Opis biljke: dragušac je trajna vodena biljka, visoka 30 do 70 cm.
Glavni korijen, raste više vodoravno i bogato je snabdjeven postranim
korijenjem, stabljika je šuplja, listovi prstasto razdijeljeni, glatki i
tamnozeleni sa 5 do 15 listića. Bijeli cvjetovi poredani su grozdasto, a
plodovi su uspravne i nešto nagnute komuške. Miris naribane biljke je
oštar, a okus gorak i oštar.
Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna.
Stanište: dragušac raste svugdje u potocima, bunarima, izvorima i vodenim jarcima. Često se uzgaja u posebnim vodenim posudama.
Ljekoviti dio biljke je čitava svježa biljka (Herba Nasturtii) koja se
može sabirati od ožujka do svibnja, a također i od ljeta do kasne jeseni
ako biljka nije u cvatu.
Ljekovite i djelotvorne tvari: one postoje najvećim dijelom samo u
svježoj biljci, pa konzerviranje biljke sušenjem nije moguće. Biljka
sadrži u svim nadzemnim dijelovima glukozid gorušičinog ulja -
glukonasturtin. Putem fermentacijskog cijepanja (mirozin) daje uz
grožđani šećer i eterično ulje u kojem je glavni sastavni dio
fenil-etil-gorušičino ulje. Navedeno gorušičino ulje uzrokuje nadražajne
pojave na sluznici, a i na koži. Osim velike količine kalium nitrata,
željeza, arsena i joda, dokazani su i vitamini A, C i D. U biljci
postoje i neznatne količine tanina i šećera.
Ljekovito djelovanje: dragušac je ljekovita biljka koja čisti krv i
poboljšava sastav krvi. Ona jača želudac, pobuđuje želučane sokove,
djeluje na pojačano izlučivanje mokraće. Osim toga snažno potiče
izlučivanje sluzi, tako da se pomoću nje postiže izbacivanje stare
gnojne izlučine i stare žilave sluzi. Radi velike količine mineralnih
tvari, željeza i joda povoljno utječe na izmjenu tvari i rad žlijezda.
Visoki postotak vitamina C čini je prikladnom za suzbijanje pojava
skorbutnih bolesti, skrofuloznih bolesnih stanja i gnojne upale zubnog
mesa.
Dragušac je najprikladniji kao salata. Vrlo je korisno uživanje dragušca
prema kraju zime i na početku proljeća, kada još nema svježeg povrća.
Uz pripremu salate moguće je uzimanje i svježeg biljnog soka. Svježeg
soka može se uzeti 2 do 3 puta dnevno po 1 punu jedaću žlicu, a sok se
razrjeđuje peterostrukom količinom vode. Čisti sok biljke ne smije se
uzimati, jer bi moglo doći do upale želuca i ždrijela. Ne treba ga
uzimati niti svakodnevno, pa jedno liječenje s prekidima ne smije
trajati dulje od četiri tjedna. Žene za vrijeme trudnoće ne smiju
upotrebljavati dragušac. Dragušcem se potiče izlučivanje želučanog soka i
izlučivanje žuči. Kako se gorušičino ulje najvećim dijelom izlučuje
kroz bubrege, nastupa jača cirkulacija krvi u bubrezima, što dovodi do
povišenog izlučivanja mokraće.
Konačno je (Leclerc) utvrđeno da se djelovanjem soka od dragušca smanjuje i izlučivanje šećera u mokraći.
Iako dragušac djeluje mnogostrano ljekovito, ipak se mora naglasiti da
prevelike doze i preduga upotreba može izazvati upalne i dugotrajne
nadražaje bubrega.
Izvana upotrijebljen kao vlažan oblog od soka liječi kožne bolesti i
kožne nečistoće. Ispadanje kose u obliku kruga na pojedinim mjestima
(alopecia areata), uzrokovano gljivičnim oboljenjem, liječi se vanjskom
primjenom soka od dragušca.
Primjena u pučkoj medicini: u prah smrvljeno sjeme dragušca upotrebljava
se kao prašak za kihanje kod bolesti spavanja i klijenuti jezika.
Početna tuberkuloza pluća može se izliječiti upotrebom dragušca ali s
redovitim prekidima. Vrlo je obljubljena u pučkoj medicini upotreba
sirupa od dragušca, koji se priređuje iz 1/3 svježe istisnutog soka i
2/3 prokuhane i ohlađene šećerne vode i to kao sredstvo za čišćenje krvi
i kao poticaj za odstranjenje suvišne sluzi.
Kao proljetna salata miješa se dragušac s listom koprive (br. 150),
listom maslačka (br. 142) i običnom salatom (br. 76). Ta mješavina
salate ne može se dovoljno preporučiti!
Zgnječena svježa biljka položena kao oblog odstranjuje sunčane pjege na
koži, šugu i kožne nečistoće. Dragušac je najbolja hrana za one koji
boluju od vodene bolesti i za oboljele na jetru.
