada se odupiremo promjeni, ili smo usred promjene, ili se
pokušavamo promijeniti, u našem se grlu događaju mnoge aktivnosti.
Zapazite kada kašljete ili kada netko drugi kašlje. Što je upravo
rečeno? Na što smo reagirali? Je li to otpor ili tvrdoglavost, ili je to
samo proces promjene? Kašalj je dobro “sredstvo” za samootkrivanje.
RUKE predstavljaju našu sposobnost i vještinu da obuhvatimo sva životna
iskustva. Gornji dio ruku povezan je sa našim sposobnostima, a donji dio
ruku s našim vještinama. Stare emocije spremamo u svoje zglobove, a
laktovi predstavljaju našu fleksibilnost u mijenjanju pravaca. Jeste li
fleksibilni u mijenjanju pravca u svojem životu ili vas stare emocije
drže na jednom mjestu?
ŠAKE hvataju, drže i stežu. Dopuštamo da nam stvari prolaze kroz prste.
Ponekad neke od njih i predugo zadržimo. Mi smo spretni ili nespretni s
rukama, škrti, idemo kroz život otvorenih ruku itd. Ili dajemo
milostinju. Možemo se uhvatiti u koštac sa sobom ili nam se čini da se
ne možemo nositi ni sa čime oko sebe. Pružamo ruku nekome, idemo ruku
pod ruku, imamo nešto u ruci ili nemamo. Pružamo ruke pomirenja ili
podrške. Ruke mogu biti nježne ili tvrde, s čvorićima od prekomjernog
razmišljanja ili čak deformirane artritisom zbog prekomjernog
kritiziranja. Grčevite ruke stvara strah, strah od gubitka, strah da
nećemo imati dovoljno i strah da nešto nećemo moći zadržati ako ne
držimo čvrsto. Ako se grčevito držimo neke veze, primorat ćemo partnera
da pobjegne u očaju. Čvrsto stisnute ruke ne dopuštaju da uđe nešto
novo. Prelagano rukovanje odaje osjećaj mlitavosti i zatvorenosti. Što
vam pripada, ne može vam se oduzeti, stoga se opustite.
Svaki PRST ima svoje značenje. Problemi s prstima pokazuju gdje se
trebate opustiti i osloboditi. Ako porežete kažiprst, najvjerojatnije u
vama postoji bijes i strah povezan s vašim egom u trenutnoj situaciji.
Palac je mentalan i prestavlja brigu. Kažiprst je povezan s egom i
strahom. Srednji prst povezan je sa seksom i bijesom. Kada osjetite
bijes, uhvatite svoj srednji prst i promatrajte kako bijes nestaje.
Držite srednji prst desne šake ako ste ljuti na muškarca, a prst lijeve
šake ako ste ljuti na ženu. Prstenjak je simbol je zajedništva i tuge.
Mali prst ima veze s obitelji i pretvaranjem.
LEĐA predstavljaju naš sustav životnog održanja. Kada imamo problema s
leđima, to obično znači kako osjećamo da nismo podržavani. Obično
mislimo da nam podršku daje naš posao, naša obitelj ili naši bračni
partner. U stvarnosti smo u cijelosti oslonjeni na svemir i na sam
život. Gornji dio leđa ima veze s osjećajem pomanjkanja emocionalne
podrške. Moj me muž/žena/ljubavnik/ prijatelj/šef ne razumije i ne
podržava. Srednji dio leđa povezan je s osjećajem krivnje. Sa svim onim
stvarima koje su daleko iza nas. Bojite li se pogledati što je iza vas
ili možda skrivate što se nalazi tamo, iza? Osjećate li se kao da vas je
netko bolno udario s leđa? Osjećate li se uistinu povrijeđeno? Jesu li
vaše financije u zbrci ili se previše brinete zbog njih? Možda zato
imate problema s donjim dijelom kralježnice. To vam može prouzročiti
nedostatak novca ili strah da ga nećete imati.
Nema veze koliko vi stvarno imate novca, nego koliko ste zaokupljeni
time. Većina misli da je novac najvažnija stvar u životu i da ne možemo
živjeti bez njega. To nije istina. Postoji za nas nešto mnogo važnije i
dragocjenije, bez čega ne možemo živjeti. Što je to? To je naše disanje.
