Opis biljke: trajna je zeljasta biljka koja postiže visinu od 50 do 120
cm, s korijenom koji može biti star i do 50 god., a vrlo je dug, debeo i
razgranjen, izvana smeđe do tamnosmeđe, a iznutra žute boje. Razlika
između korijena srčanika i korijena bijele čemerike, s kojim se može
lako zamijeniti, opisana je kod biljke bijele čemerike (br. 191).
Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem dijelu žljebasta.
Cvjetovi su poredani u pršljenove, a nastaju u nakupinama i pazušcima
listova na gornjem dijelu stabljike. Cvjetovi su svjetlo-žute boje,
gotovo do čaške peterodijelni i rašireni.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, katkada još u jesen. Srčanik cvate tek nakon 5 do 8 godina.
Stanište: srčanik je tipična planinska biljka te raste često u velikom
mnoštvu na vapnenačkom gorju, na pustim mjestima među grmljem te na
planinskim pašnjacima i livadama. Raste i na škriljastim i granitnim
zemljištima. Zbog neracionalnog sabiranja biljka je sve rjeđa na našim
ranije bogatim nalazištima pa je radi toga pod zaštitom i njezino je
sabiranje zasada zabranjeno. Mnogobrojni su pokusi pokazali da isto tako
punovrijedan srčanik uspijeva i na vrtnoj zemlji i da sadrži iste
ljekovite i djelotvorne tvari kao i u planinama divlje rastući srčanik
pa se prema tome može preporučiti uzgoj srčanika. Zemlja na kojoj se
srčanik uzgaja ne smije biti gnojena gnojnicom. Korijen, iskopan iz
duboke vrtne zemlje, može biti dug do 1 metar i težak do 4 kg. No,
umjesto uzgoja svakako bi bilo rentabilnije da se tako vrijedna droga,
kao što je korijen srčanika, sabire planski i pod nadzorom te da se
prilikom sabiranja, odnosno iskapanja korijena, korijenove glave vraćaju
u zemlju radi daljnjeg razmnožavanja. Na taj bi se način prirodna
nalazišta sačuvala tim više što su naša prirodna nalazišta bila
mnogobrojna i uvijek dobro zastupana tom biljkom.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se korijen (Radix Gentianae) od
starijih biljaka i to u jesen ili u rano proljeće. Svježi korijen ima
oštar, gotovo odvratan miris, dok, naprotiv, osušeni korijen ima
aromatičan miris. Okus je u početku sladunjav, a kasnije gorak, gorčina
se dugo zadržava u okusu. Korijen treba brzo sušiti. Radi što bržeg
sušenja dobro je korijen rezati po dužini, nanizati ga na špagu i
objesiti na prozračno mjesto. Nizanje korijena može se vršiti samo kod
onih količina koje se pripremaju za kućnu upotrebu no, ako se radi o
većim količinama, tada se korijen obično suši prirodnim putem na
prozračnom mjestu, kao npr. tavanu i to u vrlo tankom sloju. U slučaju
nepovoljnog vremena, naročito kod jesenskog sabiranja, korijen se može
sušiti i na umjerenoj toplini. Stara metoda da se korijen odmah nakon
iskapanja stavlja na hrpe da bi u njemu nastupilo lagano vrenje i da bi
pri tom i na prijelomu dobio zagasito-smeđu boju, pokazala se kao
pogrešna, jer je dokazano da se putem te, na žalost još uvijek
uobičajene metode smanjuje snažna i jedinstvena ljekovitost korijena,
jer u razvijenom procesu vrenja dolazi do štetnog rastvaranja staničnog
soka, što je i uzrok smanjene ljekovitosti korijena. Ta metoda vrenja
korijena prije stavljanja na sušenje upotrebljava se kod proizvodnje
droge u većim količinama da bi korijen u cijelosti poprimio tamnosmeđu
boju, a takva se vrsta osušenog korijena srčanika primjenjuje u
likerskoj industriji za proizvodnju gorkih napitaka (amara).
Ljekovite i djelotvorne tvari: srčanik se ubraja u tzv. droge s gorkim
tvarima (amara), jer gorka tvar koju sadrži u najvećem je dijelu
zastupana u sastavu ljekovitih i djelotvornih tvari. Osim toga korijen
sadrži niz glikozida kao genciopikrin, gencin, genciamarin, masno ulje,
gumu, gencian kiselinu, gencianozu, trisaharide, mineralne soli i dr. Iz
korijena se proizvodi tinktura srčanika (Tinctura Gentianae) ili
ekstrakt (Extractum Genlianae). Sušen i usitnjen korijen za pripremu
čaja dobiva se u ljekarnama.
Ljekovito djelovanje: srčanik se ubraja kao najstarija ljekovita biljka u
povijesti. Naše za tu biljku uobičajeno ime "gencijana" dolazi od
latinskog naziva Gentiana kome trag ide od poznavaoca bilja, ilirskog
kralja Gentisa koji je živio u starom vijeku i koji je srčanik
preporučivao kao biljku za liječenje kuge. Uz mnoge druge narodne
liječnike i poznati bilinar Kneipp vrlo je cijenio srčanik te je jednom
rekao: "Onaj tko ima i najmanji vrt, trebalo bi u njemu imati srčanik,
kadulju i pelin, pa će tada imati istovremeno i ljekarnu u kući."
