Opis biljke: ishodišnoj biljci (Beta maritiima L. - Beta marina Cranz. -
Beta perennis Halas) iz koje su proizašle sve kulturne sorte repe, nije
domovina obala Sjevernog mora, nego obala Sredozemnog mora. Putem
stoljetnog uzgoja dobiven je gomoljasti podzemni dio iz prvobitnog
tankog korijena, koji je iznutra crvene do krvavocrvene boje, a
stabljika i listovi su kod većine sorti crveno nahukane.
Ljekoviti dijelovi biljke: to su kod cikle podzemni odebljali dijelovi
koji se sabiru u jesenskim mjesecima (rujan, listopad) i spremaju u
odgovarajuće ne pretople prostorije. Kod pažljivog i prikladnog čuvanja
cikla se može održati sve do idućeg ljeta.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u cikli ih postoji mnoštvo. Vrlo su
značajne prije svega količine kalija, kalcija, fosfora, sumpora, joda,
željeza i bakra, nadalje najdjelotvorniji tragovi tako rijetkih i kod
toga tako važnih metala kao što su rubidij i cezij, upravo svi važni
elementi koji dolaze u tragovima, a koji su potrebni tijelu. Najnovije
otkrivena ljekovita tvar antocijan djeluje na sprečavanje oboljenja od
raka, a upravo je ta tvar sadržana u soku od cikle. Uz ugljikohidrate,
te biljnu bjelančevinu i biljnu mast, cikla sadrži i vitamine B-1, B-2, C
i Vitamin P. Kako je poznato, uslijed pomanjkanja vitamina P nastaju
određene bolesti krvi, a za borbu protiv skorbutnih pojava taj je
vitamin jednako važan kao i vitamin C, dok je vitamin B-2 takozvani
flavon od izvanrednog značenja za stvaranje krvi, a naročito je sadržan
upravo u soku cikle.
Ljekovito djelovanje: već je davno cikla, samo radi krvavocrvenog soka,
vrijedila u pučkoj medicini kao sredstvo za stvaranje krvi i poboljšanje
njenog sastava. Već su Dioskurid i Galen o cikli imali vrlo visoko
mišljenje i pripisivali joj ljekovitu moć, iako nisu poznavali prave
razloge te ljekovitosti. Kasnije su saznanja starog vijeka pobijena te
je tek razvitak biokemije pokazao koje najvrednije ljekovite i
djelotvorne tvari skriva cikla. Moderne metode istraživanja potvrdile su
oko 2000 godina staru ocjenu antičkih liječnika. Ali usprkos
jedinstvenim analizama biokemije ispočetka nije o ljekovitoj moći cikle
htjela znati ni nauka o ishrani, a ni medicina.
Tek kad je 1961. godine dr Aleksandar Ferenczi objavio naučne članke o
cikli, ona je dobila naziv ljekovite biljke. Glasoviti mađarski liječnik
i istraživač utvrdio je, naime, da je u soku cikle sadržana ljekovita
tvar antocijan, koja djeluje na suzbijanje tumora. Navedeni istraživač
je nadalje utvrdio da u crvenoj boji cikle postojeći visoki sadržaj
željeza uzrokuje obnavljanje i aktivnost crvenih krvnih zrnaca, čiji
hemoglobin kao primalac kisika, opskrbljuje stanice raka novim kisikom i
time normalizira disanje stanica. Uslijed toga su zloćudne tvorevine
podvrgnute smanjenju, a napadnuto tkivo poprima ponovno normalnu
strukturu. U soku cikle nije samo otkriveno djelovanje protiv tumora,
nego se u svojstvu crvenog soka cikle da poboljša krv nalazi i izravan
lijek protiv leukemije, te teške bolesti krvi.