Disanje je bit našeg življenja, a mi još uvijek uzimamo zdravo za
gotovo da ćemo kada izdahnemo, ponovo udahnuti. Da ne udahnemo idući
put, ne bismo poživjeli više od tri minute. Ako smo od prirode dobili
taj dar disanja sve dok živimo, zar ne možemo vjerovati da će nam se
osigurati sve ostalo što nam je potrebno?
PLUĆA predstavljaju našu sposobnost uzimanja i davanja u životu. Kada
imamo problema s plućima, znači da se bojimo uzeti što nam treba, ili
možda osjećamo da nemamo prava živjeti punim životom ili onako kako
želimo. Žene su tradicionalno bile kratkog daha i često mislile o sebi
kao o građanima drugoga reda, koji nemaju prava na svoje mjesto, čak ni
pravo da žive. Danas je sve drukčije. Žene zauzimaju dobra mjesta, kao
punopravni građani društva, i dišu potpuno i duboko. Emfizem i teška
puhanja jedan su od načina skraćivanja života. Oni prikrivaju duboki
osjećaj u nama da nismo vrijedni živjeti. Prezir prema sebi neće
promijeniti našu naviku pušenja. Prvo moramo promijeniti svoje temeljno
uvjerenje.
GRUDI predstavljaju materinski princip. Ako imamo problema s grudima, to
obično znači da smo pretjerali s materinskim osjećajem prema nekoj
osobi, mjestu, stvari ili iskustvu. Dio materinskog procesa jest
dopustiti djetetu da odraste. Moramo znati kada trebamo dignuti ruke,
popustiti kontrolu nad njime i osloboditi ga da krene u život. Dijete
koje je previše zaštićeno, nije spremno nositi se svojim vlastitim
iskustvima. Ponekad naš prebrižni stav doslovno onemogućava njegovo
odrastanje. Ako se pojavi rak dojke, postoji i duboko ogorčenje.
Oslobodite se straha jer je inteligencija svemira u svakome od nas.
SRCE, naravno, predstavlja ljubav, a naša krv predstavlja radost. Srce
pumpa radost kroz naše tijelo. Kada si uskratimo radost i ljubav, srce
nam se skvrči i postane hladno. Rezultat je toga da protok krvi postaje
sporiji i mi smo na putu da patimo od ANEMIJE, ANGINE PEKTORIS i SRČANOG
INFARKTA. Srce ne “napada” nas, već se mi toliko zapetljamo u
melodramatičnim pričama i dramama koje stvaramo da često ne primjećujemo
male radosti oko sebe. Godinama smo iz srca istiskivali radost i ono je
doslovno prepuno bolova. Ljudi koji su pretrpjeli srčani udar, nikada
se ne raduju životu. Ako ne pokušaju prihvatiti radost življenja, ponovo
će doživjeti srčani udar. Zlatno srce, hladno srce, otvoreno srce, crno
srce, zaljubljeno srce, toplo srce – kakvo je vaše srce?
ŽELUDAC probavlja sve naše nove ideje i iskustva. Što ili koga ne možete
probaviti? Od čega vam je loše? Kada imamo problema sa želucem, to
obično znači da ne znamo kako asimilirati nova iskustva. Mi smo
uplašeni. Većina nas se sjeća vremena kada je vožnja avionima postala
popularna. Tada nam je bilo teško prihvatiti ideju ulaženja u veliki
metalni avion koji će nas sigurno vinuti u nebo. Kod svakog sjedala bile
su vrećice za povraćanje i većina ih je koristila. Povratili bi u
vrećicu, diskretno je smotali i pružili stjuardesi, koja je većinu
vremena provodila skupljajući ih. Danas se te vrećice rijetko koriste
iako se nalaze pokraj svakog sjedala. Mi smo asimilirali ideju letenja.
ČIREVI nisu ništa drugo nego strah, silan strah da nismo dovoljno dobri.
