Opis biljke: divlji oblik mrkve ima vretenast, bijel i žilav korijen iz
kojeg izbija grubo dlakava do 1 m visoka i razgranjena stabljika.
Listovi su dvostruko perasti, a listići uski i prstasto rascijepljeni.
Cvat je oblika štitca, a cvjetovi su bijeii i u sredini imaju većinom
crno-crveni cvjetić. Plodovi su grubo dlakavi.
Dugim uzgojem i križanjem iz divlje rastućeg oblika nastala je mesnata i
sočna mrkva. Kod uzgojene mrkve u sredini cvata nedostaje crno-crveni
cvjetić. Spriječi li se cvjetanje vrtne mrkve, dobije se naročito jak i
sočan korijen.
Miris i okus: vrlo su karakteristični, fino mirisavi, a već prema sorti blagi i slatki.
Stanište: divlje rastuća mrkva raste na livadama, oranicama i po međama.
Vrtna mrkva daje prednost dobro gnojenom, svježem i rahlom zemljištu i
sunčanom položaju. Kod pomanjkanja kalijevih soli u tlu pada i sadržaj
šećera u mrkvi. Mrkvu su germanski narodi, prije nego su se upoznali sa
starorimskom kulturom, uzgajali pod staronjemačkun imenom "morha". U
Kapitularima Karla Velikoga preporučen je uzgoj mrkve, a tek je u
srednjem vijeku uzgajana u većim kulturama. Danas već postoji mnogo
sorti vrtne mrkve.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se uglavnom korijen vrtnih oblika
mrkve (Radix Dauci), a vadi se od sredine kolovoza do sredine listopada.
U pučkoj medicini sabire se katkada i sjeme divlje rastuće mrkve i to u
jesen.
Ljekovite i djelotvorne tvari: mrkva sadrži uz visoki sadržaj karotina
iz kojega nastaja vitamin A, značajne količine vitamina E, vitamina
potrebnog za nastavak vrste ili plodnosti, i vitamina H kojim se potiču
lojne žlijezde i predusreće zasaljenje kože i prijevremeno ispadanje
kose. Osim toga, utvrđen je u mrkvi vitamin B-1, B-2 i B-6, nadalje
pantotenska kiselina, eterično ulje, litosterin, stigmasterin, glutamin,
jabučna kiselina, pektin, galaktan, pentozan, mentilpentozan,
asparagin, mast, celuloza, bjelančevina, sluz i škrob. Iz sitno naribane
mrkve svježe istiješteni sok oboji se crvenkasto radi nestabilnih
sastavnih dijelova, dok se vodena otopina mrkve oboji svijetložuto.
Ljekovito djelovanje: mrkva nije samo prijatno povrće, nego ima i
ljekovito djelovanje čega su ljudi, na žalost, još uvijek premalo
svjesni. Mrkva je jedno od najboljih sredstava za sprečavanje procesa
truljenja u crijevima, odnosno pomoću nje se taj proces najbolje
otklanja. Kod katara želuca i crijeva mrkva je jedan od najboljih
lijekova, koji u najosjetljivijem želucu i crijevima brzo uspostavlja
normalno funkcioniranje. Naročito su se kod oboljenja želuca i crijeva
dojenčadi i male djece, u dječjim klinikama postizali mrkvom najbolji
uspjesi. Izriba se 500 g oguljene mrkve i gusto ukuha sa 200 g vode,
nakon čega se dobivena kaša procijedi kroz sito i pomiješa sa 1 litrom
guste mesne (govedske) juhe. To je vrlo lako probavljiva hrana koja se
daje osobama bolesnim na želudac ili crijeva.
Sok od mrkve usisava prekomjernu želučanu kiselinu i brzo odstranjuje
žgaravicu. U svakom slučaju 1/4 litre soka mrkve otklanja žgaravicu bez
štetne posljedice, a mnogo je djelotvornije nego kemijska soda
bikarbona. Od velikog je značaja dijeta s mrkvom kod kura protiv
debljanja, za uklanjanje oteklina izazvanih vodenom bolešću i oboljenjem
bubrega. Malo je poznato da sirova mrkva brzo odstranjuje crijevne
gliste; u tu se svrhu kroz nekoliko dana jedu 2 do 3 sirove mrkve.
Ako dojenče ne napreduje hranjeno mlijekom, daje mu se umjesto mlijeka
kaša od mrkve. Takvom se ishranom pospješuje tjelesni razvoj, djeca
dobivaju svježi izgled, povećava im se tjelesna težina, a iznad svega
znatno se povisuje otpornost prema infekcijskim bolestima. Ako i nije
vitamin B i C obilnije sadržan u mrkvi, to je najobilnije zastupljen
provitamin A-karotin iz kojeg jetra može stvarati vitamin A. Iako još
nisu poznate sve ljekovite tvari u mrkvi, ipak se sa sigurnošću
pretpostavlja da još neke postoje u tom dragocjenom povrću.
