'Placebo učinak' ili 'učinak vjerovanja' možemo smatrati domicilnim
ovosvjetovnim primjerom toga kako vjerovanje oblikuje i mijenja
vidljivo, mjerljivo i naposljetku materijalno postojanje kakvim (iako
posve pogrešno) smatramo naše tjelesno zdravlje. Isto dakako vrijedi i
za mentalna stanja koja su sama po sebi i lijek i ono što valja
mijenjati.
Sa znanstvene strane možemo općenito reći kako se u procesu između
vjerovanja i fizičkog stanja događa razmjena energije. Točnije,
energija više frekvencije(umske ili podsvjesne ili duhovne razine) se
spušta na tjelesnu. To se zapravo događa uvijek i stalno, ne samo kod
placeba ili noceba. Naše energetsko tijelo (čiji imprint iščitava i
naša magnetna rezonanca) prožima naše fizičko, iako postoji u mnogo
širem spektru te ima svoju dinamiku. Sudeći da je materija oblik
energije, a naše misli proizvod elektromagnetskog djelovanja mozga
postaje očito kako je u pitanju energetska 'igra'. Najrasprostranjenija
igra u ljudskome svijetu, upravo jer je i svako nastajanje i nestajanje
promjena energetske konfiguracije. Prvi zakon termodinamike nalaže da u
svakom procesu kompletna količina energije u svemiru ostaje jednaka.
Aristotel je primjerice od davnih dana naučavao hilemorfizam; doktrinu o promjeni kao prelasku potencije(mogućnosti) u akt(ostvarenost). Ono što nije u aktu ili ostvareno, to je u potenciji. Nastajanje i nestajanje samo su promjene ili rekonfiguracije oblika jedne te iste supstancije. Supstancija kao stari filozofski termin koji predstavlja samostalno 'biće' kao nositelja svojstava danas se često naziva - energija. Bezbrojne promjene i procesi kojima svjedočimo u svemiru, na zemlji, okolišu te u nama samima mogli bi se na fundamentalnom nivou uzeti kao izmjene energija. Posve je dakle logično i očito kako energije ili 'stvari' utječu jedne na drugu. U svemiru ne postoje oštre granice, već samo spektri, nivoi, preljevi, pretakanja, prijelazi, frekvencije. Naše misli također imaju svoj energetski potpis jer su, na strogo fizičkoj razini, kreirane od elektromagnetskog organa.
Na znanstvenoj
osnovi teza prema kojoj energija svijesti ima sposobnost mijenjanja
energije tijela, stanica ili energiju našeg psihičkog stanja posve je
plauzibilna. Zbog toga joj sve više znanstvenika i poklanja pažnju,
svaki u skladu sa svojim područjem i poljem djelovanja. Većina
zapadnjaka još je uvijek u 'dogmatskom drijemežu' ili strahu sudeći
kako je svijest jedan od ''znanstvenih misterija'' te koncept blizak
religiji od kojih se mainstream znanosti nažalost većim dijelom teži
ograditi.
Zbog čega dakle medicina kao egzaktna znanost kojoj je cilj bio, a
nadamo se da još uvijek dobrim dijelom jest čovjekovo zdravlje i
boljitak - i dalje tretira placebo kao sporednu anomaliju ili
sugestivnost labilnih ljudi, a u novije vrijeme čak i kao prijetnju u
ispitivanju učinkovitosti lijekova?!? Stanični biolog dr. B. Lipton
smatra ''da je medicinsko odbacivanje uma po kratkom postupku rezultat
ne samo dogmatskog razmišljanja nego i financijskih razloga… Nedavno
sam na svoje razočaranje otkrio da farmaceutske kompanije proučavaju
pacijente koji reagiraju na tablete šećera sa ciljem da ih eliminiraju
iz ranih kliničkih ispitivanja lijekova. Farmaceutske proizvođače
neminovno smeta što se u većini njihovih kliničkih ispitivanja placebo
uzorci, 'lažni lijekovi', pokazuju jednako djelotvornima kao i njihovi
dizajnirani kemijski kokteli.''
Oko jedne trećine, a nekada čak i do 50% bolesnih ispitanika pri
ispitivanjima pokazuju ''učinak percepcije'', medicinski placebo te
ozdravljaju od tegoba koje obuhvaćaju sve od mehaničkih problema sa
koljenom pa sve do depresije. Dr.Lipton čak referira na eksperiment
gdje su vršili placebo kirurške zahvate, jer se uobičajeno mislilo kako
u kirurgiji nema mjesta placebu. Ista nadmoć uma nad materijom pokazala
se na djelu. Ljudi sa dijagnosticiranim osteoartritisom koljena koji su
zbilja operirani te oni koji su samo dobili lažne šavove i lokalnu
anesteziju umjesto operacije, a nisu 2 godine doznali za to - imali su
jednaku stopu i jednaki postotak oporavka. Nije ni čudo kako neki
povjesničari smatraju povijest medicine poviješću placebo učinka. Čak i
najčudnije ideje poput pijavica, puštanja krvi i brojnih drugih
polučivale su određene pozitivne rezultate. Doista povijest placeba.