Bojimo se da nismo dovoljno dobri kao roditelji ili kao šefovi. Ne
možemo prihvatiti to što jesmo. Razdiremo se na komadiće pokušavajući
zadovoljiti druge. Ma koliko naš posao bio važan, naše unutarnje
samopoštovanje veoma je maleno. Bojimo se da će drugi otkriti istinu o
nama. Rješenje za sve ovo je ljubav. Ljudi koji vole i poštivaju sebe,
nikada nemaju čireve. Budite nježni i puni ljubavi prema malenom djetetu
u sebi, dajte mu potpunu podršku i ohrabrite ga onoliko koliko vam je
to trebalo dok ste bili maleni.
SPOLNI ORGANI predstavljaju najženstveniji dio žene, njenu ženstvenost;
ili najmuževniji dio muškarca, njegovu muževnost, tj. naš muški ili
ženski princip. Kada se ne osjećamo ugodno kao muškarac ili žena, kada
odbacujemo svoju seksualnost ili svoja tijela kao prljava ili grešna,
često ćemo imati problema sa spolnim organima. Rijetke osobe odrastale
su u obitelji gdje su se spolni organi i njihova funkcija nazivala
pravim imenima. Uglavnom smo odrasli uz eufemizme bilo koje vrste.
Prisjetite se onog koji je koristila vaša obitelj. Moglo je biti nešto
kao “to dolje”, ime koje vam je stvorilo osjećaj da su vaši spolni
organi prljavi i odvratni. Da, mnogi odrastamo vjerujući da nešto nije u
redu između naših nogu. Imam osjećaj da je seksualna revolucija, koja
je buknula prije pola stoljeća, bila na neki način dobra stvar. Tada smo
se odmaknuli od viktorijanske hipokrizije. Odjednom je postalo
razumljivo da možemo imati mnogo seksualnih partnera i da noć možemo
provesti s nepoznatim partnerom. Tako je bilo razumljivije i često
mijenjanje bračnih partnere. Mnogi među nama, počeli su uživati u
zadovoljstvu i slobodi svojeg tijela na nov i otvoren način. Međutim,
nekolicina se riješila “maminoga boga”, kako ga je nazvala Roza Lamont,
osnivač “Instituta za samokomunikaciju”. Sve što vas je vaša majka
naučila o Bogu do vaše treće godine, još se uvijek nalazi u vašoj
podsvijesti, osim ako se niste toga oslobodili svjesnim radom. Je li je
taj Bog bio ljutit i osvetoljubiv? Što je taj Bog mislio o seksu? Ako
još uvijek imamo u sebi taj osjećaj krivnje prema svojoj seksualnosti i
prema svojem tijelu, sigurno ćemo sebe kažnjavati na neki način.
Problemi s mjehurom, s čmarom, problemi s vaginom, prostatom i penisom
spadaju u isto područje. Potječu od iskrivljenih stavova o našim
tijelima i ispravnosti njihovih funkcija. Svaki organ u našem tijelu
prekrasan je izraz života, sa svojim specijalnim funkcijama. Me mislimo
da su naša jetra ili naše oči prljave i grešne. Zašto onda odabiremo to
vjerovati za spolne organe? Čmar je jednakao tako lijep kao i uho. Bez
čmara ne bismo se mogli osloboditi onoga što tijelo više ne treba i vrlo
bismo brzo umrli. Svaki dio našeg tijela i svaka njegova funkcija
savršena je, normalna, prirodna i prekrasna. Oni sa seksualnim
problemima trebali bi se prema svojem rektumu, penisu ili vagini te
njihovoj funkciji i ljepoti početi odnositi s ljubavlju i poštovanjem.
Ako ste se šćućurili ili razljutili kada ste ovo pročitali, zapitajte se
zašto. Tko vam je rekao da se stidite bilo kojeg dijela tijela? Sigurno
to nije Božja poruka. Naši spolni organi stvoreni su kao najugodniji
dijelovi tijela, koji nam pružaju zadovoljstva. Ako to poričemo na bilo
koji način, stvorit ćemo bol i samokažnjavanje. Seks nije samo dobar, on
je sjajan i prekrasan. Voditi seks jednako je normalno kao što je
normalno disati ili jesti. Pokušajte na trenutak zamisliti beskrajnost
svemira. To je izvan granica našeg shvaćanja. Čak ni naši najbolji
znanstvenici svojom najsuvremenijom opremom ne mogu izmjeriti njegovu
veličinu. U svemiru postoji mnogo galaksija. U jednoj od manjih
galaksija, daleko u kutu, jedno je manje Sunce. Oko tog Sunca vrti se
nekoliko sićušnih planeta, a jedan od njih zove se Zemlja.
