Opis biljke: poreč je jednogodišnja biljka, visoka 30-50 cm sa sočnom i
okruglom stabljikom i širokim eliptičnim listovima, koji su kao i
stabljika obrasli grubim dlakama. U otvoru plavog cvjetnog vjenčiča
nalazi se 5 Ijuskica. Pet prašnika prirasli su uz vjenčić i proviđeni
duljim privjeskom, nagibaju se prema sredini i stvaraju crnkasti stožac.
Miris i okus: miris čitave biljke je aromatičan i ponešto sličan mirisu
crvenog luka, okusa je začinskoga i ugodan, te podsjeća na okus
krastavaca.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.
Stanište: domovina je poreča vjerojatno Mala Azija ili područje zapadnog
dijela Sredozemlja iz kojih je krajeva još u starom vijeku došao u
Južnu Evropu, gdje je uskoro postao cijenjen ne samo kao paša za pčele
nego i kao ljekovita biljka. Već su Rimljani dali prednost poreču kao
dodatku salati. Monasi su ga donijeli u vrtove srednjoevropskih
samostana, a uskoro se odatle proširio i u seljačke kućne vrtove. Poreč
se susreće, iako rijetko, na našem obalnom području u poludivljem
stanju. Kao vrlo obljubljena kuhinjska biljka mnogo se uzgaja u
povrtnjacima i u kućnim vrtovima i to posebno u područjima gdje je
uživanje poreča uobičajeno ili kao povrće ili kao dodatak salati.
Ljekoviti dijelovi biljke: to su listovi (Folia Boraginis), cvjetovi
(Flores Boraginis), a najvećim dijelom čitava biljka u cvatu (Herba
Boraginis) koja se sabire u lipnju i srpnju i suši u hladu na prozračnom
mjestu. Ljekovite i djelotvorne tvari: ako se i nakon nekih
farmakoloških istraživanja smatralo da se ne može utvrditi ništa osim
visokog sadržaja biljne sluzi i samo male količine eteričnog ulja,
asparagina, tanina i najmanje količine nitrata i kalcijeva malata, to ni
u kojem slučaju ne daje pravo da se u cijelosti ne prizna ljekovitost
te biljke ili da je se omalovažava. U čitavom nizu evropskih zemalja,
kao u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Rumunjskoj, poreč je službeno
priznata, tj. oficijalna ljekovita biljka. I u samom imenu poreča
naznačeno je vrlo važno ljekovito djelovanje te biljke: poreč (boreč,
borač, boraga) dolazi od latinskog naziva borago, a izvedeno je od
staro-arapskog abo-rag; što znači "otac znoja".
Ljekovito djelovanje: već od starih vremena poreč je pripadao u pučkoj
medicini među četiri ljekovite biljke koje jačaju srce i to: lazarkinja
mirisna (br. 26), ljubica mirisna (br. 156), ruža (br. 127) i poreč.
Poreč je vrlo prikladan kao lijek kod nervoznih teškoća srca i kod
nervoznog lupanja srca. Poreču, nazvanom još i krastavac, pripisuje se
također djelovanje protiv otrova. Ako su otrovne tvari sakupljene u
tijelu, one se iz tijela odvode putem znojenja. Poreč djeluje
antifibrozno, osvježujuće i oživljujuće pa su to, dakle, uvjeti da se
bolesnik osjeća zdravijim te se oslobodi teških melankoličnih i
hipohondričnih misli. To je ponukalo slavnog Hieronymusa Bocka (1554) da
objavi u svojoj bilinarskoj knjizi da se "nježni cvjetovi poreča mogu
koristiti u hrani i piću, jer oni jačaju srce i mozak, potiču
prestrašene, žalosne i melankolične ljude na veselje i čiste krv."
Biljni čaj za čišćenje krvi, protiv začepljenja i prekomjerne sluzi:
pomiješaju se 2 šake cvjetova i listova poreča te po 1 šaka lista
maslačka (br. 142), turice (br. 4) i puzave pirike (br. 5). Od te
mješavine uzme se 1 jedaća žlica za 3 šalice vode, pripremi se čajni
oparak i pije u gutljajima nezaslađeno.
Primjena u pučkoj medicini: po mišljenju pučke medicine poreč utječe, uživan kao čaj, vrlo povoljno na otvrdnuta jetra.
Vlažni i topli oblozi, stavljeni na upaljene oči, ublažavaju bolove i liječe upalu očiju.
Napomena: cvjetove poreča, koji kao divlji raste na neobrađenim poljima i
pustim mjestima, može se zamijeniti s biljkom Echium vulgare L., vučji
rep, lisičina, lisičji rep, koja se u mnoštvu pojavljuje na istim
staništima. Razlika između tih biljaka je u obliku biljke i veličini
listova kao i u tome, da cvjetovi poreča imaju prašnike s izduženim
privjescima, a kod cvjetova lisičine nema tih privjesaka i prašnici
strše daleko izvan cvjetne krune. Osim toga, lisičina nema onaj
karakterističan okus koji ima poreč.
