Sinonimi: Anthemis vulgaris L. — Leucanthemum chamaemelum Lam. — Matricaria suaveolens L. — Chrysanthemum chamomilla Bernh.
Narodni nazivi: bela rada — bela sasa — blažena bela — buvlja trava —
carev cvet — gamelica — gamilica — gomilica — gorčak — jarmen — kamilava
— kamomiIa — komomilja — lepa kata — ljutić — mala titrica — maternjak —
prstenjak — raman — ramenak — ramunika — rman — tetrica — titrica —
zdravić — žablja trava — žabljak.
Opis biljke: kamilica je jednogodišnja biljka s razgranjenom stabljikom,
visokom 20-50 cm. Listovi su dvostruko prstasto rascijepljeni s uskim i
končastim listićima. Cvjetna stabljika je brazdasta i na vrhu šuplja.
Cvjetište je čunjasta oblika i iznutra šuplje. Cvjetne glavice nose
obodne bijele cvjetove koji se noću ili za kišnog vremena, odnosno nakon
oplodnje, povinu prema dolje, dok su cjevasti cvjetovi žute boje.
Miris i okus: miris kamilice je karakterističan, mirisan, balzamičan i eteričan, kakav je i okus, samo malo nagorak.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, često čak i u rujnu.
Stanište: vrlo je raširena i opće poznata biljka koja se kao korov
nalazi uz putove i jarke u blizini naselja, te na neplodnim zemljištima
gdje često dolazi u velikom mnoštvu. Kamilica raste rado u zajednici sa
žitaricama kao korov te ju poljoprivrednici nerado gledaju u svojim
žitnim poljima iako se danas sve manje susreće među žitaricama zbog
umjetnog gnojiva, a potiskuje je i stalna borba protiv korova kemijskim
sredstvima (hebricidi). Kamilica je upravo na te kemijske tvari vrlo
osjetljiva. Ako se i unatoč kemijskoj obrani protiv korova uspije
zadržati neko vrijeme na takvim poljima, ona s takvih polja nije pogodna
za ljekovite svrhe iako još izgleda svježe i mirisna je.
Ljekoviti dijelovi biljke: kao droga sabiru se potpuno razvijene cvjetne
glavice bez stapke (Flores Chamomillae), a sabiranje se vrši samo po
lijepom i sunčanom vremenu. Kod oblačnog ili vlažnog vremena kamilica ne
sadrži toliko eteričnog ulja kao ona sabrana po sunčanom vremenu te
tako sabrana nije prikladna za čuvanje. Ukoliko se sabiranje vrši na
mjestima gdje se kamilica ne pojavljuje u većim količinama, tada se
cvjetne glavice sabiru rukom. Na mjestima gdje se kamilica pojavljuje u
velikom mnoštvu, sabiranje se vrši posebno izrađenim češljevima te je na
takvim područjima sabiranje kamilice jedno od sezonskih zarada
tamošnjeg stanovništva.
Sušenje sabranih cvjetnih glavica vrši se u hladu u vrlo tankom sloju,
obično na tavanu, no tavan se prethodno mora dobro očistiti, a samu
kamilicu najbolje je rasprostrti na papir ili ponjavu. U krajevima gdje
kamilica raste u velikom mnoštvu sušenje se obavlja u za tu svrhu
posebno priređenim sušionicama, kod temperature najviše do 35° C. S
obzirom da se u tim krajevima kamilica ne bere rukom nego mehaničkim
putem, češljevima, to se prije stavljanja na sušenje čisti da bi se iz
kamilice odstranile razne primjese i trave. Iza sušenja kamilica se
prosije zbog uklanjanja orunjenih cvjetova nastalih prilikom
manipulacije. I ti orunjeni cvjetovi (Pulvis Chamomillae) upotrebljavaju
se ili za destilaciju i dobivanje vrlo skupog eteričnog ulja (Oleum
Chamomillae) ili se upotrebljava kao kamilica za kupke. Kamilica se
poslije sušenja ne smije mnogo dirati jer se u suhom stanju lako
raspada. Ako je kamilica dobro prosušena, mora se radi čuvanja ponovo
staviti na suho mjesto gdje ne može prodirati atmosferska ili druga
vlaga. Suha kamilica vrlo lako navlači vlagu pa može postati pljesniva, a
takva je kamilica potpuno bezvrijedna.