Teško je vjerovati da je ta beskrajna i nevjerojatna inteligencija koja
je stvorila cijeli svemir, samo jedan stari čovjek koji sjedi na oblaku
iznad planeta Zemlje i promatra spolne organe! Ipak, mnogi su djecu
naučili ovakvom razmišljanju.
Od životnog je značaja osloboditi se takvih smiješnih i staromodnih
ideja, koje nam ne pružaju nikakvu podršku i ne pomiču nas prema
naprijed. Postoji toliko religija između kojih možete izabrati najbolju
za sebe. Ako ste odabrali onu koja vam govori da ste mali i grešni crv,
odmah odaberite drugu.
Razlog mnogobrojnim problemima s našom seksualnošću leži u tome što
mnogi od nas mrze i preziru sebe, pa se odnose loše prema sebi i
ostalima.
Ljudi koji vole sebe i svoja tijela, nikada neće zloupotrijebiti sebe
ili druge. Problemi s mjehurom najčešće se pojavljuju u onih ljudi koji
su ogorčeni kao ljubavni partneri.
Nešto nas je naljutilo, i to nešto povezano je s našom ženstvenošću ili
muškošću. Žene češće imaju probleme s mjehurom nego muškarci jer su one
sklonije prikrivanju povrijeđenosti. Problemi s vaginom obično pokazuju
da vas je partner emocionalno povrijedio. Problemi s prostatom imaju
veze sa samopoštovanjem, kao i s uvjerenjem da su sve manje sposobni kao
muškarci što su stariji.
FRIGIDNOST se pojavljuje iz straha ili uvjerenja da nije u redu uživati u
svojem tijelu. Također dolazi od osjećaja prezira prema samom sebi i
može biti pojačana zbog bezosjećajnog partnera.
PREDMENSTRUACIJSKI SINDROM koji je dosegao razmjere epidemije, sukladan
je propagandnim reklamiranjem za njegovo uklanjanje. Te reklame
kontinuirano zasipaju naše domove idejom da se žene moraju prskati
dezodoransom, stavljati puder, tuširati i čistiti na različite načine da
bi svoje tijelo učinile prihvatljivijim za okolinu. U isto vrijeme dok
žene postaju ravnopravna bića, napadaju ih negativnim idejama da taj
ženski proces nije prihvatljiv za okolinu.
Sve to, kombinirano s današnjim povećanim uzimanjem šećera daje pogodno
tlo za stvaranje predmenstruacijskog sindroma. Svi procesi u tijelu
žene, uključujući menstruaciju i menopauzu, normalni su i prirodni
procesi.
Moramo ih takvima prihvatiti. Naša tijela su prekrasna, divna i čudesna.
SPOLNE BOLESTI uvijek su povezane s osjećajem seksualne krivnje. To
obično dolazi od osjećaja, najčešće podsvjesnog, da nije u redu
izražavati svoju seksualnost. Nosilac spolnih bolesti može imati puno
seksualnih partnera, ali će se zaraziti samo oni slabog mentalnog i
imunološkog sustava. Kao dodatak starim standardima posljednjih godina u
heteroseksualne populacije učestalije se pojavljuje HERPES. To je
bolest koja se neprestano vraća kako bi nas kaznila za naše uvjerenje da
smo loši. Herpes bukne kada smo emocionalno uzrujani. To nam već puno
govori. Sada primijenimo istu teoriju i na homoseksualce koji, osim što
imaju probleme kao i svi ostali, nose i svoje specifične probleme koji
proizlaze iz toga što društvo optužujuće pokazuje prstom na njih i
govori: “To je loše.” Obično im jednako govore i njihovi vlastiti
roditelji. Takvo breme veoma je teško nositi kroz život, a posebno je
teško voljeti sebe u takvim okolnostima. Ne iznenađuje uopće da su
homoseksualci među prvima iskusili strašnu bolest, AIDS.