Taj savjet Kneippa trebalo bi mnogo više slijediti. Korijen srčanika
vrijedi kao jedno od najboljih sredstava za želudac. Kneipp naročito
hvali ekstrakt srčanika kojeg treba uzimati dnevno kroz dulje vrijeme i
to 20 do 30 kapi na pet jedaćih žlica vode. To pospješuje probavu,
otklanja pritisak u želucu, mučninu, a otklanja brzo i napadaje
nesvjestice.
Iz korijena se proizvode gorke kapi za želudac (Tinctura amara) i
tinktura s alojem (Tinctura Aloes composita). Do 2 g praha korijena
srčanika, uzimanog 1 do 2 puta dnevno, odstranjuje uskoro svaku probavnu
smetnju i pospješuje apetit. Vrlo dobro čini i čajni oparak od
korijena. Prednost se daje vinu od srčanika koje se priprema tako da se
30 do 40 g korijena stavi na močenje kroz 14 dana u 1,5 litre bijelog
ili crvenog vina. Osobe sa slabim želucem piju od toga vina 1/16 do 1/8
litre dnevno. Iz korijena srčanika peče se i rakija koja nije za svakog,
ali bolesnima i slabima jača želudac, liječi probadanja, razara
zgrušanu krv, a vrlo je djelotvorno i zaštitno sredstvo protiv gripe.
Rakija od srčanika neophodna je planinarima-alpinistima jer je jedan
gutljaj te rakije dovoljan da otkloni prijeteću iznemoglost od gladi i
hladnoće te da pobudi mišiće i ojača želudac.
Srčanik pridonosi poboljšanju sastava krvi kroz povećanje crvenih i
bijelih krvnih tjelešaca u ispravnom omjeru. Srčanik otklanja
slabokrvnost i bljedoću, srčane i živčane slabosti i dobro je sredstvo
protiv groznice. Kod nedovoljnog stvaranja želučanog soka, kod slabog
pražnjenja želuca, kod kiselog podrigivanja, žgaravice, kod kronične
začepljenosti, srčanik je velika pomoć i pridonosi skorom ozdravljenju
tih bolesnih stanja.
Ljekovito djelovanje srčanika gotovo se ukida neispravnim doziranjem ili
dodatkom manje vrijednih droga kod tzv. "gorkih sredstava za želudac",
koje pod tim imenom često dolaze u prodaji.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: ako je netko bolestan na
jetru ili želudac i ne može u sebi zadržati hranu, treba mu dati piti
prah korijena srčanika u vinu, ali samo ako nema vrućinu. Pet grama
srčanikova praha pomiješanog s vodom ili vinom, dobro je sredstvo protiv
dnevne groznice, teškog disanja i sipljivosti.
Prah srčanika uzet s gutljajima vina ili topla tekućina u kojoj je
skuhan korijen, čisti jetru i slezenu, usmrćuje gliste, čisti bubrege,
tjera mokraću, umiruje grčeve u trbuhu, jača želudac, čisti prsa od
sluzi i pospješuje menstruaciju. Srčanik također liječi sve duboke,
nečiste, rascijepljene rane i ostale ozljede.
Omečine, tj. zgnječenja na tijelu mažu se svježim sokom iz korijena
srčanika ili se posipaju srčanikovim prahom ili se pripremi razrijeđeni
oblog srčanikove tinkture.
Priprema čaja od srčanika: pola čajne žlice sitno izrezanog korijena za 1
šalicu ili se stavi na močenje oko 7 do 8 sati ili se pripremi u obliku
vrućeg oparka. Korijen nikada ne treba kuhati, jer postoji opasnost da
ili čaj bude jako gorak ili se razori najveći dio ljekovitih tvari. Samo
stari odrvenjeli korijen treba sasvim kratko uzavreti.
Pravila vrijedna pažnje: koliko god je uspješno ljekovito djelovanje
srčanika, ipak ga ne trebaju uzimati osobe s povišenim krvnim tlakom i
žene u početku trudnoće.
Srčanik je tzv. gorko sredstvo pa ga treba uzimati najmanje 1 sat prije
jela. Srčanik uzet nakon jela djeluje izričito nepovoljno na probavu.
Nadalje, izričito osjetljive osobe kod kojih postoji sklonost krvarenja
iz nosa ili krvarenju želuca, ne trebaju uzimati srčanik u bilo kojem
obliku.
Primjena u liječenju životinja: u ovoj primjeni korijen srčanika je
omiljeno sredstvo za pospješenje probave i baleganja. U tim slučajevima
daje se sa toplom kamilicom dnevno 2 do 3 puta po 15 g praha govedu i
konjima te 2 do 3 puta na dan 10 do 15 g praha ovcama i psima.
Napomena: za sve navedene bolesti može se upotrijebiti korijen i od još nekoliko vrsta srčanika, kao npr.
Gentiana punctata L.
Gentiana panonica Scop.
ali je djelovanje tih vrsta slabije. Mnoge male vrste srčanika s plavim
cvjetovima imaju slabije ljekovito djelovanje te se više ne
upotrebljavaju.