Kod djece obilno hranjene mrkvom, može se na očima, nosu, obrazu i ušima
pojaviti žućkasta boja koju se može zamijeniti žuticom. To žutilo
uzrokuje žuta boja, sadržana u karotinu, ta je pojava potpuno neopasna, a
nestaje čim se prestane s ishranom mrkvom. Mrkva ne predstavlja samo za
dojenčad punovrijedan dodatak, ona je potrebna i školskoj djeci. Kao
uzor na tom području je Norveška, gdje sva školska djeca dobivaju
obavezno školski doručak, poznat pod imenom "Oslo-doručak".
U tu se svrhu preko noći namoče zobene pahuljice u obranom ili punom
mlijeku, te se tako namočene ostave pokrite do jutra. Ujutro se sitno
nariba komad mrkve, te se masa pomiješa sa zobenim pahuljicama i sve se
lagano ugrije. Ta se jutarnja kaša, koju školska djeca uzmu prije
početka nastave u školi, zasladi šećerom ili povremeno medom. Ovim
biološki tako vrijednim doručkom naglo se popravlja zdravstveno stanje
djece, koja žive u nepovoljnim klimatskim uvjetima (duga zima, malo
sunca) i jednolično se hrane (riba i kruh). Primjetno se poboljšava i
uspjeh u učenju, a utvrđeno je da pri redovitom uzimanju "Oslo-doručka"
nema pojave umora nakon nekoliko sati nastave.
Neki je nastavnik rekao duhovito: "Dobra školska svjedožba ima svoje
porijeklo u doručku učenika!" Taj "Oslo-doručak" trebalo bi općenito
uvesti. Sjeme divlje rastuće mrkve pripada sjemenu koje ugrijava, te ima
svojstvo u jačem izlučivanju mokraće i smirivanju nadimanja kao aniš
(br. 104), komorač (br. 57) i kim (br. 42).
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: bolesnici koji boluju od
gihta i reume trebali bi jesti više mrkve, odnosno, dnevno piti iz mrkve
isliješteni sirov sok. Svježi sok mrkve mora se odmah nakon tiještenja
potrošili, jer nije prikladan za spremanje ukoliko se odmah nakon
tiještenja ne sterilizira. Reumatičari i oni koji boluju od gihta, kao
dnevni obrok piju 2 šalice soka. Redovito uživanje soka od mrkve ima kod
šećernih bolesnika važan utjecaj na izlučivanje šećera. Kod teško
zacjeljivih rana stavlja se na ranu svježe narezana mrkva i to s
odrezanom stranom prema rani. Na rane, a naročito na rane od opekotina
kapa se svježi sok mrkve ili se mrkva smelje u kašu te se ta kaša polaže
na rane. Taj oblog od kaše treba svaki sat obnavljati. Sok od mrkve je
izvanredno sredstvo protiv prekomjernog povećanja krajnika kod djece.
Ako se svježi sok mrkve pije u gutljajima, on odstranjuje gliste kod djece i sprečava stvaranje polipa.
Prema mišljenju pučke medicine trebalo bi da se bolesnici od raka, čak i
u napredujućem stanju bolesti, podvrgnu kuri mrkvom i da se neko
vrijeme isključivo hrane svježim sokom mrkve. U nekim se zemljama mnogo
primjenjuje ta kura, a pije se tokom dana u gutljajima 1 do 1,5 litre
soka mrkve dnevno. Kure mrkvom preporučuju se kod oboljenja kože, jer
mrkva čisti krv i odvodi otrovne tvari iz tijela.
Jedno od najboljih pića za stare ljude je sok od mrkve s mlijekom i to
1/2 šalice soka mrkve pomiješano sa 1/2 šalice mlijeka, što se pije u
gutljajima. To piće osvježava, jača pamćenje i vrlo je probavljivo. Sok
od mrkve djeluje na izlučivanje mokraće, a u pučkoj medicini slovi i kao
sredstvo koje čisti krv.
Sirova mrkva ili sirovi sok od mrkve pospješuje stolicu.
Zelena biljka mrkve dobro se popari i priredi kao špinat; prednost joj je pred špinatom jer on lako uzrokuje nadutost.
Nekada je tzv. sirup od mrkve uživao visoki ugled i vrijedio kao odlično
sredstvo za prsa. Kod prehlada, naročito kod gripe ili bronhitisa, kod
početne upale pluća, kod upale grla ili ždrijela upotrebljavan je taj
sirup kod starih i mladih s najboljim uspjehom. U tu svrhu mrkva se
dobro opere, nareže i istiješti. Svježi se sirovi sok uz dodatak,
najbolje žutog kristalnog šećera (kandis šećer) gusto ukuha dok ne
postane sirup. Sirup se napuni u staklene boce sa širokim grlom i dobro
poveže celofanom, a uzima se jedaćom žlicom.