U heteroseksualnim društvima većina se žena jako boji starenja zbog toga
što smo stvorili sustav vjerovanja u kojem veličamo samo mladost. Za
muškarce to nije toliko otežavajuće jer njih sijeda kosa još više
ističe. Stariji muškarci često stječu više poštovanja i ljudi im se
dive.
Ali to ne vrijedi za homoseksualce jer su oni stvorili kulturu koja
polaže ogromnu pažnju mladosti i ljepoti. Veliki značaj pridaje se
fizičkom izgledu, dakle unutarnji se osjećaji zanemaruju. Ako niste
mladi i lijepi, to je kao da ne postojite. Vaša ličnost nije važna,
računa se samo tijelo. Takav način mišljenja sramota je za cijelu
kulturu. To je drugi način na koji oni sami priznaju da “biti
homoseksualac znači ne biti dovoljno dobar.”
Zbog načina na koji se homoseksualci ponašaju jedni prema drugima, za
mnoge od njih starenje je nešto čega se treba jako bojati. Gotovo je
bolje umrijeti nego ostarjeti. A AIDS je bolest koja ubija. Vrlo često
homoseksualci osjećaju da će kada ostare, biti beskorisni i nepoželjni.
Gotovo je bolje da se prije toga unište, pa zato mnogi od njih vode
destruktivan način života.
Mnogi su stavovi i ponašanja homoseksualaca monstruozni, kao što je, na
primjer, odbijanje prevelikog zbližavanja s nekim, neprestano
kritiziranje itd. A i sam je AIDS monstruozan. Takva vrsta razmišljanja i
ponašanja samo može stvoriti vrlo dubok osjećaj krivnje.
Grupna izmjena partnera, koja donosi toliko zabave, također može biti i
ekstremno destruktivna, kako za onoga koji daje, tako i za onoga koji
prima. To je jedan od načina da se izbjegne bliskost i intimnost između
ljubavnih partnera. Ni na koji način nije mi namjera stvarati osjećaj
krivnje u bilo kome. Prema tome, potražimo stvari koje treba promijeniti
kako bi nam bili ispunjeni ljubavlju, radošću i poštovanjem. Prije
pedeset godina skoro je svaki homoseksualac bio izoliran, a danas su oni
uspjeli stvoriti svoje mjesto u društvu, gdje se mogu donekle slobodno
ponašati.
Na nesreću, oni toliko bola zadaju jedan drugome. Vrlo je žalosno na
koji način malograđanština tretira homoseksualce, ali je još tragičnije
na koji se način homoseksualci međusobno tretiraju. Muškarci, prema
tradiciji, uvijek imaju više seksualnih partnera nego žene. U odnosu
između dvaju muškaraca naravno da će biti još više seksa i promjena
partnera. To je u životi u redu sve dok ne koristimo svoju seksualnost s
pogrešnom namjerom.
Neki muškarci vole mijenjati partnere da bi zadovoljili svoju unutarnju
potrebu za samodokazivanjem, a ne radi svog zadovoljstva. Nema ništa
loše u tome ako imamo više partnera i ako čak povremeno koristimo neke
lagane droge ili ako popijemo koju čašicu. Ali, ako se time zasipamo
svake noći i ako “moramo” imati nekoliko partnera dnevno da bismo
dokazali sebe, moramo se promijeniti.
Trebamo promijeniti svoj način razmišljanja. Ovo je vrijeme za potpuno
iscjeljenje, a ne za osuđivanje. Moramo se izdignuti iznad ograničenja
koja nam donosi prošlost. Svi smo mi božanski i čudesni izraz života.
Priznajmo si to!
DEBELO CRIJEVO predstavlja našu sposobnost oslobađanja od onoga što nam
više nije potrebno. Tijelu koje je u skladu sa savršenim ritmom i
tijekom života, potrebna je ravnoteža unošenja, asimilacije i
izbacivanja. Samo nas naši strahovi sprečavaju da se oslobodimo starog.
