Narodni nazivi: kopriva od srca — koprivina — kraknica — srdaljka — srdačica — srčanik — srčanica — srčnik — trava od kraknica.
Opis biljke: trajna je biljka kojoj iz gusto ožiljenog korijena izraste
više stabljika četverokutastih, šupljih, uzdužno prugastih i često
crvenkasto-ljubičaste boje. Listovi su na dugim peteljkama, malo
srcolikog oblika, grubo krpasto nazubljeni i proviđeni mekim dlakama.
Mnogobrojni cvjetovi gusto su smješteni u prividnom pršIjenu. Cvjetovi
su sjedeći s ljevkastom čaškom, cvjetna krunica je mesnato crvene do
ružičaste boje s čupavim dlakama.
Miris i okus: biljka je oštra neugodna mirisa, a isto je takva i okusa.
Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna, ovisno o staništu biljke.
Stanište: srčenica uspijeva na rubovima seoskih putova, uz ograde, u
šikarama, a dolazi i na obroncima i neobrađenim zemljištima. U većem
mnoštvu pojavljuje se u zajednici s panonskom florom. Srčenica se nekada
nalazila kao vrlo cijenjena ljekovita biljka u seljačkim vrtovima.
Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba
Leonuri). Ranije je pod tim imenom bila ne samo u službenoj upotrebi,
nego i kao vrlo obljubljeni kućni lijek koji nije nikada manjkao u
seljačkim domaćinstvima. Biljka se suši u hladu i čuva po uobičajenim
pravilima za droge biljnog porijekla.
Ljekovite i djelotvorne tvari: do sada je utvrđena jabučna, vinska i
citronska kiselina i gorka tvar leonurin. Srčenica nadalje sadrži
fosfornu kiselinu, kalij, kalcij, smolu i jednu, pobliže neoznačenu
taninsku materiju. Čitava biljka iziskuje još temeljitije farmaceutsko
ispitivanje.
Ljekovito djelovanje: zanimljivo je da su Teofrast i Dioskurid hvalili
srčenicu samo kao lijek za želudac. Kao lijek za srce hvali se ta biljka
tek u srednjovjekovnoj knjizi "Vrt i zdravlje" i kasnije kod Fuchsa i
Mattiolija. Srčenica dijeli s mnogim ljekovitim biljem istu sudbinu jer
je i ona pala gotovo posve u zaborav. Tek je u novije vrijeme vrijednost
te bil|ke, kao ljekovite biljke, ponovo priznata i to zahvaljujući
engleskim liječnicima.
Srčenica je dobar lijek kod neuroze srca, kod slabosti srca uvjetovanog
neurozom i kod lupanja srca, ako je to uvjetovano nadutošću trbuha, pa
se treba složiti sa shvaćanjem antičkih liječnika da je srčenica lijek
za želudac, jer se upravo nadutost želuca i grčevi želuca liječe tom
ljekovitom biljkom.
No na kraju treba još spomenuti da srčenica daje dobre uspjehe kod
teškog disanja i kod prekomjerne sluzi organa za disanje. Što se tiče
ljekovitosti u pogledu smirenja grčeva, kao i umirenja živaca, srčenica
ima stanovito slično djelovanje kao i odoljen.
Za doziranje preporuča se uzimanje 2 šalice čaja dnevno, priređeno u
obliku oparka, a pije se nezaslađeno i u gutljajima. Za 1 šalicu uzima
se 1 čajna žlica sitno izrezane droge.
Primjena u pučkoj medicini: čaj od srčenice mnogo se hvali u pučkoj medicini kod želučanih teškoća i kod gušavosti.
Kao prikladna ljekovita biljka spominje se srčenica kod histerije,
općenitih teškoća neuroze i razdražljivosti, nemira, nervoznog osjećaja
straha i nesanice, kao i kod ludila alkoholičara povezanog s nemirom i
drhtavicom (delirium tremens).
Napomena: srodnik srčenice je i vrsta Leonurus lanatus (L.) Sprengel
(Ballota lanata L.) čija se staništa nalaze na području Rusije i Azije. U
Rusiji, a ponegdje i u Evropi, uzgaja se kao ljekovita biljka. U
ljekovite svrhe sabire se čitava biljka (Herba Ballotae lanatae) koja uz
gorke tvari sadrži eterično ulje, vosak, tanin, gumu i dr. Biljka
nalazi primjenu u liječenju gihta i reumatizma, kao sredstvo za
izlučivanje mokraće, kod vodene bolesti i dr.
