Sinonimi: Hyssopus angustifolium M. B. — Hyssopus orientalis Adams
Narodni nazivi: hisop — ižep — miloduh — osipant — pravi vrisak — sipan — sipant — šatrajka — šipant.
Opis biljke: izop je višegodišnja biljka grmasta oblika sa 60 do 70 cm
visokim i uspravnim grančicama. Listovi su gotovo goli, lancetasti, po
rubu cijeli, a na vrhu zaokruženi ili kratko šiljasti i nešto uvijeni.
Na obe strane lista nalaze se mnogobrojne žlijezde s uljem. Cvjetovi su
gusto poredani u duge prividne klasove, a boje su živo plave, često
ružičaste ili sasvim bijele.
Miris i okus: biljka ima, naročito ako se satre među rukama, ugodan i
balzamičan miris pomalo nalik terpentinu. Okus je mirisav, a nakon toga
gorak.
Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz.
Stanište: domovina izopa su kamenita područja Sredozemnog mora, zemlje
oko Kaspijskog i Crnog mora, Balkanski poluotok, Italija, Južna
Francuska i Španjolska. Uzgoj izopa preporučen je već u Kapitularima
Karla Velikoga i otada se mnogo uzgajao u samostanskim i seljačkim
vrtovima, a još i danas se nalazi po vrtovima i povrtnjacima.
Razmnožavanje izopa može se vršiti bilo putem sjetve sjemena ili
dijeljenjem starih grmova. Izop voli topla i suha tla te se može vrlo
lako uzgajati u vrtovima ili kao oranična kultura. Vrlo je osjetljiv na
zakorovljenost te se radi toga zemljište pod izopom mora uvijek čistiti
od korova. Izop jako iscrpljuje zemlju pa kao kultura obično ostaje na
istom mjestu dvije godine, a treće se godine uzgaja uvijek na novo
obrađenom tlu. Zemljište na kojem je izop ranije uzgajan treba dobro
pognojiti, najbolje kompostom.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se listovi i cvjetovi, odnosno čitava
biljka, u srpnju i kolovozu (Folia et Flores Hyssopi ili Herba Hyssopi).
Biljku treba oprezno sušiti u hladu i prilikom sušenja što je moguće
manje okretati jer se nježniji dijelovi, tj. list i cvijet, rado osipaju
pa osušena droga dobiva loš izgled i previše dijelova stabljike.
Ljekovite i djelotvorne tvari: izop sadrži čitav niz ljekovitih tvari,
tako među ostalim eterično ulje (Oleum Hvssopi), hesperidin, jabučnu
kiselinu, gumu, smolu, šećer, nešto tanina i još daljnje pobliže
neodređene tvari.
Ljekovito djelovanje: biljka izopa u cvatu ubrajala se još u biblijskim
danima među najvrednije ljekovite biljke. No ne samo da se spoznala
ljekovita vrijednost te biljke nego je čak dobila u ono doba religiozno -
simbolično značenje jer je prema Starom zavjetu u jednom od psalama
David molio: "oslobodi me grijeha putem izopa, da budem čist", čime se
simbolički htjelo reći da se djelovanje čišćenja izopom moglo protegnuti
čak, po onom shvaćanju, i na čišćenje duše. Izop je prvi puta kao
ljekovita biljka u Evropi naveden u poznatom djelu Hildegarde od Bingena
oko 1500. g. Ugodan i prijatan čaj od izopa otvara, pobuđuje i jača te
čisti krv i izlučuje sluz.
Mnoge i nadasve u izopu komplicirano sastavljene ljekovite tvari čine ga
prikladnim za mnoga ljekovita djelovanja, pa tako prije svega kod
prsnih i plućnih bolesti, kao kod kroničnog bronhalnog katara, kod
noćnog znojenja izazvanog tuberkulozom pluća, grčeva u prsima, kod
prekomjerne sluzi u crijevima, slabosti probavnih organa, skrofuloze,
vodene bolesti, žutice i drugo. Za pripremu čaja uzima se 1 čajna žlica
osušene biljke za 1 šalicu čajnog oparka; pri tom se, već prema bolesti,
mogu piti 1 do 3 šalice dnevno. Kod uzimanja čaja za liječenje prsnih i
plućnih oboljenja može se čaj zasladiti po šalici 1 čajnom žlicom meda.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: čaj od izopa zaslađen
medom čisti prsa od sluzi, pospješuje iskašljavanje sekreta, umiruje
kašalj i otklanja hripanje u prsima.
Svježe sabrani listovi i cvjetovi stavljeni u maslinovo ulje i držani
neko vrijeme na suncu daju prokušano sredstvo za masiranje uzetih udova
nakon udara kapi. To izopovo ulje upotrebljava se i protiv noćnog
znojenja kod osjetljivih pluća, pa se u tu svrhu uzima dnevno 15 do 20
kapi tog ulja s nešto vode ili još bolje s čajem od aniša (br. 104).
Čaj od izopa dobro je sredstvo za klistiranje kod crijevnih grčeva. Kod
premorenosti tijela preporuča se kao piće procijeđeni čaj izopa još
jednom lagano prokuhan s kaduljom (br. 132). Čaj od izopa pomiješan s
komoračem (br. 57) preporuča se kod bolova u crijevima i želucu, kod
žutice, vodene bolesti kao i kod menstrualnih teškoća. Izop kuhan s
octom ublažuje zubobolju.
Ako se izop posipa po vrućoj ploči od štednjaka i, ako se nastali dim
pomoću lijevka uvodi u uho, to liječi bolove u uhu i oklanja zujanje u
ušima. Ako se izopom, kuhanim u ulju, namaže tijelo, odstranjuju se
nametnici. Pranje očiju laganim i mlačnim oparkom jača vid.
U vinsku žestu ili jaku rakiju namočeni listovi i cvjetovi izopa
pobuđuju apetit; uzimaju se manje količine, tj. 10 do 15 kapi,
razrijeđeno s nešto vode, uzeto pola sata prije jela.