Ljekovite i djelotvorne tvari: kao najvažnije u kamilici treba nabrojiti
eterično ulje, smolu, gumu, gorku tvar, vosak, mast, soli fosforne
kiseline i čitav niz organskih kiselina. Svježe dobiveno poznato i
cijenjeno ulje kamilice je u njoj najvažnija ljekovita tvar, a plavu
boju ulju daje ugljikovodikov spoj - azulen. Što je obilnijoj mjeri u
biljci zastupljeno eterično ulje u zajednici sa azulenom, to je veće
ljekovito djelovanje kamilice protiv upala. Osim navedenih ljekovitih i
djelotvornih tvari, u kamilici se može još utvrditi: glikozid,
nedovoljno istražen, gorke supstance, mješavina cerotina, stearina,
palmitina i linolne kiseline, holin, triakotan, fitosterol, salicilna
kiselina, metil-eter umbeliferona i sam umbeliferon, dioksikumarin, i
konačno, soli jabučne kiseline, sumpor i kalcij.
Ljekovito djelovanje: o ljekovitoj vrijednosti kamilice zna se odavno.
Već je 1570. g. glasoviti bilinar Hieronymus Bock rekao: "Bez toga
cvijeta, te sasvim obične kamilice, ne može se ništa postići, jer nema
korisnije biljke kao lijeka što je upravo cvijet od kamilice koji se
upotrebljava gotovo za sve bolesti!" Uz bazgu je kamilica ne samo
najpoznatija nego i najobljubljenija ljekovita biljka u narodu. Ona je
znanstveno najviše istražena i iskušana ljekovita biljka. Ljekovito
djelovanje protiv upala ima u prvom redu veliko značenje za liječenje
svih upala na koži i na sluznici. Radi toga se preporučuju topli oblozi
ili kupke kod svih rana s pojavom upale i drugih bolesnih pojava na
koži, bilo da se radi o oteklinama, potkožnim čirevima, apscesima,
čirevima na goljenici ili gnojenjima ispod nokata. Kod upalnih ekcema
kao i kod poznatih staračkih ekcema ili kod drugih stalno vlažnih i vrlo
teško zacjeljivih ekcema i krasta, zabilježeni su najbolji uspjesi
liječenja kamilicom. Kod upale sluznice, katara ždrijela i upale
pokosnice ispiranje toplim čajem kamilice pospješuje ozdravljenje. Upala
mrežnice oka i upale uha liječe se vlažnim i toplim oblozima od
kamilice, a gutljaj čaja kamilice, držan neko vrijeme u ustima, pomaže
kod jake zubobolje.
Kamilica je jedno od najboljih sredstava za žene i djecu. Njezino je
svojstvo da umiruje te da stišava bolove i grčeve, otklanja jake grčeve s
gubitkom svijesti od kojih pate i žene u drugom stanju, rodilje
(eclampsia gravidarum) i mala djeca ("fras" - zahlipi, dječja strava).
Ta svojstva čine kamilicu neophodnom kod svih nervoznih pojava:
razdražljivosti, preosjetljivosti, kod neuralgije, neuralgije ličnog
živca, kod reume, bolova kičme, unutarnjeg nemira, nesanice, duševne
klonulosti, premorenosti i dr.
Nadalje se kamilica ne može mimoići kod liječenja svih oboljenja želuca i
crijeva, tako kod grčeva u želucu, upale debelog crijeva, proljeva,
crijevnog katara (enteritis), katara želuca, odnosno upale želuca
(gastritis), nadutosti želuca, kod prejake želučane kiseline
(hiperaciditet), otklanjanja plinova procesa vrenja, i konačno, u
bolestima bubrega, jetre i žuči. Kod zadnje tri bolesti, ako dođe do
grčeva, preporuča se uz upotrebu čaja i vrući i vlažni oblozi od
kamilice. Nabrajanje ljekovitosti kamilice kod oboljenja želuca i
crijeva ne bi bilo potpuno ako se ne bi spomenulo ljekovito djelovanje
na čir na želucu i dvanaestercu (univ. doc. dr med. Hans Seel, Berlin). U
ovim slučajevima ponavljano uzimanje čaja od kamilice u gutljajima,
djeluje ne samo na smirenje bolova nego i liječi. Vlažni i topli oblozi
od kamilice uz čaj, liječe bolove i grčeve u mjehuru i bolno mokrenje.
