Opis biljke: trajna biljka s malim puzavim podankom pokrivenim mesnatim
ljuskicama. Izravno iz podanka izbijaju djetelini slični listovi s dugom
peteljkom, kao i cvjetovi s još duljom peteljkom od listova. Cvjetovi
su bijeli i protkani nježnim crvenim žilicama. Listovi se skupljaju
uveče i prije padanja kiše.
Vrijeme cvatnje: travanj do kraja srpnja.
Stanište: zečja soca raste svugdje u bjelogoričnim i crnogoričnim
šumama, te se po njoj najpouzdanije ocjenjuje stanište jer, gdje ona
uspijeva, tamo je i dobra šumska zemlja.
Ljekoviti dijelovi biljke: za vrijeme cvatnje sabire se čitava biljka
bez korijena (Herba Acetosellae). Ona je gotovo bez mirisa, a okusa je
svježeg i kiselog što dolazi od oksalne kiseline koja se nalazi u
čitavoj biljci.
Ljekovito djelovanje: zečja soca nije biljka koja je u službenoj
upotrebi ali je kao ljekovita biljka upotrebljavana još od starog
vijeka. Njezina ljekovitost počiva na oksalnoj kiselini koja se u biljci
nalazi u priličnim količinama. Zanimljivo je da količina oksalne
kiseline prema noći pada, a da se početkom svitanja povisuje.
Ova se biljka upotrebljava samo u pučkoj medicini i to ne s malim uspjehom.
Primjena u pučkoj medicini: s obzirom da biljka nije prikladna za
sušenje, gotovo se isključivo primjenjuje svježe ubrana. Oparak se od
svježe biljke priprema tako da se šaka ubrane biljke popari litrom vode,
ostavi 2-3 minute, ocijedi i pije hladno. Taj napitak, malo zaslađen,
ugodan je ljeti jer osvježava i gasi žeđ.
Uz to što gasi žeđ, ovo piće ima i određeno ljekovito djelovanje. Ono
otklanja laganije smetnje u jetri i u probavi, kao i često dosadnu
žgaravicu. Za piće se preporuča topli čajni oparak kod žutice, upale
bubrega, skorbuta, kožnih osipa i kod glista, čaju se pripisuje i
djelovanje čišćenja krvi. Često se u pučkoj medicini drugih naroda
spominje zečja soca kao ljekovita biljka za liječenje početnog raka na
želucu, odnosno, unutarnjih i vanjskih čireva nalik na rak. Istiješteni
sok iz svježe biljke pomiješa se s trostrukom količinom destilirane vode
ili kišnice pa se to uzima svaki sat po 3 do 5 kapi. Nerazrijeđeni
svježi sok stavlja se izravno na zloćudne čireve i otekline.
I kod tzv. Parkinsove bolesti (paralysis agitans) preporuča se
istovremena primjena iznutra kao čajni oparak i izvana trljanjem kičme
svježim sokom. Razrjeđenja i količina davanja trebaju biti točno
dozirana jer inače oksalna kiselina štetno djeluje, a može prouzročiti
čak i teške zdravstvene smetnje. U proljeće sabrani listovi zečje soce
dodaju se u malim količinama proljetnim juhama od povrća, špinatu ili
salati jer pobuđuju apetit, osvježuju i potiču izmjenu tvari. Iskopani
podanak zečje soce dobro se opere, ali ga se pri tom ne smije dugo
držati u vodi, i s reznom površinom stavlja na rane, što djeluje na
stezanje, odnosno, zacjeljivanje rane. Podanak ukuhan sa šećerom daje se
djeci u malim količinama kao lagano sredstvo za otvaranje.
Primjena u kuhinji: s obzirom da sabrane biljke nisu prikladne za
čuvanje u suhom stanju, mnoge su domaćice već pokušale zečju socu
konzervirati sa šećerom kako bi je u zimi upotrebljavale kao začin za
juhe.
Primjena u liječenju životinja: oprani podanak služi u liječenju domaćih
životinja, isto kao i u liječenju ljudi, kao lijek za rane. Veće
količine su škodljive, naročito kod stoke na paši, jer mogu uzrokovati
katare želuca i crijeva.
