Pravilna berba i čuvanje ljekovitog bilja

Vrijeme berbe određenih biljaka ne treba shvatiti kruto. Nakon oštre i duge zime buđenje prirode je znatno kasnije, tako da na primjer, neko ljekovito bilje neće cvasti u prvim danima mjeseca travnja, nego tek negdje sredinom travnja ili čak kasnije. Osim toga, treba imati na umu da je stanište biljke od velikog značaja za njezin razvoj. Na južnim padinama visokih planina biljke već često cvatu, dok na sjevernim padinama vegetacija još uvijek miruje pod snijegom. Kasno proljeće ili hladno mokro ljeto znatno usporava sazrijevanje sjemena.

Treba paziti da se korijenje isključivo bere PRIJE ili NAKON cvatnje. U pravilu, ubiru se samo potpuno zdrave i odrasle biljke. Cvjetovi se ubiru uvijek u punoj cvatnji, a nikada kad su već napola ocvjetali. Potpuno je pogrešno ubiranje ostataka biljaka koje su već ocvale tako da se ocvali dijelovi odstranjuju. Ni u kojem slučaju ne smiju se brati biljke napadnute nekom bolešću, npr. gljivičnim oboljenjem ili već nagrižene od životinja ( puževa, gusjenica, kukaca, stoke na paši i divljači ).

Nadalje, treba paziti da se ljekovito bilje bere samo po suhom vremenu, pa je iz temelja pogrešno branje ljekovitog bilja ujuto, kad je bilje mokro od rose. Nakon kišnog vremena treba pričekati par dana i tek onda početi sa branjem.

Ubiranje ljekovitog bilja nije preporučljivo u večernjim satima, jer biljke brane u to vrijeme imaju manju ljekovitu vrijednost.

Ubrane biljke treba, što je moguće, brže osušiti. Ljekovito bilje se ne smije nikada sušiti u debelom sloju, pa je najbolje biljke rasprostrti u što tanjem sloju, a i sasvim pojedinačno, na slobodan prostor čist i zaštičen od vjetra i na čistu podlogu, kao npr. na bijeli omotni papir. Ako to nije moguće, tada se bilje rasprostre u prozračnoj prostoriji na podlogu očišćenu od prašine.

Na jakom se suncu ne smije sušiti osim izuzetno mali broj bilja. Za vrijeme sušenja biljke treba češće oprezno okretati, odnosno, izmijeniti navlaženu podlogu. U pećnici ili krušnoj peći bilje se može sušiti samo u izuzetnim prilikama i to onda, ako poslije ubiranja bilja nastupi dulje kišno vrijeme. Toplina u pećnici ili peći za vrijeme sušenja ljekovitog bilja ne smije nikada prijeći 36° C. Dijelove ubranog korijena treba prije sušenja dobro oprati, kako bi se odstranila zemlja koja i nakon iskapanja prijanja uz korijenje. Korijenje ne smije dugo ležati u vodi, pa je najbolje korijenje pojedinačno uroniti u vodu, očistiti četkom od zemlje, isprati i odmah staviti na sušenje. Debelo i mesnato korijenje treba, radi što boljeg sušenja, razrezati po duljini. Manje količine korijena mogu se nanizati na konac i staviti na sušenje, obješene između prozora.

Plodovi se suše oprezno u peći ili pećnici, no i tu treba paziti da toplina ne prijeđe 36° C. Kod onih biljaka gdje se vrši branje čitave biljke u cvatu, biljke se stavljaju na sušenje labavo vezane u svežnjeve i obješene u prozračnom prostoru. Kod branja drvenih dijelova biljke ili kore, ne smije se grm ili drvo ozlijediti na deblu ili glavnim granama. Koru ili drvene dijelove treba uvijek brati s manjih grana tako da se glatko odrežu s debljih grana.

Čim je ljekovito bilje, odnosno njegovi dijelovi, dobro osušeno, čitava se količina prije usitnjavanja još jednom temeljito pregleda, te se odstrane oni biljni dijelovi koji su u bilo kojem pogledu neispravni. Nakon što je ubrano bilje usitnjeno i dobro promiješano, ono se sprema u dobro zatvorene, po mogućnosti, drvene kutije. Te kutije iznutra ne smiju biti obojane uljnom ili bilo kojom drugom bojom, jer spremljeno bilje vrlo lako navlači na sebe miris tih boja. Limene kutije, bez obzira da li su pocinčane ili ne, treba u svakom slučaju izbjegavati zbog oksidacijskih procesa. Ako nema nikakvih drugih mogućnosti spremanja osušenog bilja, tada limene kutije treba bezuvjetno iznutra obložiti čvrstim neobojenim i čistim ovojnim papirom. Za vrijeme čuvanja ljekovito bilje treba zaštititi i od najmanje vlažnosti, pa je najbolje da se bilje čuva u staklenim posudama. U tu svrhu su prikladne staklene posude koje se u kućanstvu upotrebljavaju za konzerviranje voća i povrća. Staklene posude treba dobro oprati, osušiti i tek nakon toga napuniti osušenim biljem. Gumenim ili staklenim zatvaračem s perom, osigurano je spremljeno bilje od prodiranja prašine, kao i od prodiranja vlažnog zraka za vrijeme maglovitih zimskih dana.

I još jedno važno upozorenje: poslovi oko ubiranja i konzerviranja ljekovitog bilja vrše se uvijek čistim i suhim rukama.

