Opis biljke: najčešće kao dvogodišnja biljka, rusomača izraste do 40 cm
visoko i ima vretenast korijen. Prizemni duguljasti listovi sačinjavaju
mnogolisnu rozetu. Listovi na stabljici su nerazvijeni i suličasto
produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne cvjetiće grozdasto
složene. Plod je trouglasta do srcolika komušica, duga oko 5 mm, po
kojoj je i biljka radi svojeg oblika dobila ime.
Miris i okus: biljka je gotovo bez mirisa, a okus joj je slatkast,
neugodan i ljut - vjerojatno zbog prisustva sumpornih spojeva u biljci.
Vrijeme cvatnje: od ožujka da kasne jeseni.
Stanište: rusomača je raširena po čitavoj Evropi kao pratilac kulturnog
bilja. Raste kao običan korov uz naselja, na livadama, pašnjacima,
poljima, na zapuštenim zemljištima, strništima, uz putove i živice i
drugdje. Biljka voli jako pognojenu zemlju.
Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Bursae past oris)
od mjeseca travnja do rujna. Sabrana biljka suši se u hladu, nakon čega
se sitno izreže i sprema u tamne staklene posude.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u ovom "korovu" sadržane su brojne i
vrijedne tvari, prije svega organske baze, holin, acetilholin i tiramin,
nadalje nepostojani alkaloid bursin, sumporno-eterično ulje, saponin,
kalijeve, kalcijeve i natrijeve soli, tanin i citronska kiselina.
Postojanje organskih baza, kao i njihova količina, ovisna je, prema
novijim rezultatima istraživanja, o prisustvu jedne gljivice na biljci. S
obzirom da o većem ili manjem napadu te gljivice može biti i različito
ljekovito djelovanje biljke, prikladno je da se biljka sabire u proljeće
i u ljetu te da se nakon sušenja i sitnjenja dobro promiješa. Na taj se
način dobiva droga s jedinstvenim ljekovitim djelovanjem.
Ljekovito djelovanje: današnja rusomača nije jednaka onoj biljci koju je
Dioskurid nazvao Thlaspi. On je vjerojatno mislio na biljku gorušinu
(Teesdalia nudicaulis L. R. Br.) po vanjskom izgledu vrlo sličnu, koja
je prvobitno bila udomaćena u zemljama Sredozemlja. Rusomača je prvi
puta besprijekorno bila opisana 1485. god. u knjizi "Vrt zdravlja", te
joj je uskoro pripisana visoka vrijednost u pučkoj medicini. U kasnijim
knjigama o ljekovitom bilju srednjega vijeka rusomača je vrlo hvaljena
kao ljekovita biljka koja djeluje na zaustavljanje krvarenja, protiv
krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije, krvarenja iz nosa i za
zaustavljanje krvi kod rana koje jako krvare. Kako se biljka sve više
širila i u velikom mnoštvu pojavljivala na obradivim površinama, dobila
je ponižavajuće ime "korov", izgubila je na ugledu i pala u zaborav kao
ljekovita biljka. Tek je Kneipp ponovo označio rusomaču kao ljekovitu
biljku i po djelovanju je stavio odmah iza poljske preslice (br. 55).
Doduše, u rusomači se otkrila ljekovitost kod krvarenja maternice, ali
se uskoro poslije toga smatralo da se našla djelotvornija droga
inozemnog porijekla i to sjevernoamerička samonikla biljka Hydrastis
Canadensis L. od koje se upotrebljava vrlo gorak podanak (Rhizoma
Hydrastis). Tako je rusomača kao biljka domaćih polja i oranica ponovo
zaboravljena i tek se u prvom svjetskom ratu ponovno sjetilo rusomače,
kada se prekomorske droge nisu više mogle uvoziti. Daljnja su
istraživanja pokazala da je rusomača u najmanju ruku jednako vrijedna
kao i ta inozemna droga. Tako je konačno rusomača, uz naknadne rezultate
istraživanja, priznala kao domaća ljekovita biljka pa se više ne treba
tragati za "dragocjenom" prekomorskom ljekovitom biljkom.
