Opis biljke: razgranjena, smeđa sjajna stabljika, bogato je obrasla
listovima. Listovi su proviđeni žutim bodljikama i bjelkasto su
maljasti. Nešto povijena velika cvjetna glavica ima purpurno-crvene
cvjetove.
Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.
Stanište: prvobitno u stepama sjeverne Afrike; udomaćila se u južnoj
Evropi i prodrla u srednjem vijeku u sjevernu Njemačku gdje se još
ponekad uzgaja. Uglavnom je udomaćena u zemljama Sredozemlja pa i kod
nas dolazi u južnim krajevima s toplijom klimom. Uspijeva u mnoštvu na
toplim, suhim i kamenitim položajima, susreće se često na željezničkim
nasipima, a ne zaobilazi ni oranice.
Ljekoviti dijelovi biljke: sikavicu su u srednjem vijeku bilinari visoko
cijenili, a upravo je postala glasovita zaslugom narodnog liječnika
Rademachera, koji ju je s mnogo uspjeha primijenio kao lijek kod
kroničnih bolesti jetre i slezene, kod kašlja, kod krvavog izbacivanja
sputuma, kod žutice i grčeva uzrokovanih žučnim kamencima.
Ljekoviti su dijelovi biljke plodovi (Fructus Cardui mariani ili Fructus
Silybi) i biljka u cvatu (Herba Car dui mariani ili Herba Silybi).
Neposredno prije sazrijevanja sakupljaju se cvjetne glavice te se objese
ili stavljaju na zračni i suhi prostor radi naknadnog dozrijevanja.
Nakon toga se sjeme sakupi istresanjem iz cvjetnih glavica.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u sjemenu su utvrđeni tanin, masno ulje,
gorke tvari, amini, bjelančevina, nadalje tiranin, histamin i agmatin.
Ljekovito djelovanje: sjeme sikavice navodi se kao izvrstan prirodni
lijek kod bolesti žuči i jetre, osobito kod oteklih jetara, upale jetre
(hepatitis), kod bolesti slezene, žutice i grčeva uslijed žučnih
kamenaca.
Upotrebljava se ili u obliku čaja, 1 puna čajna žlica droge za 1 šalicu,
a pije se 2-3 šalice tokom dana nezaslađeno i u gutljajima ili se uzme 1
čajna žlica fino stucanog sjemena 4-5 puta dnevno, nakon čega se zalije
s nešto vode ili 15-25 kapi tinkture od sikavice, također 4-5 puta
dnevno.
Primjena u pučkoj medicini: uz već navedenu primjenu sikavica se u
pučkoj medicini primjenjuje još kod čireva potkoljenice (ulcus cruris),
kod opakih izjedajućih čireva kože (ulcus rodens) i kod proširenih vena
(variccs). Primjenjuje se dijelom posipanjem bolesnih mjesta prahom od
sjemena ili oblozima pripremljenim od čaja sikavice, odnosno, kurama
čaja.