Toliko o načinu, ubiranju i konzerviranju ljekovitog bilja, koji se uglavnom primjenjuje kada se ljekovito bilje bere za potrebe kućanstva, tj. kada se radi o berbi manjih količina. S obzirom da se ljekovito bilje bere u nekim krajevima i u većim količinama za prodaju ljekarnama ili za potrebe farmaceutske industrije, nije uvijek ovako opisani način prikladan, jer se ovako ne mogu spremati veće količine za prodaju, tim više što te količine podliježu naknadnoj preradi. Zbog toga je u opisu najvažnijeg bilja, koje se u našim krajevima bere u većim količinama, opisan i najuobičajeniji način rukovanja s njim.

Svaki sakupljač ljekovitog bilja prije nego ode u prirodu brati ljekovito bilje, treba upamtiti sljedećih ŠEST ZLATNIH PRAVILA ZA BERAČE LJEKOVITOG BILJA:

1) Brati samo ono ljekovito bilje koje raste u slobodnoj prirodi!

Svaka ljekovita biljka ima svoje stanište, koje je uvjetovano vrstom bilja i tamo uspijeva najbolje: neke u brdskim područjima, druge u ravnici, mnoge u šumi, na neplodnom zemljištu, na livadama i poljskim međama, na obalama potoka ili na vlažnim livadama, na sunčanim padinama ili u sjeni među grmljem. Samo je ono ljekovito bilje, koje je ubrano na svom prirodnom staništu, najzdravije i najsnažnije, a prema tome najljekovitije. Neko se ljekovito bilje može uzgajati kod kuće u vrtovima ili u kulturi na slobodnom prostoru, no to iziskuje mnogo pažnje, strpljenja i iskustva, jer treba uzeti u obzir stanište uvjetovano vrstom.

2) Štititi prirodu!

Izbjegavati pravljenje svake štete! Na određenim zemljištima i travnjacima treba bilje brati samo uz dozvolu vlasnika, bez obzira što zemljište nije ograđeno. Isto tako treba zatražiti dozvolu od šumarije, ako se ljekovito bilje bere u šumama ili šumskim čistinama. Treba se kloniti besmislenog i pohlepnog trganja ili čupanja ljekovitog bilja. Sve ono bilje koje stoji pod zakonom o zaštiti prirode, mora se u svakom slučaju poštedjeti jer postoji dovoljno drugog ljekovitog bilja koje je od istog ljekovitog djelovanja kao i ono zaštićeno. Kod biljaka koje nisu zaštićene, tj. one koje se slobodno beru, treba tražiti uvijek takva staništa, gdje se biljke pojavljuju u većem mnoštvu. Pri branju treba uvijek ostati izvjestan broj biljaka, kako bi se na taj način omogućilo njihovo prirodno razmnožavanje. Treba misliti na to, da pojedini sakupljač ljekovitog bilja nije usamljen u traženju ljekovitog bilja, nego da ima još i drugih ljudi kojima je ljekovito blago prirode potrebno.

3) Učiti se dobrom upoznavanju bilja.

Kod branja ljekovitog bilja postoje mnoge mogućnosti zamjene zbog međusobne sličnosti. Kao dokaz neka posluži samo jedan primjer: vrlo poznata ljekovita biljka, brđanka (Arnica montana), može se zamijeniti s najmanje šest njoj sličnih biljaka, od kojih ni jedna nije ljekovita. Već taj primjer dokazuje da je potrebno otići bilinaru i naučiti gdje su najpovoljnija staništa za branje, koja je ljekovita biljka otrovna ili neotrovna, te spoznati i najsitnije razlike kod naizgled sličnih vrsta.

4) Potrebu za ljekovitim biljem pokriti količinama koje su dovoljne samo za godinu dana.

Ne treba brati ljekovito bilje, za podmirenje svojih potreba, za nekoliko godina unaprijed, jer i najpažljivije ubrane i najbolje čuvane biljke gube vremenom svoju ljekovitost. Priroda svake godine obdaruje ljekovitim biljem, pa čemu onda stvarati zalihe?

5) Oprez pred otrovnim biljem!

Vrijeme branja otrovnog ljekovitog bilja navedeno je zato, da bi se moglo na vrijeme ubrati i isporučiti ljekarnama ili poduzećima koja se bave njihovim prometom ili preradom. Ne treba se nikada baviti pripremanjem čajeva, tinktura, esencija ili masti od otrovnog ljekovitog bilja! Nakon branja otrovnog ljekovitog bilja, treba uvijek temeljito oprati ruke toplom vodom i sapunom! Otrovno ljekovito bilje sadrži alkaloide, glikozide i čitav niz kompliciranih organskih spojeva, koji se brzo mijenjaju i razgrađuju. Prema tome, ubrano otrovno ljekovito bilje treba najbržim putem otpremiti na preradu.

6) Nikakve polovičnosti kod ljekovitog bilja!

Ako niste ustrajni kod branja, ako biljke dobro ne poznajete, ako niste pažljivi i strpljivi kod konzerviranja i čuvanja, tada je bolje da potrebno ljekovito bilje nabavite u ljekarni ili u trgovini koja je za to ovlaštena! Tako kupljeno ljekovito bilje pruža garanciju, da su bilje ili čajne mješavine na najbolji način osušene i čuvane, te da nisu prestare i time bez vrijednosti.