Rusomača u prvom redu sužava krvne žile pa se može upotrijebiti kao vrlo
dobro sredstvo za zaustavljanje krvi. Rusomača se može upotrijebiti kod
najrazličitijih krvarenja, tako kod krvarenja želuca, crijeva, nosa i
rana, a preporuča se također kod krvarenja bubrega i pluća. Kod
krvarenja maternice treba rusomači dati prednost pred otrovnom i tako
opasnom ražovom glavnicom (br. 169). Djelatna tvar tiramin djeluje na
uspostavljanje i jačanje ritmičkog skupljanja muskulature maternice i,
ako je doziranje odredio liječnik, rusomača se vrlo dobro primjenjuje
kao sredstvo za pospješenje trudova pa se tako olakšava porođaj.
Sličan utjecaj ima rusomača i na muskulaturu crijeva, tako da kod sporih i lijenih crijeva uzrokuje pospješenje stolice.
Treba spomenuti još jedno ljekovito djelovanje rusomače, čime upravo
danas postaje važna ljekovita biljka. Jedna u današnjem vremenu
proširena bolest je poremećaj krvotoka, bilo da je uzrokovan niskim ili
visokim krvnim tlakom. Rusomača je, naime, ljekovita biljka, sasvim
slična imeli (br. 158) koja poravnava krvotok i koja se najtoplije može
preporučiti kako kod niskog krvnog tlaka, s polaganim radom srca, tako i
kod previsokog krvnog tlaka s ubrzanim bilom.
Upotreba: za dnevnu količinu priprema se čajni oparak za 2 šalice i to
od 4 čajne žlice suhe ili 2 čajne žlice svježe biljke; pije se
nezaslađen u gutljajima. Tokom dana mogu se uzimati 3-4 čajne žlice
svježeg biljnog soka. Na osnovu liječničkog nalaza mogu se u slučaju
potrebe dnevne količine povisiti: kod bolova u trbuhu kao i kod
unutarnjih krvarenja preporučuje Kneipp da se biljka prelije vrućim
bijelim vinom, nakon čega se procijedi i pije gutljajima. Kao
preventivno sredstvo kod prejakog krvarenja za vrijeme menstruacije,
preporuča se 8 dana prije početka menstruacije uzimanje u gutljajima
tokom dana 1-2 šalice čaja od rusomače. Kod prejakog krvarenja uzima se
svaki sat po 1 čajna žlica čaja. Uzimanje ledenog čaja, kako se to čak i
preporuča, treba u svakom slučaju izbjegavati.
Rusomača se može miješati i s drugim ljekovitim biljem ukoliko se time
ljekovitost razumno nadopunjuje. Tako se kod krvarenja bubrega može
upotrijebiti čajna mješavina od jednakih dijelova rusomače i poljske
preslice (br. 55). Ovaj se čaj pije bez šećera, a za 1 šalicu čaja uzima
se 1 čajna žlica te mješavine.
Čajna mješavina kod krvarenja iz pluća: upotrebljava se čajna mješavina
od jednakih dijelova rusomače, bijele imele (br. 158), oputine (br. 109)
i korijena uspravne petoprste (br. 111a). Čaj se priprema na način kako
je ranije navedeno.
Kod bijelog cvijeta priprema se čajna mješavina iz jednakih dijelova
rusomače i bijele mrtve koprive (br. 77) od koje se za oparak uzima 1
čajna žlica za 1 šalicu čaja, a piju se 2-3 šalice dnevno nezaslađene i u
gutljajima.
Primjena u pučkoj medicini: rusomača se u pučkoj medicini primjenjuje
protiv uloga, žutice i protiv unutarnjih i vanjskih krvarenja. Kod
oteklina u vratu potrebno je više puta na dan grgljanje mlačnim čajnim
oparkom. Za brzo liječenje rana posipa se na svježe rane u prah stučena
suha biljka. Kod krvarenja iz nosa ušmrkava se čaj od rusomače. Pučka
medicina preporuča kod šećerne bolesti dnevno 2-3 šalice čaja od
rusomače.
