Opis biljke: hmelj je trajna samonikla i vrlo razgranjena biljka
penjačica koja se penje po grmlju i drveću 3 do 8 m visoko. Za hmelj u
kulturi izgrađuju se posebne armature. Hmelj je dvodomna biljka koja se
penjući ovija nadesno. Listovi i izdanci su hrapavi, listovi su s
peteljkom, nasuprotni, te tro do pelerokrpasti. Prašnički cvjetovi
razvijaju se u visećim metlicama na muškim biljkama, a ženski se
cvjetovi razvijaju u resama na ženskim biljkama. Iz ženskih cvjetova
razvijene sišarke su jajastog oblika, viseće i žućkasto-zelene boje.
Unutarnja površina ljusaka nosi žućkaste do crvenkaste žIjezdaste
tvorevine koje hmelju daju karakterističan gorak okus. Kulturni oblici
hmelja razvijaju se bez oplodnje, tj. vegetativnim putem. Na mjestu
sjemena razmnožavaju se žljezdaste dlake pa kod istresanja šišarki
ispada žuti prah, nazvan lupulin.
Miris i ukus: šišarke hmelja imaju jak aromatičan miris, u većim
količinama gotovo omamljujući. Okus je aromatičan, grize, vrlo je gorak i
trpak.
Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna, a vrijeme sazrijevanja šišarki u rujnu.
Stanište: divlje rastući hmelj dolazi većinom na obalama ili u blizini
rijeka i potoka te se penje po grmlju bjelogoričnih šuma na močvarnim
riječnim obalama. Kulturni oblici vole toplije položaje. Danas je poznat
čitav niz sorti kulturnih oblika, ali se i kod hmelja već primjećuju
pojave degeneracije. Hmelj se mnogo uzgaja u Čehoslovačkoj, Njemačkoj,
Francuskoj, Engleskoj i Americi, a kod nas su glavna uzgojna područja u
Sloveniji i Vojvodini. (knjiga iz koje je tekst izašla je 1978.g.) Hmelj
se uzgaja već od 8. stoljeća, a prve zabilješke o hmelju potječu od
arapskog liječnika Mesue iz sedmog stoljeća n. e. koji je za čišćenje
krvi preporučao sirup od hmelja.
Ljekoviti dio biljke: u ožujku i travnju sabiru se mladi izdanci hmelja,
koji se mogu uživati kao šparoga, za pripremu salate i dr., a šišarice
(Strobili lupuli) za vrijeme berbe u rujnu.
Ljekovite i djelotvorne tvari: šišarke hmelja, odnosno iz njih istreseno
"brašno hmelja" (Glandulae lupuli-lupulin), sadrži eterično ulje s
kariofilenom, nadalje linalol, mircen, razne kiseline, tanin, holin,
lupulit i alfa i beta hmeljnu gorku kiselinu. Obje hmeljne kiseline
označene su kao humulon i lupulon. Lupulon je važnija ljekovita tvar za
liječenje. Brašno hmelja, osim toga vjerojatno sadrži morfinu sličnu
bazu i jedan alkaloid. Šišarice, odnosno brašno hmelja, treba čuvati
samo u tamnim, dobro zatvorenim staklenim posudama.
Ljekovito djelovanje: šišarke imaju djelovanje kao sredstvo za jačanje
što se pripisuje visokom sadržaju gorkih tvari. Šišarke djeluju na
pobuđivanje apetita kao i na jačanje želuca i crijeva. Čaj od šišarki
preporučuje se kod neuroznih proljeva, neuroznih crijevnih oboljenja,
nadutosti i crijevnih grčeva.
Gorke tvari u zajednici s eteričnim uljem kao i još daljnjim nizom
ljekovitih tvari djeluju umirujuće na živčani sistem, tjelesni nemir se
smanjuje, a isto tako i neurozno ubrzanje bila, a dolazi i do
normalizacije do tada povećanog rada srca. Čaj od šišarki hmelja (1
čajna žlica u obliku vrućeg oparka) uklanja sve navedene pojave i time
ponovo donosi normalan san. Isto tako se u dalekoj mjeri smanjuje i
spolna prenadraženost. Čaj od šišarki, uziman nezaslađen i u gutljajima,
a prema potrebi dnevno 1-2 šalice, preporuča se u pubertetu ako je
dijete previše zaokupljeno spolnim samozadovoljavanjem (masturbacija)
ili ima polucije za vrijeme spavanja.
