Narodni nazivi: bela rada — bijelka — carica — drnica — gospodična —
gusja ružica — iskrica — jaglikovina — katarinčica — kraj — krasulja —
krasuljak — krstnica — latinka — margeta — margetica — ovčica —
tratnica.
Opis biljke: tratinčica je trajna biljka koja neposredno iznad zemlje
razvija lisnu rozetu s obrnuto jajastim i nazubljenim listovima. Cvjetna
je peteljka visoka 3 do 15 cm, što je ovisno o godišnjem dobu i
staništu na kojem se biljka pojavljuje. Cvjetne glavice se nalaze
pojedinačno na cvjetnim peteljkama i imaju bijele crveno nahukane
jezičaste i žute cjevaste cvjetiće.
Miris i okus: tratinčica miriše slabo ali ugodno, okus je kiselkast, gorak i lagano trpak.
Vrijeme cvatnje: od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova.
Stanište: vrlo rasprostranjena biljka na pašnjacima, livadama i tratinama.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetovi (Flores Bellidis) i
listovi (Folia Bel-lidis) i to naročito u proljeće, a mogu se sabirati i
do konca kolovoza. Ta neugledna biljčica sakriva čitav niz ljekovitih i
djelotvornih tvari kao saponin, tanin, smolu, eterično ulje, šećer,
sluz, bjelančevinu, gorku tvar, jabučnu, vinsku, octenu i oksalnu
kiselinu i konačno masno ulje.
Ljekovito djelovanje: tratinčica se, doduše, ne pojavljuje u popisu
lijekova, no ona je ipak odavno iskušana ljekovita biljka. Kako po
starom, tako i po novijem shvaćanjem nauke o prirodnom liječenju,
tratinčica djeluje kao lijek koji rastvara, hladi, lagano otvara,
smiruje bolove i grčeve, jača, i konačno, pobuđuje izmjenu tvari.
Tratinčica je izvrsno sredstvo za čišćenje krvi i može se najtoplije
preporučiti u tzv. proljetnim kurama. Ta u srednjem vijeku tako visoko
cijenjena ljekovita biljka zaslužila bi da joj se i danas posveti više
pažnje. Najdjelotvornije za proljetnu kuru je upotreba mladih izdanaka u
proljeće kao salata i iz čitave biljke, ali bez korijena, pripremljen
svježi sok koji se dobije tiještenjem. Taj sok treba uvijek svježe
pripremiti, a uzima se dnevno 1 do 3 pune jedaće žlice soka s pola
količine vode. Izvana se upotrebljava svježe istisnuti sok za masažu ili
za obloge kod ozljeda i gnojnih rana. Kod upalnih oteklina kao i kod
upaljenih rana, djeluju svježe ubrani listovi na smirenje bolova i
liječe bolna mjesta.
Čaj od tratinčice (1 do 2 čajne žlice biljke u cvatu prelije se šalicom
prokuhane vode) uspješno pomaže kod prehlade, oboljenja želuca i crijeva
ukoliko su procesi vrenja razlozi tih bolesti, nadalje kod katara
sluznice, crijevnih grčeva, smetnji u radu jetre, i konačno, u bolestima
bubrega i mjehura.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: u bilinarskim knjigama
srednjega vijeka čita se da je tratinčica bila stara germanska ljekovita
biljka. U nordijskoj mitologiji tratinčica je posvećena Osteri, božici
proljeća, a pripisana joj je ljekovitost za sve bolesti do kraja iduće
zime. U kršćanskoj mitologiji primljeni su cvjetovi te biljke s
obrazloženjem da su nikli iz suza Marijinih, koje je prolila na bijegu
prema Egiptu. Tratinčici je u 1793. godini prijetilo iskorjenjivanje po
nalogu vlasti, jer je smatrana štetnom, no na sreću službeni je nalog
ostao samo na papiru.
Tratinčica je prava biljka za rane i to posebno za rane na glavi.
Djelotvorna mast protiv bolova u zglobovima: listovi tratinčice se
zgnječe i doda polovina količine listova crnog sljeza (br. 87) te se
dobro preprži na neslanom maslacu. Još vruća mast procijedi se kroz krpu
izravno u posudu koja je određena za čuvanje ove masti. Njome se
trljaju bolni zglobovi 2 do 3 puta dnevno.
Svježi sok tratinčice u cvatu, pomiješan s medom, kućni je lijek kod oboljenja organa za disanje.
Svježi sok biljke pomiješan s nešto vinske žeste upotrebljava se za
masiranje mišića koji su otvrdnuli uslijed tjelesnih napora - mišićni
umor brzo prolazi. Kod unutarnjih krvarenja priprema se čajni oparak od
jednakih dijelova listova i cvjetova tratinčice i listova oraha (br.
74), dnevno se piju 2 do 3 šalice.