Idući korak dalje od tih činjenica, mogao je istraživač dr S. Schmidt iz
Bad Rothenfelda postaviti tvrdnju da sok cikle predstavlja vrlo
vrijedan lijek protiv oštećenja uslijed rendgenskih i radioaktivnih
zračenja. To je vjerojatno jedno od najsenzacionalnijih saopćenja
zadnjih godina - da se u soku cikle nalazi biološki djelotvorno sredstvo
kao pripomoć zaštiti od zračenja radioaktivnih zraka i što je važno, u
"primitivnoj" biljci, koja se svugdje u velikim količinama može
nabaviti. No kako je već Paracelsus rekao: "U jednostavnom leži sve!"
Ciklu, dakle, možemo preporučiti malaričnim bolesnicima, zatim kod
akutnih fibroznih oboljenja i gripe u početnom stadiju; nadalje, sok
cikle pomaže u reguliranju krvnog tlaka, naročito kod bolesnika s niskim
krvnim tlakom, a aminokiseline (asparagin, betain, glutamin) koje se
nalaze u soku cikle imaju povoljan utjecaj na rad živaca i mozga. Treba
naglasiti da je naročito važno uzimati ciklu u sirovom stanju.
Primjena: najbolji je način upotrebe soka od cikle da se sitno naribana
sirova cikla istiješti i da se svježe dobiveni sok pije u slučaju
potrebe ili tu i tamo preventivno 1/4 do 1/2 litre u gutljajima kao
dnevnu količinu. U slučaju potrebe pije se na početku dnevno pola litre
sirovog soka te se kod nastupa vidljivog uspjeha dnevna količina
smanjuje na 1/4 litre. Tom količinom treba i nakon ozdravljenja još neko
vrijeme nastaviti i to oko 1-2 mjeseca, već prema težini bolesti.
Prednost kure sa sokom od cikle leži prije svega u tome što je cikla ne
samo jeftina, nego se može i lako pribaviti. Osim toga, kura ne uzrokuje
nikakve nepovoljne posljedice, a i želučani sok se ne oštećuje. Od 1 kg
svježe ubrane cikle dobiva se oko 700 do najviše 750 ccm svježeg soka,
dok je dugo čuvana cikla manje izdašna.
Sok od cikle ima jedinstveno preventivno djelovanje. Za vrijeme
nastupanja infekcioznih bolesti, ako se pojavi gripa ili oboljenja poput
dizenterije, treba redovito u gutljajima piti sirov sok od cikle.
Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini vrijedi sirovi sok ili
sirova nastrugana cikla za salatu kao sredstvo za pospješenje mokraće,
za izlučivanje mokraćne kiseline te za stvaranje i čišćenje krvi.
Cikla se pohvalno spominje kao lijek kod nedovoljnog rada jetre, a pripisuje joj se poticajna moć za rad crijeva, želuca i žuči.
Osim toga, sirovi sok cikle preporuča se osobama sklonim prehladi ili trajnoj promuklosti.
Slaboj djeci i slabokrvnim mladim ljudima treba češće davati kao piće sirov sok od cikle, zaslađen s malo meda.
U pučkoj medicini preporuča se sirov sok od cikle, svježe istiješten, kao sredstvo koje liječi rane.
Primjena u kuhinji: u ploške tanko narezana cikla, konzervirana u octu,
vrlo je obljubljena salata, te obogaćuje hranu u vitaminima siromašnijem
vremenu krajem zime. Ocat pripremljen pomoću octene kiseline treba
izbjegavati, a uzimati samo pravi vinski ocat. Napitak "baršč", koji
potječe iz Poljske, ne samo da je dobar dodatak mesnim juhama, nego je i
osvježujući napitak koji djeluje na izlučivanje mokraće, a time se iz
tijela izlučuje sol i mokraćna kiselina. Taj se napitak radi tako da se
svježe narezane ploške cikle stave u glinenu posudu, preliju vodom i
stave na vrenje pri sobnoj temperaturi ili zimi u blizini peći. Nakon 8
dana ta se slatko-kiselkasta
tekućina procijedi kroz lanenu krpu i pije. Ne treba pripremati veće
zalihe. Bolje je napitak praviti češće, da bude uvijek svjež.
