Sinonimi: Antirrhinum linaria L. — Linaria linaria Wettst.
Narodni nazivi: bogorodičin lan — divlji lan — dubčac — katalinka —
konopljanka — lanika — lanilist žuti — lančac — madronšica — mala mačica
— malo predivce — palanak — pišalka — veštička trava — žaber.
Opis biljke: lanilist je trajna biljka, visoka 40-50cm sa pri dnu često
razgranjenom stabljikom. Biljka je gola, samo je dio stabljike gdje se
razvijaju cvjetovi proviđen žljezdastim dlakama. Listovi su duguljasti,
vrlo uski, nasuprotni i sjedeći. Na krajevima stabljike razvijaju se
cvjetovi u obliku grozda. Cvjetovi su oblika ždrijela, imaju dvije usne i
dugu, zašiljenu ostrugu, žute su boje, a na dnu žuto-crveni do
narančasti. Plod je tobolac koji se raspuca.
Miris i okus: svježa biljka miriše neugodno, dok je osušena potpuno bez mirisa. Okus biljke je zeljast, slan, oštar i neugodan.
Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna.
Stanište: lanilist je kao korov rasprostranjen po čitavoj srednjoj
Evropi te se u priličnom mnoštvu javlja uz poljske međe, po pašnjacima
na šljunkovitim i pjeskovitim staništima, a naročito uz rubove putova i
na željezničkim nasipima.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Linariae) i
to u mjesecu srpnju. Tvrđe donje dijelove biljke potrebno je odstraniti.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u prvom redu se u biljci nalazi glikozid
linarin, no nalaze se i drugi glikozidi koji do sada još nisu pobliže
poznati i čija ljekovita vrijednost još nije potpuno objašnjena. Biljka
nadalje sadrži gumu i niz organskih kiselina: mravlju, taninsku, jabučnu
i citronsku kiselinu. Lanilist je korisna ljekovita biljka, te bi
zaslužila više pažnje i bilo bi vrijedno podvrguti je iscrpnom naučnom
ispitivanju.
Ljekovito djelovanje: biljka se još negdje vodi kao ljekovita biljka u
službenoj upotrebi uglavnom za pripremanje Ianilistove masti (Unuentum
Linariae). Ova mast djeluje na stišavanje bolova kod hemeroida koji
svrbe. Čaj od sušene biljke (listovi i cvjetovi) cijenjen je kao
sredstvo za izlučivanje mokraće. Za pripremu čajnog oparka uzima se 1 do
1,5 čajne žlice osušene biljke za 1 šalicu čaja. Obljubljena je i čajna
mješavina od jednakih dijelova lanilista, poljske preslice (br. 55) i
kadulje (br. 132).
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: kuhanu biljku u cvatu
dobro je piti protiv žutice i vodene bolesti jer taj čaj otvara
začepljenost jetre i slezene, snažno tjera mokraću, pospješuje stolicu,
ukratko, izlučuje otrove iz tijela.
Svježi sok čisti sve rane i oštećenja kože ako se tim sokom više puta pere i nakon pranja još sok nakapa na bolesna mjesta.
Budući da sok odstranjuje i sve mrlje i nečistoće s kože lica, bio je
lanilist već u najstarijim njemačkim bilinarskim knjigama označen kao
biljka "za lijepe žene".
Za vanjsko liječenje može se čajni oparak lanilista s uspjehom
primijeniti kao voda za kupelji i dodatno tome svježi sok za obloge kod
gnojnih prišteva i čireva kao i kod raka kože.
Za upalu očiju pripremaju se oblozi od čajnog oparka cvatuće biljke. Za
bolne hemeroide priprema se debeli kašasti oblog, u kojem se čitava
biljka kuha u mlijeku i dobro stuca. Taj debeli kašasti oblog polaže se
što je moguće topliji na bolesno mjesto.
Za bolne hemeroide kao i za teško zacjeljive rane i čireve može svatko
sam vrlo Iako pripremiti lanilistovu mast za kućnu upotrebu: 25 g sitno
izrezane biljke u cvatu stavlja se na močenje kroz 24 sata u 50 g
rakije, jačine 60 % u dobro zatvorenu bocu i na najmanje 25° C topline.
Dobivena tinktura zajedno s namočenim dijelovima biljke istrese se u
tavu i dodaje se uz stalno miješanje neslane svježe istopljene svinjske
masti tako dugo dok ne nastane fina kaša poput masti. Sada se ta kaša
ugrije i propusti kroz fino sito izravno u posudu u kojoj će se mast
čuvati. Ovako pripremljena mast može se upotrebljavati preko godinu
dana.
Primjena u liječenju životinja: opisana lanilistova mast upotrebljava se
kod stoke za liječenje teško zacjeljivih rana i gnojnih čireva.
Lanilist niti jedna domaća životinja neće uzimati kao krmivo te se
biljka ranije upotrebljavala za rastjerivanje gamadi, nastiranjem po
staji.