Vrlo su se uspješnim pokazali vlažni i topli oblozi kod hemeroida koji
naginju ozljedama i upalama čmara. Klinička su promatranja utvrdila da
kamilica djeluje tako snažno na zaustavljanje i uništavanje klica da se
povlače gnojna izlučivanja čak i kod raku sličnih deformacija, a nestaje
loš zadah dijelova tkiva koja se raspadaju (univ. prof. dr Franz
Eckstein, Freiburg). Uza sve to kamilica još i čisti krv. Djeci, koja
pokazuju jasne znakove zaraze slinavkom i šapom, treba odmah ispirati
usta uvarkom od kamilice i to čitav dan, svakih četvrt sata. Primjena
kamilice dovodi do potpunog izlječenja (prim. dr med. H. Brenner).
Na kraju treba spomenuti ljekovitost kamilice u obliku kupke. Isto tako
dobro čine, umanjuju bolove i grčeve te osvježuju i jačaju potpune kupke
kojima se dolije uvarak od kamilice. Uvarak se priprema tako da se 0,5
kg kamilice uzavre u 5 litara vode, pokrije 10 minuta da odstoji,
procijedi i doda kupelji ili se kamilica stavi u platnenu vrećicu i
objesi u kadu za kupanje. Na isti način, samo s manjom količinom
kamilice, pripremaju se sjedeće kupelji koje dobro djeluju u bolesti
mjehura, upalama spolnih organa kod žena i grčeva maternice. Kod
znojenja nogu ili ruku, kod češće ponovljenih kupelji, neče izostati
željeno djelovanje.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: kamilica je jako
ljekovita biljka da se naučno-medicinska upotreba i upotreba u pučkoj
medicini najvećim dijelom pokrivaju. Jedva da se može naći metoda
liječenja potekla iz naroda koja nije gotovo u cijelosti potvrđena u
medicinskoj nauci. Ukratko ćemo navesti nekoliko pučko-medicinskih
recepata koji su uzeti iz starih bilinarskih knjiga.
Udove oboljele od gihta treba trljati uljem od kamilice, pomiješanim s rakijom. Na trljana mjesta stavite toplu tkaninu.
Kamilica, pripremljena kao uvarak, odlično je sredstvo za klistiranje
jer omekšava i najtvrđu stolicu i smanjuje napetost u utrobi. Na rane i
čireve može se staviti i svježa biljka kamilice, ali je treba prethodno
stucati ili izvaljati.
Primjena u kozmetici i kućanstvu: malo je poznata vrijednost kamilice za odstranjivanje neugodnih mirisa (dezodorans).
Ta dezodorizaciona moć kamilice nema neznatno značenje jer se neugodan
zadah tijela može otkloniti pranjem i ispiranjem čajem od kamilice. Ako
se neugodno isparavanje tijela češće pojavljuje, treba se savjetovati s
liječnikom. Ovo će svojstvo kamilice poslužiti u kućanstvu. U toplo
godišnje doba može se ukloniti neugodan zadah mesa za ishranu pranjem i
ispiranjem hladnim čajem od kamilice. Tako se mogu ukloniti raznovrsni
neugodni mirisi posuđa, pribora za jelo i kuhanje, kuhinjskih krpa - čak
i bolesničkog rublja.
Primjena u liječenju životinja: svojstvo kamilice da smekšava, umiruje
grčeve, otklanja nadutost, ubija bakcile i liječi upale, koristi dobro i
bolesnim domaćim životinjama (u obliku čaja, klistira ili izvana za
čišćenje čireva i rana).
Napomena: srodnici kamilice:
1) ANTHEMIS NOBILIS L. — rimska kamilica
Narodni nazivi: bela rada — jarmen — kamomila — pitomi raman — raman — rman — roman — romanika.
Opis biljke: rimska kamilica je trajna biljka, visoka obično do 40 cm.
Listovi su dvostruko perasto rascijepani, pahuljasti do gotovo goli.
Cvjetište je produženo i kuglastog oblika, cvijetne glavice su
pojedinačne, ispunjene, obodni cvjetovi su srebrno-bijeli i više široki,
a cjevasti cvjetovi su žuti.
Miris i okus: biljka ima prodoran miris, a okusa je aromatična i malo nagorka.
Vrijeme cvatnje: lipanj, srpanj, a tada se vrši i sabiranje biljke.
Stanište: većinom dolazi u seljačkim vrtovima, te se jedva nalazi
slobodno u prirodi i to samo u neposrednoj blizini vrtova ili kultura,
odakle često podivlja.
Ljekoviti dio biljke: cvjetne glavice (Flores Chamomillae romanae ili
Flores Leucanthemi romani). Sadrži eterično ulje (Oleum Chamomillae
romanae) i gorku tvar koja se može kristalizirati, a ostale su tvari
iste kao i kod prave kamilice.
Ljekovito djelovanje: primjenjuje se kao i prava kamilica i to uglavnom
kao lijek za smirenje grčeva i bolova te za jačanje želuca.
Primjena u pučkoj medicini: rimska kamilica u pučkoj medicini je vrlo
obljubljeni "ženski" lijek koji se upotrebljava kod menstruacijskih
grčeva i kod pomanjkanja ili neredovite menstruacije.
Primjena u kozmetici: rimsku kamilicu upotrebljavaju žene kao sredstvo
za pranje kose da bi posvijetlile inače svijetlu ali vremenom potamnjelu
kosu.
2) MATRICARIA DISCOIDEA DC —žuta titrica
Sinonimi: Matricaria suaveolens (Bucli) A. et G. — Chamomilla discoidea
Gay. — Chrysanthemum suaveolens Asch. — Pyrethrum defloratum Berol. —
Santolina suaveolens Pursh.
Narodni nazivi: kao pučko ime za tu biljku upotrebljava se većinom samo ime lažna kamilica.
Opis biljke: ta vrsta kamilice jačeg je, zbitog i mnogo nižeg rasta.
Doduše, cvjetište joj je također šuplje, a cvjetovi su karakteristični
po tome što im nedostaju zrakasti cvjetovi. Nadalje su žućkasto-zeleni
cvjetovi cjevastog oblika i sa četiri zupca dok su, naprotiv, kod prave
kamilice peterozubni i zlatno-žute boje.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a tada se i sabiru cvjetne glavice.
Stanište: pradomovina te biljke bijaše sjeverozapadna Azija i sjevernija
područja Sjeverne Amerike. Ona je udomaćena u Evropi sredinom prošlog
stoljeća i sada je raširena od Sredozemlja sve do sredine Norveške. Za
razliku od prave kamilice ova se vrlo rijetko nalazi u žitnim poljima i
uspijeva uglavnom na zapuštenim mjestima, na ruševinama i kamenitim
obroncima, a često i uz rubove puteva i cesta.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se također cvjetne glavice (Flores
Matricariae discoideae). Eterično ulje je, nasuprot nametljivom mirisu
čitave biljke, bez mirisa, slično ulju prave kamilice, posve je žute
boje jer ovo ulje ne sadrži plavu boju azulen, koja je glavni sastavni
dio eteričnog ulja prave kamilice.
Ljekovito djelovanje: ono se u usporedbi sa ljekovitošću prave kamilice,
radi pomanjkanja azulena, uopće ne može usporediti. Unatoč tome ta
vrsta kamilice ima također vrijedno ljekovito svojstvo te se može
umjesto inozemnih droga uspješno primijeniti kao vrlo dobro sredstvo
protiv crijevnih parazita. Čitav niz crijevnih parazita, kao Ascaris
lumbricoides (oblika gliste, sivkaste boje do 40 cm dužine), Oxyuris
vermicularis (oblika kratkog končića, do 1 cm dužine), Trichocephalus
dispar (oblika končića 3-5 cm dužine) mogu se tom biljkom uništiti i
odvesti iz tijela. Kod stroge dijete kroz nekoliko dana pije se čajni
oparak te biljke i to dnevno 2-3 šalice, nezaslađeno i u gutljajima.
Mješavina od jednakih dijelova s komoračem (br. 57) i listovima
matičnjaka (br. 91) ne samo da povisuje djelovanje, nego i poboljšava
okus čaja. Od te mješavine uzima se za pripremu 1 čajna žlica za 1
šalicu čaja.
3) Od mnogih ostalih vrsta kamilice treba spomenuti još slijedeće:
a) Anthemis cotula L. — smrdušica ili žablja trava
b) Anthemis arvensis L. — raven, jarmen, bijela rada
c) Matricaria inodora L. (Chrysanthemum inodorum L.)
Ni jedna od navedenih vrsta nema šuplju cvjetnu glavicu. Smrdušica ili
žablja trava karakteristična je po napadno malim cvjetovima, dok obje
ostale vrste karakterizira oznaka "smrdljiv", odnosno, "bez mirisa".
Slijedeća slika prikazuje šuplju i punu cvjetnu glavicu:
Za takozvani pokus s palcem, uzme se cvijet između kažiprsta i palca i
noktom kažiprsta pritisne do sredine cvijeta tako da se cvijet
raspolovi. Odmah se opazi razlika: cvjetna plodnica je ili šuplja ili
ispunjena.
