Ovo je prijevod odlomka iz knjige "Yoga of Eating" Charlesa Eisensteina,
čovjeka koji iskreno, iz vlastitog uvida, tj. iz kontakta s Duhom piše i
govori o usponu i neizbježnom padu moderne civilizacije, o prelasku na
više stanje svijesti kao jedinom mogućem izlazu iz trenutnog stanja te o
svakodnevnim osobnim aspektima života od kojih ta transformacija
počinje. Jedan od aspekata u kojima se ogleda ova transformacija je
odnos čovjeka i hrane koju jede. To je ono osnovno bez čega ne možemo i
od čega trebamo krenuti. Ovaj tekst ne govori u metaforama nego
prikazuje stvarne prirodne principe prema kojima svijet funkcionira, a
kojih većina ljudi nije svjesna.
„Kad nešto pojedete, vi jedete sve što je dovelo do nastanka te hrane. Vi potvrđujete određenu verziju svijeta.
Na primjer, pretpostavimo da ste pojeli bananu s južnoameričke plantaže,
smještene na zemlji uništene prašume, nasilno oduzetoj autohtonim
plemenima koja sad rade na toj istoj plantaži za plaću od koje se jedva
mogu prehraniti. Na dotičnoj plantaži po svoj prilici koriste pesticide i
umjetna gnojiva koji zagađuju ekosustav, a banane se transportiraju
tisućama kilometara brodovima pogonjenim naftom koji zagađuju zrak, dok
cijelu priču vodi kompanija koja korupcijskim metodama ostavlja male
nezavisne uzgajivače bez posla. Jedenjem te banane svaki put malo po
malo učvršćujete ovakvo stanje stvari i činite ga dijelom svoje
stvarnosti i svog iskustva. Vi govorite DA takvom svijetu.
Ili pretpostavimo da pojedete pile inkubatorski uzgojene kokoši koja je
cijeli svoj život propatila u sitnom, prenapučenom, prljavom kavezu,
napumpana hormonima i antibioticima, bolno odstranjena kljuna da bi je
se spriječilo da uslijed golemog stresa rani druge kokoši oko
sebe…uzgojene praktički u paklu. Svaki put kad pojedete takvo pile, vi
potvrđujete paklenu patnju koja ga je dovela do vas. Vrlo suptilno, malo
po malo, vi prizivate takvo iskustvo u svoj život.
Razmislimo sad o drugačijem scenariju: sjevernoamerički Indijanac ubija
jelena lukom i strijelom i pojede meso. Jelen je živio kako jelen i
treba živjeti – slobodno, u skladu s prirodom, međutim, taj život
završava nasilnom smrću. Lov je također održiv i u skladu s prirodom.
Prema tome, lovac potvrđuje realnost jedinstva i harmonije, makar s
povremenim činom žustrog nasilja. Zanimljivo je da je to prilično dobra
slika indijanskog života prije dolaska bijelog čovjeka.
A sad zamislite bundevu kupljenu na lokalnoj organskoj farmi. Kupujući
lokalno uzgojenu hranu jačate međusobnu povezanost u zajednici i malo po
malo slabite moć impersonalnih prehrambenih korporacija. Tad govorite
DA svijetu koji se odnosi prema tlu, zraku i vodi s poštovanjem, svijetu
koji poštuje sva živa bića.
A sad se zapitajte: kakvom svijetu mi govorimo DA modernim sustavom
prehrane? Kad naši sustavi proizvodnje hrane izbace prirodu iz
ravnoteže, da li je čudno što i naši životi ispadnu iz ravnoteže? Ako je
naš prehrambeni sustav baziran na patnji ljudi, životinja, biljaka i
tla, da li je čudo što mnogi od nas proživljavaju strašnu fizičku patnju
u svojim životima kroz kronične iscrpljujuće bolesti? Kad potpuni
stranci uzgajaju, obrađuju, transportiraju i pripremaju našu hranu, da
li je čudno što smo često preplavljeni samoćom i osjećajem odvojenosti
od ostatka svijeta?“
Došlo je vrijeme izbora, vrijeme odluke: da li ćemo i dalje ići istim
putem, podržavati iste mehanizme koji upravljaju svijetom ili ćemo
izabrati promjenu. Ako odlučimo izabrati promjenu, ona ne može biti samo
kozmetička, treba doći do unutarnje promjene u svakome od nas, počevši
od najjednostavnijih svakodnevnih stvari, od svakodnevnih osobnih
izbora.
