Narodni nazivi: bedemnica — cimbola — cingola — cindola — krvavi mlećek —
krvavo zelje — lastovičina trava — rosopad — rosopas — rusa — rusa
trava — trava od žutice — trava od rosopasa — velika rosopas — zmijino
mleko — zmijsko grožđe — žuta mličica — žuta trava.
Opis biljke: to je trajna zeljasta biljka s razgranjenom stabljikom,
visine 30 do 80 cm. Listovi su na donjem dijelu stabljike s dugom
peteljkom, na gornjem su dijelu sjedeći, perasto razdijeljeni, a
pojedini su dijelovi lista jajoliko okrugli sa narovašenim rubom.
Stabljika i listovi proviđeni su rijetkim dlakama. Listovi su na donjoj
strani više plavkasto-zeleni. Žuti su cvjetovi složeni u rijetke
štitaste cvatove, a četiri cvjetne latice cvijeta križasto su poredane.
Iz čitave biljke prilikom ozljede obilno curi žuti sok, kojeg smatraju
otrovnim, no to nije točno.
Miris i okus: zdrobljena svježa biljka ima oštar i odvratan miris, dok
je osušena biljka gotovo bez mirisa, a okusa je oštra, slana i gorka,
koji se dugo ne gubi.
Vrijeme cvatnje: od svibnja pa do kraja kolovoza.
Stanište: biljka raste na putovima, zapuštenim mjestima, u blizini
ljudskih naselja, uz ograde, plotove i zidove te među kamenjem.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Chelidonii) u
svibnju i lipnju, dok se korijen (Radix Chelidonii) iskapa prije
cvatnje u ožujku i travnju. Sabrana biljka se mora vrlo brzo osušiti u
hladu, a očišćeni korijen se suši na zračnom mjestu nanizan na konac i
obješen.
Sigurno obilježje za rosopas je njegov sok koji kod trganja izlazi iz
biljke i neposredno nakon toga trganja oboji prste crvenkasto. U tom
mliječnom soku utvrđen je čitav niz alkaloida koji prema novijim
rezultatima istraživanja imaju određenu sličnost s alkaloidinia opijuma.
Smatra se da je donekle otrovan alkaloid heleritrin i žuta smola, dok
naprotiv alkaloid helidonin nije ocijenjen kao otrovan. Nadalje su
utvrđene slijedeće djelotvorne tvari: protopin (fumarin) sangvinarin,
helidoksantin (berberin), helidonska, helidoninska, citronska i jabučna
kiselina, dva daljnja alkaloida glaucin i glaukopirin o čijoj otrovnosti
postoje nejedinstvena mišljenja, nadalje sparcein i eterično ulje. Od
soli se nalazi kalcijev i amonijev magnezijum foslat. U zadnje vrijeme
dokazano je do sada sporno postojanje jantarne kiseline.
Ljekovito djelovanje: rosopas je bila nekoć glasovita ljekovita biljka
kojoj je čak pripisivana ljekovitost protiv raka i tuberkuloze kože
(lupus). Kneipp opširno obavještava o ljekovitoj moći rosopasa u
liječenju raka, a i Rademacher je hvalio tu ljekovitu biljku i slavio
njezino djelovanje na ublaživanje bolova i njezin utjecaj na probavni
aparat s posebnom pobudom na želudac, žuč, jetru kao i na njezina
svojstva da umiruje grčeve kod pojave svih astmatičkih bolesti.
Rosopas pomaže i kod vodene bolesti, a liječi i uslijed žutice nastale
bolove u očima, kao i žutu obojenost očiju, bilo primjenom izvana
oblozima, bilo primjenom iznutra čajem.
U znanstvenoj medicini ta je ljekovita biljka dospjela gotovo potpunu u
zaborav - u pučkoj medicini ostala je i nadalje cijenjena - no prije
nekoliko godina ponovo joj je biološka medicina dala potpuno priznanje i
od tada se za tu biljku zalažu sve više i ugledni znanstvenici. Kod
čireva na želucu, kao i kod raka na želucu, ne samo da rosopas ublažuje
bolove nego je utvrđeno čak i poboljšanje kod tih zloćudnih bolesti.
Čak i "srednjovjekovno" liječenje bolesti žuči i jetre (naročito žutice s
obzirom na žuti sok biljke prema staroj nauci o signaturi) kao i
oboljenja bubrega i mjehura rosopasom našlo je znanstvenu ocjenu i
priznanje.
Izvana se rosopas upotrebljava kao ljekovito podražajno sredstvo kod
lišaja, krasta i raznih drugih kožnih oboljenja. Svježi, iz biljke
istisnuti sok rosopasa, nanesen izvana na rak kože ima isti ljekoviti
učinak kao skupo sjeme (Semen Jequirity) biljke Abrus precatorius L.,
koje se uvozi iz istočnoindijskih i afričkih uzgojnih područja, a
upotrebljava se za izradu masti. Svježi sok, dulje vrijeme kapan na
bradavice i lišaje, potpuno će ih odstranili.
