Sinonimi: Centaurium erythraea Raf. — Centaurium minus Moench. —
Centaurium vulgare Raf. — Chironia centaurium Curt. — Erythraea
centaurium Pers. — Erythraea vulgaris S. F. Gray — Gentiana centaurium
L.
Narodni nazivi: bor cvitaš — ger — gorka kitica — gorčica — gorko zelje —
griževnjak — grozničava trava — grozničavka — jezernica — kantarion —
kitica — mali stozlatnik — tavžentroža — trava od groznice — zlati grmek
— zlatna žuč — zlatna kitica.
Opis biljke: jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka,
četvorouglaste i razgranjene stabljike i visine 20 do 50 cm. Prizemni
listovi su obično smješteni u rozeti, a listovi na stabljici su
naspramni i sjedeći, jajolikog do duguljastog oblika. Cvjetovi su
složeni u paštitac, ljevkastog su oblika i ružičasto-crvene boje.
Prašnici se nakon cvatnje karakteristično savijaju u spiralu. Cvjetovi
se otvaraju po toplom vremenu tek kod najmanje 20° C.
Miris i okus: biljka miriše slabo aromatično, a okusa je oštra i gorka. Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza.
Stanište: kičica rado uspijeva na šumskim livadama i šumskim čistinama
te voli vapnenasto, ilovasto i toplo tlo, ali se prilagođuje i drugim
uvjetima staništa, a uspijeva čak i na močvarnom tlu.
Ljekoviti dijelovi biljke: u početku cvatnje sabire se čitava biljka
(Herba Centaurii) pa se tako sabrana razastre zbog sušenja u hladu na
zračnom mjestu. Uobičajeno je da se sabrana biljka veže u snopiće koji
se objese u hladu radi sušenja. Sabrana biljka neka ne bude dulja od
20-25 cm, jer prevelika stabljika smanjuje vrijednost. Sušenje na suncu,
kao i sabiranje kada je biljka već ocvala, daje drogu čiji cvjetovi
nisu više ružičasto-crveni, nego blijedo smeđi, a i čitav je izgled
biljke smeđ, zbog čega takva droga nije kvalitetna. Sabirači te biljke
često griješe što biljku prilikom sabiranja ne režu, nego je čupaju
zajedno s korijenjem koje se nalazi plitko pod zemljom. Na taj se način
biljka u prirodi prorjeđuje, a poznata su i uništenja čitavih staništa
prouzrokovana ovakvim nerazboritim načinom sabiranja.
Ljekovite i djelotvorne tvari: najvažnija ljekovita tvar je gorki
glikozid eritrocentaurin, nadalje eterično ulje u manjim količinama,
palmitinska kiselina, stearin, sluz, šećer, eritarin, bezbojni ali
kristaličan vrlo gorak glikozid vjerojatno je najljekovitija supstanca.
Nadalje su utvrđeni još cerilni alkohol, fitosterin, guma, vosak, viši
alkoholi, lagano hlapivo ulje, masne kiseline, kalij, škrob i magnezij.
Eritrocentaurin je sastavni dio gorkih kapi za želudac (Tinctura amara) i
ekstrakta (Extractum Centaurii).
Ljekovito djelovanje: kičica je izrazita ljekovita biljka za bolesni
želudac. Ona djeluje u prvom redu na sprečavanje vrenja i pobuđuje rad
želučanih, crijevnih i pljuvačnih žlijezda. Otklanjanjem pojava vrenja,
jačanjem preslabog ili tromog želuca kao i pospješenjem rada želučanih
žlijezdi, naročito kod nedovoljnog izlučivanja solne kiseline, postiže
se temeljita promjena cjelokupnog rada želuca i crijeva. Prije svega
pospješuje se stolica, otklanja začepljenje, a odstranjuje se, odnosno
smanjuje zastoj u radu i želučani plinovi. Kičica uspostavlja u želucu i
crijevima ponovo prirodni rad i funkcije, a time djeluje i na funkcije
jetre i žuči, otklanja i ovdje nedovoljan rad tih organa, odnosno, među
ostalim liječi smetnje u jetri, žučne grčeve i žuticu. Da ovo ljekovito
djelovanje, koje se odnosi na jačanje i čišćenje ima kao posljedicu i
poboljšanje krvi kod slabokrvnosti, da se normaliziraju poremećeni
odnosi kolanja i da na kraju nestaje tjelesna i duševna umornost i
iscrpljenost, samo su dokazi u kojoj mjeri bolesne pojave želuca i
crijeva nepovoljno utječu na čitav organizam. Kičica je najbolja i
najpouzdanija ljekovita biljka koju pruža priroda i koja s pravom
zaslužuje svoje ime. (Kičica se u njemačkom jeziku naziva
"Tausendguldenkraut", tj. biljka tisuću guldena, što bi odgovaralo i
nekim našim narodnim nazivima, kao npr. tavžentroža ili zlatna kitica.)
