Opis biljke: dvogodišnji je grm koji može narasti i do 2 m visoko, s
dugim i vretenastim korijenom. Listovi su proviđeni trnjem, sivi
pustenasto dlakavi i sjede na stabljici ovijajući je svojom površinom.
Cvjetna podnica izbušena je poput saća od pčela, a u svakom se
udubljenju nalazi crveni cvjet.
Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.
Stanište: biljka je raširena gotovo po čitavoj Evropi pa je se susreće
uzduž poljskih putova i na bunjištima. Jako se rasprostranjuje na dobro
gnojenim oranicama.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu i korijen. U početku
cvatnje biljka se neposredno nad zemljom prireže i osuši u hladu. Nakon
sušenja odstrane se debeli dijelovi glavne stabljike i na sitno se
izrežu samo listovi i gornji dijelovi biljke. Korijen se kopa rano u
proljeće, nakon iskapanja se odmah očisti, naniže na špagu i objesi na
sušenje u hladu na prozračnom mjestu. Od slučaja do slučaja sabire se i
sjeme koje se suši u hladu i sprema u tamne staklene posude.
Ljekovito djelovanje: još u starom vijeku bio je magareći trn cijenjen
kao ljekovita biljka, a u srednjem vijeku su je preporučivali pučki
liječnici, dok je u početku novog doba potpuno pala u zaborav, te joj je
ostalo još samo ime dosadnog korova. Usprkos dobrim uspjesima u
liječenju, ona se danas upotrebljava samo još u pučkoj medicini te nije
farmakološki istražena ni klinički ispitana. Od ljekovitih tvari poznato
je samo masno ulje u plodovima i da cvjetovi i listovi sadrže inulin.
Već sam njemački narodni naziv "Krebsdistel", što bi se moglo prevesti
kao "rakov čkalj", dokazuje da se u pučkoj medicini primjenjuje kao
ljekovita biljka protiv raznih vrsta raka. Tako sok, istiješten iz
svježe biljke u cvatu i odmah nanesen, liječi rak na licu i druge kožne
karcinome. Kod mnogih ispitivanja u raznim područjima, magareći trn je
uvijek spominjan s pohvalom, ali je uz to uvijek objašnjeno da se
istovremeno biljka mora primijeniti i uzimanjem iznutra i da se svježi
sok iz zelene biljke mora odmah nanijeti na bolesno mjesto. Pusti li se
da sok stoji samo preko noći, on je gotovo bez djelovanja. Isto tako je
uzimanje svježeg soka mnogo djelotvornije nego upotreba čaja priređenog
iz suhe biljke. Sušenje biljnih dijelova magarećeg trna vrši se samo za
zimske mjesece, tj. kada ne stoji na raspolaganju svježa biljka. Ne
manje ljekovita je vanjska i istovremeno unutarnja upotreba svježeg soka
kod skrofuloze, oteklina i čireva svake vrste, kao i kod kožne
tuberkuloze (lupus).
Od istiještenog soka uzimaju se dnevno 2 jedaće žlice, razdijeljene na 3 do 4 obroka.
Čaj se priprema kao oparak: 1 čajna žlica biljke za 1 šalicu čaja, a
piju se 2-3 šalice dnevno bez šećera i u gutljajima. Korijen i mladi
izdanci biljke mogu se u proljeće jesti kao vrlo prijatno povrće. Ovo
jelo služi i kao sredstvo za čišćenje krvi.