Po kliničkim ispitivanjima o kojima je riječ; 80% onoga što se prodaje
sa antidepresivima od strane 8.2 milijarde dolara vrijedne industrije
antidepresiva jeste upravo uvjerenje i sigurnost kako su oni taj
učinkoviti lijek ozdravljenja. Njihovi slavni selektivni inhibitori
unosa serotonina ('selective serotonergic reuptake inhibitors') kao
dizajn i formula predstavljaju pak ostalih 20% učinka.
Profesor psihologije Irvin Kirsch izjavio je za Discovery Health
Channel: 'razlika između reakcije na lijekove i reakcije na placebo u
prosjeku je bila manja od 2 boda na kliničkoj ljestvici koja ide od
pedeset do šezdeset bodova. To je vrlo mala razlika. Ta je razlika
klinički beznačajna'. Nije ni potrebno naglašavati kako jedna od
legalnih mafija ovoga svijeta, FDA(food and drugs administration), nije
željela objaviti ove rezultate.
Djelovanje suprotno placebu, kada um gaji negativne sugestije koje mogu
škoditi zdravlju, zovemo nocebo. U medicini naravno doktori imaju
odgovornost tj. poziciju sa koje odašilju sugestije, stručna mišljenja
te placebo - nocebo učinke. Sudeći kako ih velika većina ne obraća
pozornost na potencijalnu štetnost noceba ili u nju uopće ne vjeruju
(iako su njome izloženi od najranijih dana obrazovanja) često su skloni
nepotrebno obeshrabriti pacijenta slijedeći rezon distancirane
iskrenosti i iluzorne objektivnosti spram njegovog/njenog stanja i
budućnosti. Čini se kako je obrazovana pretpostavka samo fragment
udaljena od 'objektivne istine', koja je inače rezervirana za
religijske dogme.
Osobno imam
prijatelja čijem je ocu dijagnosticiran rak želuca prije skoro 14
godina te je podvrgnut operativnom zahvatu. Neko vrijeme nakon toga
jedan mu je liječnik rekao kako ima oko 6 mjeseci života te izjavio
kako će se jednostavno, citiram: ''polagano gasiti kao svijeća''.
Zavaljujući svim faktorima u igri koje možemo domisliti, bio to Bog,
obitelj, podrška, vjerovanje ili biološka izdržljivost, njegov otac i
dan danas je živ i onkološki je zdrav te vodi svoj obiteljski život
unatoč svemu. Sudeći kako su mu odstranili gotovo cijeli želudac a
crijeva su uz pomoć oralnog unosa enzima do danas preuzela višak
enzimskih funkcija (tijelo je doista čudesan i fleksibilan sustav) jede
većinu hrane koju je jeo i ranije, odlazi u šoping, šetnje, povremeno
vozi bicikl sa svojom suprugom iako naravno više ne posjeduje jednaku
fizičku izdržljivost koju je posjedovao prije bolesti i operacije.
Ukratko, nadživio je ovu netočnu i možebitno pogubnu nocebo dijagnozu
mnogo puta, a negativna sugestija koja je obitelji tada donijela dosta
jada na sreću nije imala presudan utjecaj na bolesnika. Ovaj primjer
samo je jedan u moru onih gdje doktori i liječnici, kao starogrčki
ćudljivi bogovi dijele, nude i uvjetuju čovjekove preostale tjedne,
godine ili desetljeća, ne obazirući se na stanje, snagu duha ili uma te
utjecaj na pacijenta i njegovu obitelj.
Naime; "uznemirujući slučajevi noceba sugeriraju da liječnici,
roditelji i učitelji mogu uništiti nadu programirajući vas da vjerujete
u to da ste nemoćni." Dok god se ljudsko tijelo bude promatralo kao
zasebni mehanički stroj, koji funkcionira strogo po njutonovskim
zakonima, kao Dekartovo 'res extensa' stoji odvojen od uma i ljudske
psihe te dok god se jeftinije i učinkovitije metode liječenja i
postizanja općeg dobra ne budu tretirale kao odlične vijesti neovisno o
interesima korporacija ili njima unatoč - do tada optimistički čekamo
polaganu preobrazbu ka tome cilju. Dok god se jedan od glavnih
uzročnika bolesti ili zdravlja, um, bude kirurški odstranjivao iz
jednadžbe zdravlja kao cjelovitoga pojma - dotad čekamo. Čekamo da taj
štetni zapadnjački trend (medicina zapada povijesno je stara koliko i
jedan trend ili hir) razgradi i okrene svojem korijenju, jer medicinom
se ljudi bave puno puno duže nego što mnogi pretpostavljaju.
Sudeći kako je sama svijest, a posebice kolektivna svjesnost kao
predmet proučavanja na rubnim dijelovima znanosti, završit ću poput dr.
Liptona koji je citirao Mahatmu Gandhija, čije riječi dolaze iz oblasti
'neovlaštenih' saznanja te vjerskih izvora, a koji su počeli šetati po
zadnjoj od mnogo pozornica svijeta, tvrdoj znanosti:
Vaša
vjerovanja postaju vaše misli
Vaše misli postaju vaše riječi
Vaše riječi postaju vaša djela
Vaša djela postaju vaše navike
Vaše navike postaju vaše vrijednosti
Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina