Opis biljke: sljez je jednogodišnja ili višegodišnja biljka iz čijeg
podanka istjeraju većinom polegnute, razgranjene i do 80 cm visoke
stabljike. Listovi su na dugim peteljkama okruglog, srcolikog ili
bubrežastog oblika i po rubu krpasto razdijeljeni. Listovi izrastu 8 do
10 cm, većinom su petorokrpasti, a pojedine su "krpe" oštrije urezane, a
gornja i donja površina lista, proviđena je gustim dlačicama. Cvjetovi
su, već prema vrsti i varijanti, plavkaste do ružičasto-crvene boje, s
dvostrukom čaškom, a krunični listovi imaju 3-5 podužih pruga.
Za sve vrste sljeza karakterističan je plod kalavac koji se u sazrijevanju raspada na mnogobrojne jednosjemene plodiće.
Miris i okus: čitava biljka je bez mirisa te neukusna sluzava okusa. Listovi nakon sušenja jako mirišu na miševe.
Vrijeme cvatnje: lipanj do sredine rujna, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.
Stanište: vrlo je rasprostranjena biljka te je u čitavoj Evropi stalni
pratilac čovjeka. Susreće se uz putove, jarke, u blizini naselja, uz
plotove, na gnojnim zemljištima, te na poljima, krčevinama i drugdje.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se u prvom redu listovi (Folia Malvae)
od druge polovine lipnja pa do sredine rujna, zatim cvjetovi (Flores
Malvae) za vrijeme cvatnje. Katkada se sabire i korijen u ožujku,
travnju i listopadu, a i sjeme nakon sazrijevanja od kolovoza do rujna.
Cvjetovi se smiju sabirati samo po suhom vremenu kada su potpuno
otvoreni, a suše se u hladu u vrlo tankom sloju, a još je bolje sušenje
na toplom mjestu. Cvjetovi svježe ubrani imaju obično svijetlocrvenu
boju, a nakon sušenja promijene boju u modro-ljubičastu. Sabrani
cvjetovi čuvaju se na suhom i tamnom mjestu.
Listovi se sabiru sa što kraćom peteljkom i suše u tankom sloju na
prozračnom mjestu. Često su listovi sljeza puni smeđih mrlja koje su
nastale oboljenjem sljeza od rđe pa se takvi listovi ne smiju sabirati
niti upotrebljavati u ljekovite svrhe.
Ljekovite i djelotvorne tvari: iako se crni sljez ubraja među najstarije
ljekovite biljke, ipak njegova ljekovitost nije još do kraja istražena.
Sve vrste i varijacije sljeza sadrže obilnu sluz, zatim tanin i
eterično ulje. U listu sadržani malvidin daje siringa kiselinu.
Ljekovito djelovanje: sljez je prastara ljekovita biljka. Ona je pod
imenom tung-kuei-tze još prije 5000 godina kod Kineza bila vrlo
cijenjena ljekovita biljka za otklanjanje probavnih smetnji i za
rastvaranje sluzi. Sljez se spominje i u Bibliji, a i pristaše Pitagore
držale su sljez ljekovitom biljkom. Dioskurid i Plinije naglašavali su
njegovo djelovanje za umirenje nadražaja, za rastvaranje sluzi i za
smekšavanje. Sljez je u Kapitularirna Karla Velikoga preporučivan za
uzgoj, a najveće priznanje nalazi i u svim bilinarskim knjigama srednjeg
vijeka.
