Otkrila je da ovo ulje ne djeluje samo antivirusno,
već i antibakterijski, antiprotozoalno
i antikancerogeno. Nevjerojatan je to podatak, a dr.
Enig u svojim radovima citira i druge istraživačke studije koje su
proveli mnogobrojni ugledni znanstvenici. Ona navodi istraživanja koja
su otkrila da laurična kiselina u čistom kokosu suzbija različite
mikroorganizme poput bakterija, sprječava prekomjerno razmnožavanje
gljivica u crijevima i nastanak gljivičnih oboljenja, te sprječava
razmnožavanje virusa s ovojnicom. Ona tvrdi kako se uočilo da laurična
kiselina izaziva raspadanje ovojnice virusa!
„Neki od virusa
koje lipidi u lauričnoj kiselini onesposobljuju su virus ospica, herpes
simplexa i vesikularnog stomatitisa te visna virus i citomegalovirus“,
kaže ona. Opisano je i nekoliko studija koje su pokazale da kokosovo
ulje u prehrani, koje se u otočkim zajednicama naširoko koristi, ne
izaziva visoki kolesterol.
Majčino mlijeko sadrži lauričnu kiselinu koja štiti malu bebu, što
znači da priroda ovu kiselinu smatra važnim hranjivim sastojkom.
Negiranje ljekovitih svojstava kokosa od strane medicinske znanosti
nije daleko od zločina. Prema Mery Enig, osobe s oslabljenim imunitetom
putem hrane bi trebale uzimati oko 25g laurične kiseline dnevno.
Ona ovaj podatak temelji na komparativnoj analizi količine laurične
kiseline u majčinom mlijeku. Koristite li samo kokosovo ulje, to za
odrasle osobe iznosi oko četiri velike žlice dnevno. Može ga se
koristiti u juhama, kao začin za salatu, ili za pirjanje i pripremanje
raznih napitaka. Dr. Enig ovako velike količine preporuča samo onima
koji imaju ozbiljnih problema s imunološkim sustavom. Ostalima su
potrebne manje količine.
Ali, molim vas, zapamtite: ne koristite hidrogenizirano kokosovo ulje, i ne koristite „lite“ odnosno „lagano“ ulje!
Kad uzmete u obzir
što komercijalni proizvođači hrane čine s kokosom prije negoli stigne
do dućana, nije čudno da su industrijski proizvedeno kokosovo ulje,
brašno i ostali proizvodi od kokosa otrovni.
Kokos se najprije spali, osuši na izuzetno visokim temperaturama i
pohrani u prljave vreće, a zatim ga se izbijeli i namiriši jer nakon
ovakvog procesa proizvodnje ima odvratan izgled i miris. A kad je u
pitanju ulje, nakon svih prethodno spomenutih pogubnih tretmana još ga
se i homogenizira i hidrogenizira. Proizvođači ga zovu RBD ulje (engl.
refined, bleached, deodorised – rafinirano, izbijeljeno, namirisano), a
kvaliteta mu je katastrofalna – sve što je u njemu bilo vrijedno
uništeno je.
Priroda je mudro podarila kokosu zaštitu od tropske vrućine, zato ovo
ulje ne užegne i ne oksidira po vrućem vremenu, a prilikom zagrijavanja
ne stvara slobodne radikale. Zbog toga je kokosovo ulje jedino ulje
sigurno za kuhanje.
Kao najbolji način njege kože preporuča se upotreba kokosovog ulja.