Čak i ako ljudi koji pate od zatvora nisu škrtice, obično vjeruju da
neće biti dosta za njih. Grčevito se drže starih veza koje im zadaju
bol. To su ljudi koji se boje baciti odjeću što je godinama drže u
ormaru jer bi im jednog dana možda mogla zatrebati. Ostaju raditi
poslove koji ih guše ili si ne priušte nikakvo zadovoljstvo jer moraju
štedjeti za crne dane. Mi ne pretražujemo otpatke od večere da bismo
pripremili današnji ručak, dakle naučite vjerovati životnom procesu,
koji će vam uvijek donijeti što trebate.
NOGE nas nose kroz život. Problemi s nogama često pokazuju da postoji
strah od kretanja naprijed ili oklijevanje da krenemo u određenom
pravcu. Njima trčimo, vučemo ih ili hodamo na prstima. Imamo ikserice
ili stopala okrenuta unutra; možda imamo velike debele butine, na koje
smo ljutiti, ispunjeni ogorčenjem iz djetinjstva. Kada nešto ne želite
raditi, osjetit ćete manje probleme s nogama.
VENE, PROŠIRENE pokazuju posljedicu bavljenja poslom koji ne volimo ili
življenja u mjestu koje mrzimo. Tada vene gube svoju sposobnost da budu
ispunjene radošću. Idete li vi pravcem kojim želite?
KOLJENA, kao i leđa, predstavljaju našu fleksibilnost. Osim toga ona
izražavaju sposobnost prilagođavanja, ponos, ego i tvroglavost. Kada
krećemo naprijed, često osjećamo strah od prilagođavanja i istog trena
postajemo nefleksibilni. Odmah nam se ukoče zglobovi. Mi se, u stvari,
želimo kretati naprijed, ali nismo spremni mijenjati svoj način. Zbog
toga se koljena teško liječe jer je uključen naš ego. I gležanj je
sličan, ali ako se ozlijedi, može se vrlo brzo izliječiti. Za izlječenje
koljena treba puno vremena jer je tu u pitanju naš ponos i pravičnost.
Idući put kada budete imali problema s koljenima, zapitajte se gdje ste
bili tako nepopustljivi i odbili prilagoditi se. Odbacite tvrdoglavost i
opustite se. Život protječe, kreće se; da bi nam bilo dobro, moramo se
prilagoditi i kretati zajedno s njim. Vrba se uvijek savija, njiše i
struji uz vjetar, i uvijek je dražesna i “zadovoljna” životom.
STOPALA su u svezi s našim razumijevanjem sebe i života oko sebe –
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Mnogi stariji ljudi teško se kreću.
Njihovo se razumijevanje za druge iskrivilo; često imaju osjećaj da
nemaju kamo otići. Mala se djeca kreću veselo, kao da plešu, dok se
stariji ljudi gegaju, kao da oklijevaju pomaknuti se naprijed.
KOŽA predstavlja našu individualnost.Kada imamo problema s kožom,
osjećamo da smo na neki način ugroženi, da drugi vladaju nama. Mi imamo
vrlo tanku kožu. Stvari nam ulaze pod kožu, kroz nju osjećamo jer se
naši živci nalaze odmah ispod nje. Jedan od najbržih načina da se
riješimo problematične kože jest da hranimo sebe izjavom: “Ja prihvaćam
sama sebe”, i to nekoliko puta na dan. Uzmite nazad svoju snagu.
ANOREKSIJA-BULIMIJA je poricanje života samome sebi, ekstreman način
mržnje prema samom sebi. Hrana je temeljna potreba našeg organizma.
Zašto biste je odbijali od sebe? Zašto želite umrijeti? Što je u vašem
životu tako strašno da želite potpuno nestati? Mržnja prema sebi samo je
mržnja prema mislima koje imate o sebi. A, misli se mogu mijenjati. Sto
je tako strašno na vama? Jeste li odrasli u obitelji u kojoj su vas
stalno kritizirali? Jeste li imali nastavnike koji su vas isto tako
kritizirali? Jesu li vam na vašim ranim religijskim podukama govorili da
niste dovoljno dobri? Prečesto pokušavamo pronaći razloge koji bi za
nas imali smisla i koji bi nam objasnili zašto nismo voljeni i
prihvaćeni onakvi kakvi jesmo.
Zbog današnje modne opsesije vitkošću, mnoge žene koje za sebe misle da
ne vrijede dovoljno, koristit će svoje tijelo kao predmet mržnje prema
sebi. Čak će si govoriti: “Kada bih barem bila mršavija, možda bi me
više voljeli!” Ali to nije tako. Ništa ne dolazi izvana! Kjuč uspjeha
jest u samopoštovanju i prihvaćanju sebe.
ARTRITIS je bolest koju stvara neprestano kritiziranje. Na prvom mjestu
kritiziranje sebe, a zatim drugih ljudi. Ljudi s artritisom često
privlače puno kritike prema sebi jer su i oni sami uvijek spremni
kritizirati. Oni pate od osjećaja da trebaju biti savršeni u svakoj
situaciji.
Poznajete li ikoga na ovom planetu tko je savršen? Zašto si uopće
postavljamo takve standarde, koji traže od nas da budemo “savršena
osoba”, s ciljem da bismo bili drugima prihvatljiviji? To je tako snažan
izraz našeg unutarnjeg stava da nismo dovoljno dobri i da smo za mnoge
vrlo teško breme.
ASTMA je ljubav koja guši. To je osjećaj da nemate prava disati. Djeca
oboljela od astme često imaju “prerazvijenu svijest”. Oni preuzimaju
osjećaj krivnje za sve što se događa u njihovoj okolini. Osjećaju se
bezvrijednima, pa, prema tome, i krivima, te žude za samokažnjavanjem.
Promjena okoline ponekad pomaže u liječenju astme, posebno ako obitelj
ne pođe s oboljelim. Obično djeca astmatičari “prerastu” svoju bolest,
tj. odrastajući prestanu imati napade. To znači da će završiti školu,
oženiti se, otići od kuće i bolest će postupno nestati. Ipak, kasnije u
životu često će se događati da će neko iskustvo pritisnuti stari gumb u
njima, pa će doživjeti novi napad astme. Oni, zapravo tada ne reagiraju
na tadašnju situaciju, već oživljavaju nešto što su doživjeli u
djetinjstvu.
RAK je bolest prouzrokovana dubokim ogorčenjem koje se sakriva u nama
već duže vrijeme sve dok nam doslovno ne pojede tijelo. Nešto se
dogodilo u djetinjstvu što nam je razorilo povjerenje u život. Takvo se
iskustvo ne zaboravlja; takva osoba živi s osjećajem samosažaljenja ne
uspijevajući razviti i zadržati značajne i dugoročne ljubavne veze. Zbog
takvog sustava vjerovanja ona život gleda kao niz razočaranja. Osjećaj
beznadnosti, bespomoćnosti i gubitka obuzima razmišljanje takve osobe, i
tada je vrlo lako kriviti druge za svoje probleme. Ljudi koji imaju rak
uvijek su vrlo samokritični, stoga trebaju naučiti prihvatiti i voljeti
sebe da bi ga mogli izlječiti.
PREKOMJERNA TEŽINA predstavlja potrebu za zaštitom. Tražimo zaštitu da
ne bismo bili povrijeđeni, omalovažavani, kritizirani, prevareni;
zaštitu od seksualnosti i seksualnih ponuda, te, općenito, od straha
pred životom. Odaberite što vas muči. Kada se osjećamo nesigurno i
nelagodno, dobijemo nekoliko kilograma. Čim se prestanemo osjećati
ugroženima, ti suvišni kilogrami spadnu sami od sebe. Borba protiv
debljine gubitak je vremena i energije. Dijete nam ne mogu pomoći, jer
onog trenutka kada prestanete s dijetom, kilogrami se vraćaju. Voljeti i
odobravati sebe, vjerovati u život i osjećati sigurnost najbolja je
dijeta koju znam. Držite dijetu protiv negativnih misli i vaša će se
težina sama normalizirati.
Mnogi roditelji guraju hranu u dječja usta čim se pojavi nekakav
problem. Kada ta djeca odrastu, čim se suoče s nekim problemom, potražit
će utjehu u hrani i govoriti sebi: “Ja ne znam što želim.”
BOL bilo koje vrste pokazatelj je osjećaja krivnje. Krivnja uvijek traži
kažnjavanje, a ono stvara bol. Kronična bol stvorena je kroničnim
osjećajem krivnje, često tako duboko usađene u nama da je više nismo ni
svjesni. Krivnja je totalno beskorisna emocija jer ona nikada nikome
nije pomogla da se osjeća bolje niti je promijenila situaciju nabolje.
Vaša je kazna odrađena i zato oslobodite sebe iz zatvora. Osloboditi
znači dignuti ruke i pustiti nešto da ode iz našeg života.
MOŽDANI UDAR prouzrokuju zgrušane krvne grudice: začepljene krvne žile u
mozgu zaustavljaju dotok krvi. Mozak je kompjutor našeg tijela. Krv je
radost. Vene i arterije kanali su radosti. Sve radi po zakonu i funkciji
ljubavi. Ljubav postoji u svakom djeliću inteligencije u svemiru.
Nemoguće je postojati i raditi ako nismo iskusili ljubav i radost.
Negativne misli “začepe mozak”, pa nam je teško iskusiti radost i
ljubav. Ako se čovjek ne osjeća slobodno i luckasto, neće biti nj
smijeha u njegovom životu. Isto je tako i s ljubavlju i radošću. Život
nije siv dok ga mi takvim ne napravimo ili dok ne odaberemo da tako
gledamo na njega. U najmanjem uzrujavanju možemo vidjeti veliku nesreću,
a nešto radosti možemo pronaći i u najvećoj tragediji. Sve ovisi samo o
nama. Ponekad sebe natjeramo da odaberemo životni put koji i nije
najbolji za nas.
Ponekad sami izazovemo moždani udar da bismo se natjerali da krenemo u
potpuno drugom pravcu, da nanovo procijenimo svoj način života.
OTEKLINE na tijelu predstavljaju sputavanje i stagnaciju emocionalnog
života. Stvorimo situaciju u kojoj nas povrijede i slijepo se držimo tih
uspomena. Otekline često ukazuju na prigušene suze, osjećaj vezanosti i
potrebu da okrivljujemo druge za svoja vlastita ograničenja. Oslobodite
se prošlosti, pustite je da izblijedi. Povratite svoju snagu.
Prestanite razmišljati o tome što ne želite. Koristite svoj um da biste
stvorili što želite. Prepustite se rijeci života.
TUMORI su lažne izrasline. Školjka uzima sićušno zrnce pijeska i, da bi
se zaštitila, stvara sjajnu ljusku oko njega. Mi to zovemo biser, koji
je za nas prekrasan. Jednako tako mi izdvojimo neku staru emocionalnu
povredu i njegujemo je tako da je stalno ponovo proživljavamo. S
vremenom otkrijemo da imamo tumor. Ja to nazivam gledanjem starog filma.
Puno žena ima tumore na maternici zato što izdvajaju neku emocionalnu
povredu, kao udarac na svoju ženstvenost, i vrlo je pažljivo njeguju.
Tzv. sindrom “Nije bio fer prema meni”. Samo zato što je neka ljubavna
veza završila, ne znači da nešto nije u redu s vama, niti da se zbog
toga trebate osjećati manje vrijedni.
Ovdje ste mogli pročitati jedan manji dio tegoba i bolesti autorice
Louise L. Hay, iz njezine knjige “Kako iscijeliti duh i tijelo” koju
svakako sugeriram. U njezinoj se knjizi opisuju i druge bolesti te
njihova psihosomatska pozadina – popis bolesti je doista dugačak.
Na psihosomatiku nemojte odmahnuti rukom smatrajući je “babskom pričom”,
jer se termin „psihosomatski” počinje koristiti već početkom tridesetih
godina, a i znanstveno se sve više potvrđuje mišljenje da postoje
bolesti emocionalnog porijekla u obliku somatskim tegobama. Također je i
Louise L. Hay potvrdila da je velik broj onih koji su u 90-95%
slučajeva potvrdili (njezin) psihosomatski opis bolesti. A 95% nije
malo…