Sljezovi svih vrsta pripadaju bilju koje služi kao sredstvo za
omekšavanje (emollientia) u vidu vlažnih obloga na stvrdnutu ili
upaljenu kožu. Od listova se pripremaju sluzavi kašasti oblozi
(kataplazme) za upale, koji uz ponovljenu upotrebu dovode do
ozdravljenja. Topli klistiri, pripremljeni od prokuhanih listova crnog
sljeza, djeluju korisno i liječe upaljena crijeva. I cvijet i list crnog
sljeza u službenoj su upotrebi te ih propisuje farmakopeja, tj. knjiga
koja sadrži popis lijekova koji se moraju nalaziti u ljekarnama. Za
pripremu čaja ne smiju se kuhati ni listovi ni cvjetovi crnog sljeza, a
ne smiju se niti popariti vrućom vodom. Priprema čaja vrši se točno kao i
kod bijelog sljeza hladnim putem što je već opisano kod bijelog sljeza
(br. 12). Sluzne tvari u crnom sljezu olakšavaju kašalj, jer povećavaju
izlučivanje sluzi iz svih dijelova organa za disanje. Zato se ispravno
pripremljen čaj upotrebljava kod kašlja, katara bronhija, promuklosti,
upale ždrijela, nadutosti pluća (emfizem) i kod katara pluća. Radi
omekšavajuće i rastvarajuće ljekovite moći crni sljez pokazuje vrlo
dobre rezultate i kod grča glasnica (laringospazam).
Mlaki čaj je sredstvo za grgljanje koje smiruje nadražaje kod
promuklosti, kod upale i čireva grla, a prikladan je kao sredstvo za
ispiranje kod čireva u ustima.
Čajna kura (jednaki dijelovi listova i korijena crnog sljeza) liječi
brzo sva oboljenja nalik na grižu, grčeve u želucu i crijevima kao i
bolno mokrenje, odnosno, bolno zadržavanje mokraće.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: biljka i korijen crnog
sljeza kuhani u vinu i anišem (br. 104) i komoračem (br. 57) smiruje
bolove u mjehuru i crijevima, smekšava stolicu i potiče stvaranje
mlijeka kod majki koje doje.
Cijela biljka crnog sljeza, s korijenom i sjemenom, kuhana u vodi s
ječmenim brašnom (br. 68) i sve skupa stučeno u kašu kojoj se primiješa
nešto ružina ulja (br. 127), daje tople obloge za tvrde i upaljene
čireve i otekline. Cvjetovi crnog sljeza kuhani u vinu s malo meda i
sasvim malo stipse (alaun) daju dobro sredstvo za grgljanje i vodu za
usta protiv gnojne upale zubnog mesa i čireva u grlu.
Topli oblozi pripremaju se tako da se korijenje i listovi crnog sljeza
skuhaju, pa se u taj pripravak uroni tkanina, lagano ižmiče, raširi i u
nju zamotaju kuhani listovi i korijenje. Ti topli oblozi primjenjuju se
kod upale uha ili oka, a uspješno se liječe i zloćudne otekline.
Kod upale krajnika i sluznice pomaže kao topla tekućina za grgljanje
čajni oparak pripremljen od jednakih dijelova listova crnog sljeza,
listova bazge (br. 133a) i listova divizme (br. 154).
Vrući oparak listova i cvjetova crnog sljeza ostavljen pola sata
pokriven i neprocijeđen, odlična je kupelj za gangrenozne rane uslijed
proširenja žila (vena). Dnevno se provode 3 kupelji, a svaku vodu za
kupelj treba uvijek obnoviti.
Listovi crnog sljeza prokuhaju se jednom u maslinovom ulju, zdrobe i kao topla kaša stavljaju na smrznute noge i ruke.
Uvarak čitave biljke crnog sljeza s korijenom procijedi se i doda toploj
vodi za kupanje. Ta kupelj ublažuje bolove kod svih unutarnjih grčeva,
pospješuje odstranjivanje kamenca, a prije svega ublažuje grčeve u
mjehuru i maternici.
Primjena u liječenju životinja: crni sljez igrao je ranije veliku ulogu
naročito u pučkom liječenju životinja i to kod kolika, proljeva nalik na
grižu ili za pripremu toplih obloga protiv čireva i kvrgastih oteklina.
Napomena: u iste svrhe kao i crni sljez upotrebljava se i:
Čitava biljka i listovi tog sljeza znatno su manji, a oblika su
okruglastog, srcolikog sa 3-5 bubrežastih ureza. Oni su s gornje strane
gotovo goli dok su s donje strane obilno proviđeni dlačicama.
Već po vrlo velikoj sličnosti narodnih naziva vidi se da narod između
crnog i ovog sljeza ne pravi razlike i da ga u pučkoj medicini
upotrebljava za iste vrste liječenja. Od ljekovitih i djelotvornih tvari
sadrži iste kao i crni sljez.