Ta ljekovita biljka nije rijetka u prirodi; ona uz bazgu (br. 133 a),
trputac (br. 108) i koprivu (br. 150) pripada onim biljkama koje stalno
prate ljudska naselja.
Priprema čaja vrši se u obliku čajnog oparka te se 1 do 2 čajne žlice
osušene biljke i korijena rosopasa preliju 1 šalicom kipuće vode, a
prema potrebi mogu se piti dnevno 2 do 3 šalice u gutljajima.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: biljka i korijen rosopasa
svježe sabrana, odnosno iskopana, očisti se i zgnječi, tome se doda
nešto ulja od kamilice (br. 89) te se sve dobro ugrije i položi kao
oblog. To donosi brzo olakšanje kod bolova u trbuhu i bolova u
maternici.
30 g biljke rosopasa zajedno sa korijenom, namoči se kroz 1-2 sata u
pola litre bijelog vina, zatim se istiješti i sve dobro promiješa. Ovako
priređeni napitak u uspjehom se uzima protiv vodene bolesti i za
pospješenje znojenja, a pije se polagano u gutljajima. Vrlo je ljekovita
tinklura od rosopasa koja se priprema na način da se šaka sitno
izrezane biljke u cvatu i korijena stavi na močenje kroz 8 dana u pola
litre jake rakije. Od toga se uzima 3 puta dnevno po 10 kapi kod gihta,
reumatizma, bubrežne vodene bolesti, hemeroida, skrofuloze i kod raka na
želucu. Svježi sok rosopasa primjenjuje se izvana kod kurjih očiju,
ljuskavog osipa na koži, bradavica, kod kožnog raka, sunčanih pjega,
krasta i kod tuberkuloze kože.
Čajna mješavina za liječenje bolesti jetre i žuči:
60 g biljke rosopasa
30 g cvjetova ružmarina (br. 128)
20 g biljke lazarkinje (br. 26)
20 g kore krkavine (br. 122)
Od te mješavine uzimaju se 2 čajne žlice za 1 šalicu čajnog oparka te se
pije po jedna šalica dnevno i to ujutro na tašte i navečer prije
spavanja.
Svježi sok biljke pomiješan s jednakom količinom bjelanjca jajeta, a sve
opet pomiješano s jednakom količinom meda, daje mast za oči kod
potamnjele, mutne očne rožnice, skrofulozne upale očiju, sive mrene i
dr.
Kod stvaranja mliječnih čvorova kao i kod upale prsnih žlijezdi pripremaju se oblozi od mlijeka u kojem je kuhan rosopas.
Bilinar Kunzle savjetuje da se i svježi sok rosopasa ušmrka u nos kod
gubitka osjeta mirisa uzrokovanog jakom hunjavicom ili nagomilanom sluzi
u nosu. Kod kroničnih kožnih osipa, kod suženja prepucija (fimoza) i
kod natečenih testisa piju se dnevno 2 pune jedaće žlice razrijeđenog
soka rosopasa.
Primjena u liječenju životinja: i u liječenju životinja nalazi rosopas
dobru primjenu. Kod katara crijeva i vodene bolesti daje se konjima i
govedu 500 g, a svinjama 250 g svježe usitnjenog rosopasa. Izvana služi
rosopas u obliku uvarka i kašastih obloga s ječmenim brašnom protiv
otvrdnuća žlijezdi, čireva i kožnih osipa.
Iz povijesti rosopasa: Aristotel (350. g. pr. n. e.) poznat kao otac
nauke o poznavanju prirode, izvještava da su ljudi upozoreni na
ljekovitu moć rosopasa tako, što su opazili da lastavice svojoj slijepoj
mladunčadi premazuju oči mliječnim sokom rosopasa. Iako se smijalo tom
"naivnom" shvaćanju, danas se rosopas upotrebljava protiv noćne sljepoće
(kokošja sljepoća) i ostalih očnih bolesti.
Alkemičari srednjeg vijeka upotrebljavali su zlatnožute cvjetove
rosopasa za izradu zlata te su tada rosopas nazivali zlatnim korijenom
ili donum coeli, tj. darom neba, te su se nadali da će od te biljke
dobiti sastavni dio za pripremu "kamena mudraca" (lapis phylosophorum).
Za malobrojne pristalice nauke o signaturi rosopas je još danas
najvažnija dokazna biljka za to učenje, jer je stvarno žuto cvatući
rosopas ljekovita biljka kod žutice i oboljenja jetre. Može se ispuniti
čitava knjiga puna recepata i uputa iz starih vremena, u kojima je
svugdje spomenut rosopas dijelom i kao biljka za čarolije, no ona je
prošla dugi put dok od čarolije nije priznata ljekovitom biljkom.