Djelovanje hmelja na jako izlučivanje mokraće nema samo povoljan utjecaj
na smanjenje skupljanja vode u tijelu, to svojstvo izlučivanja ima
naravno i ljekoviti utjecaj kod svih oboljenja od gihta i reumatizma.
Brašno hmelja, odnosno lupulin pokazuje iste uspjehe, pa se od njega
uzima 1/4 g do 1 g, više puta dnevno. Najdjelotvornijim se pokazao kod
svih probavnih smetnji hladno pripremljen čaj od šišarki hmelja,
naročito ako se pije u gutljajima najmanje 1 sat prije glavnog jela.
Topli pripravak je povoljniji za umirujuće djelovanje prije svega kod
nesanice i seksualnih uzbuđenja. Prema novijim rezultatima istraživanja
hmelj uništava želju za nikotinom pa se preporučuje pušačima.
Daljnje nove spoznaje pokazali su klinički pokusi u pogledu beta hmeljne
kiseline - lupulona. Lupulon, naime, djeluje na uništenje tuberkuloznih
bacila. Budući da je sadržaj otrova koncentriranog lupulona mali, može
se - naravno samo po propisu liječnika i pod njegovom kontrolom - kod
tuberkuloznih pojava s uspjehom primijeniti lupulon u želatinoznim
kapsulama.
Baktericidno djelovanje u toj ljekovitoj biljci je u svojem
anliseptičkom djelovanju gotovo 500 puta tako jako kao poznata karbolna
voda. Iako je hmelj punovrijedan kao ljekovita biljka, ipak mogu nastati
i negativne posljedice njegovom krivom upotrebom. Kod prekoračenja doza
kao i dugotrajnom primjenom može nastati omamljenost u glavi, teškoće u
želucu pa čak i pojave klijenuti. Čaj od hmelja nije prikladan kao
trajni napitak.
Čajne mješavine:
Čaj za živce: u jednakim dijelovima izmiješaju se šišarke hmelja, cvijet
despika (br. 79), listovi matičnjaka (br. 91) i cvijet jaglaca (br.
112). Čaj za umirenje želuca: izmiješaju se 3 dijela šišarki hmelja, 1
dio listova matičnjaka (br. 91), 1 dio biljke kičice (br. 43) i 1 dio
cvijeta kamilice (br. 89). Čaj za nesanicu: 3 dijela šišarki hmelja i 2
dijela korijena odoljena (br. 153) - upute za taj čaj navedene su kod
odoljena (br. 153).
Priprema tih čajnih mješavina: 1 čajna žlica mješavine za 1 šalicu čaja
pripremljenog kao oparak. Pije se prema potrebi 1-2 šalice tokom dana,
nezaslađeno i u gutljajima.
Primjena u pučkoj medicini: sok svježe ubranih listova ili izdanaka
hmelja znatno pospješuje stolicu, a pospješuje i izlučivanje mokraće,
odvodi izlišnu žuč i umiruje bolove maternice. Kod kamena u mjehuru
dobro je pariti se uvarkom od izdanka i cvjetova hmelja.
Za reguliranje rada jetre priprema se salata od mladih izdanaka hmelja.
Tinktura hmelja, koja se priprema tako da se svježe šišarke stave na
močenje u vinsku žestu, preporuča se kod gihta i žutice, a uzima se 3
puta dnevno 5 do 8 kapi. Mladi izdanci hmelja sprečavaju skorbut. U
pučkoj medicini se s uspjehom primjenjuje čaj od listova hmelja protiv
skorbuta, povećane slezene, u krvnim bolestima i kod dugotrajnih
groznica.
Izvana se svježe sabrani i u mužaru stučeni listovi preporučuju kao
oblozi za umirenje bolova od reume, gihta, zgnječen ja tkiva i
iščašenja.