Za pripremu čaja dovoljno je pola čajne žlice kičice staviti na močenje u
1 šalicu hladne vode kroz 8 sati. Nakon što je hladni pripravak
ocijeđen, zagrije se da bude topao, a piju se tokom dana 2 šalice uvijek
prije jela, nikada neposredno nakon jela. Mnoga primjena kičice u
pučkoj medici kao i zapisi u starim bilinarskim knjigama, našla je u
cijelosti potvrdu i u nauci.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: kod bljedoće,
slabokrvnosti, rahitisa i skrofuloze pije se čajna mješavina od jednakih
dijelova kičice i gospine trave (br. 70). Za pripremu uzme se 1 čajna
žlica te mješavine za 1 šalicu čaja i na kraju se doda 1 čajna žlica
meda, a piju se dnevno 2 do 3 šalice u gutljajima, tj. polagano.
Kod tvrdokorne začepljenosti i bolesti jetre priprema se klistir od
jednakih dijelova kičice, maslačka (br. 142) i puzave pirike (br. 5). Ta
se mješavina jednom prokuha, uvarak se ostavi da odstoji dok ne bude
kao mlačan upotrebljiv, procijedi se, a klistir se uzima uveče.
Čisti čaj od kičice, uziman kroz dulje vrijeme, djeluje na mršavljenje kod ugojenih osoba.
Kod želučane slabosti, pritiska u želucu i katara želuca, priprema se
čajna mješavina od kičice, korijena srčanika (br. 63), podanka iđirota
(br. 2) i kamilice (br. 89). Za 1 šalicu čajnog oparka uzima se 1 čajna
žlica te mješavine, a čaj se pije tokom dana 2-3 šalice. Kičica je
također prava ljekovita biljka za žene, jer otklanja smetnje kod
menstruacije.
Kod očnih bolesti na skrofuloznoj podlozi piju se dnevno 2 šalice čaja
pripremljenog kao čajni oparak od mješavine jednakih dijelova kičice i
listova oraha (br. 74). Za 1 šalicu uzima se 1 čajna žlica navedene
mješavine.
Kućni recept za želučani gorki napitak:
150 g kičice
100 g korijena od rabarbare (br. 123)
100 g ploda borovice (br. 75)
50 g stolisnika (br. 1)
30 g podanka iđirota (br 2) i
20 g biljke pelina (br. 23).
Dijelovi se korijena dobro usitne, a plodovi borovice se zgnječe. Ta se
biljna mješavina stavi u bocu od 5 litara, a na nju se nalije 2,5 litre
90% -tne vinske žeste ili alkohola i ostavi stajati kroz 2 dana. Sada se
pripremi šećerna otopina od 1,5 litre prokuhane i dobro rashlađene vode
i 1 kg šećera. Čim je otopina nakon jednog prokuhavanja i ohlađenja
postala potpuno bistra, nalije se u biljni pripravak s alkoholom i dobro
protrese. Dobro zatvorena boca stavi se kroz 4 tjedna u blizinu peći
ili štednjaka, tj. na toplo mjesto i dnevno se 2 do 3 puta dobro
protrese. Nakon 4 tjedna sadržaj se boce procijedi, ostatak se dobro
istiješti i tako dobiveni želučani gorki napitak napuni se u boce. Od
toga napitka uzima se po 1 rakijska čašica prije ručka i večere kod
slabosti želuca, probavnih smetnji, pečenja u želucu, žgaravice,
pritiska u želucu, pomanjkanja apetita, nadutosti, začepljenja, otečene
slezene, početne žutice, kod prekomjernog sekreta u želucu, i kod
smetnji sa žuči.
Pelin pomiješan s jednakim dijelovima kičice ljekoviti je napitak za šećerne bolesnike.
Kućni recept za vino od kičice:
60 g kičice
40 g kamilice (br. 89) i
40 g sitno izrezane kore naranče.
Sok od 2 naranče stavi se u 1,5 litre dobrog bijelog vina i ostavi na
suncu tri tjedna, nakon toga se ocijedi i napuni u boce. Upotreba je
ista kao i kod želučanog gorkog napitka.
Primjena u liječenju životinja: kičicu treba staviti konjima ili govedu u
zelenu krmu ili sijeno kod krvomokrenja životinja. Čajni uvarak kičice
upotrebljava se za čišćenje rana, a nakon toga se od istoga na rane
stavlja vlažni oblog. Čajna mješavina od kičice, pelina (br. 23) i
srčanika (br. 63) daje se konjima, kravama i ovcama kad nemaju volje za
uzimanje hrane te kod mršavosti i tjelesnog propadanja. Životinje će
napadno brzo postati zdrave. Kičica se daje životinjama kod
začepljenosti ili kod proljeva.
Iz mitologije i povijesti: kičica je još u starom vijeku bila vrlo
cijenjena ljekovita biljka, a zvala se "centaurium" po Kentauru Hironu,
koji je njome liječio jako zagnojene rane. Hipokrat, Aristotel i svi
veliki liječnici i prirodoslovci hvalili su tu biljku koja se kod
Rimljana zvala "fel terrae", tj. žuč zemlje, radi svog gorkog okusa.
Prema jednom drugom tumačenju, trebalo bi ime nastati od latinskih
riječi centum - sto i aurum - zlato, složeno u centaurum. U povijesti,
pričama i vjerovanju mnogih naroda, kičica je kao ljekovita biljka,
uvijek prisutna.
